PRAGER: Optužbe protiv suca Kavanaugha trebale bi biti ignorirane

Gotovo je nemoguće prenaglasiti štetu učinjenu američkom moralnom kompasu time što se optužbe protiv suca Bretta Kavanaugha uzimaju za ozbiljno.

To potkopava temeljna moralna načela svakog pristojnog društva.

Oni koji tvrde da su optužbe protiv suca Kavanaugha od strane Christine Blasey Ford važne i vrijedne istraživanja i da u konačnici, ako se u njih povjeruje, poništavaju njegovu kandidaturu za Vrhovni sud SAD-a, iznose da:

a) Ono što je sredovječna odrasla osoba radila u srednjoj školi je sve što trebamo znati kako bi procijenili karakter pojedinca — čak i kada je cijeli svoj odrasli život bio besprijekoran.

b) Bez obzira koliko dobar i moralan život pojedinac vodio, deset, 20, 30, 40, pa čak i 50 godina, njegovi grijesi iz tinejdžerskih dana to poništavaju.

Nijedno pristojno — ili racionalno — društvo nije nikada vjerovalo takvim nihilističkim glupostima.

Ovo je još jedan primjer moralnog kaosa koji su posijali sekularizam i ljevica. U bilo kojem društvu ukorijenjenom na judeo-kršćanskim vrijednostima, podrazumijeva se da se ljudi moraju procijeniti na temelju načina na koji se ponašaju tijekom svog životnog vijeka — s tim da je ponašanje iz rane dobi najmanje važno u izradi te procjene.

Te duhovne vrijednosti naučile su nas da smo svi mi grješnici i stoga, s iznimkom onih koji su bili uključeni u istinsko zlo, moramo biti vrlo oprezni pri donošenju moralnih procjena ljudskih bića.

I naravno, naučeni smo da pružimo oprost onim ljudima koji svojim postupcima demonstriraju da su se promijenili. Kao što poznata drevna židovska poslovica kaže: “Tamo gdje pokajnik stoji, najpravedniji ne može stajati”. Drugim riječima, najviše moralno postignuće je moralno poboljšanje.

Najznačajnije moralno načelo koje je vjerojatno povrijeđeno ovim ozbiljnim uzimanjem u obzir 36-godina stare srednjoškolske optužbe je načelo moralnog bankovnog računa.

Svi od nas imamo moralni bankovni račun. Naša dobra djela su depoziti, a loša podizanja. Stoga procjenjujemo osobu na isti način kao što procjenjujemo svoj bankovni račun. Ako naše dobre akcije nadmašuju one loše, moralno smo u crnom; ako naše loše akcije uvelike nadmašuju one dobre, moralno smo u crvenom.

Prema svim računima — doslovno svim — moralni bankovni račun Bretta Kavanaugha je dobrano u crnom. On je vodio život pristojnosti, integriteta, privrženosti obitelji i privrženosti zajednici kojim se malo Amerikanaca može pohvaliti. Samo na temelju tih razloga, optužbe protiv njega kao tinejdžera trebale bi biti ignorirane.

Zašto se onda ova optužba uzima ozbiljno?

Jedan od razloga je, kao što sam nedavno napisao, najveći strah u Americi je strah od ljevice — strah što će ti ljevica učiniti ako je prijeđete. Ne strah od Boga. Ne strah od pogrešnog djelovanja. Uvrijedite ljevicu i izgubit ćete svoju reputaciju i, često, posao ili tvrtku.

Drugi razlog je čista, amoralna, demagogička politika. Nijedan iskreni Amerikanac bilo kojeg političkog uvjerenja ne vjeruje da bi u slučaju istih optužbi protiv demokratskog kandidata, poput Merricka Garlanda, Demokratska stranka i mediji zahtijevali odgađanje glasanja o potvrdi ili povlačenja kandidata.

Treći razlog je feminističko oslabljivanje američkih žena (i muškaraca, ali to je druga priča). U prethodnim generacijama, pijani tinejdžer koji bi na zabavi pipkao djevojku i pokušavao skinuti što više njezine odjeće ne bi bio branjen ili toleriran. Ali se također ne bi smatralo da je prouzročio posttraumatski stresni poremećaj.

Ovo oslabljivanje žena je savršeno ilustrirano izjavom Sussane Jones, ravnateljice Holton-Arms škole, privatne pripremne škole za djevojke u Bethesdi, koju je optuženica pohađala. “Kao škola koja osnažuje i potiče žene da koriste svoje glasove, mi se ponosimo bivšom maturanticom ove škole što je koristila svoj”, rekla je Jones.

“Osnažuje žene”? Molim vas.

Gotovo svaka žena nakon puberteta suočila se s muškarcem koji ju je pokušavao pipkati. (Nepotrebno je reći da je to pogrešno.) Moju majku je pipkao liječnik. Rekla je mom ocu o tom incidentu. Moj otac je rekao liječniku da ako to ponovi, slomit će mu ruke. I to je ostala priča koja se prepričava u obitelji. Ako biste rekli mojoj majci da je “preživjela”, pitala bi vas o čemu govorite. Taj termin je bio rezerviran za ljude koji su preživjeli nacističke koncentracijske logore, japanske logore za ratne zarobljenike ili za preživjele od raka, a ne za žene koje je pipkao muškarac.

Kad je moja supruga radila kao konobarica u svojoj srednjoj tinejdžerskoj dobi, voditelj njezinog restorana uhvatio ju je za grudi i stiskao ih u više navrata. Rekla mu je da nestane, shvatila je na koji način izbjegavati mjesta na kojima su bili sami i nastavila raditi svoj posao. To je osnaživanje.

Sve u svemu, nisam zainteresiran da li gospođa Ford, inače aktivistica protiv Trumpa, govori istinu. Jer, čak i ako je istina, ono što se dogodilo je bilo očito pogrešno, ali ne govori nam ništa o Brettu Kavanaughu dalje od njegove 17 godine. No, samo da se zna, ne vjerujem njezinoj priči. Osim što nedostaje previše detalja — većina žena sjeća se gotovo svakog detalja seksualnog zlostavljanja bez obzira koliko vremena prošlo od njega — mali postotak muškaraca čini ono za što je optužila Kavanaugha samo jednom u životu. A nijedna druga žena ga nije nikada optužila za bilo kakvo seksualno zlostavljanje.

Nemojte se začuditi ako budući republikanski kandidat za ured ili sudski kandidat — bez obzira na to koliko primjeran život vodio — bude optužen za seksualno zlostavljanje … iz vremena kad je bio u osnovnoj školi.