PRAGER: Objašnjavanje američke ljevice, 4. dio: Ljevičarsko preziranje srednjoklasnih vrijednosti

Kada sam bio na poslijediplomskom studiju, naučio sam mnogo o ljevici. Jedna od lekcija je bila da, dok se većina liberala i konzervativaca pridržava društvenih normi reda i pristojnosti, većina ljevičara ne osjeća obvezu živjeti pod tim istim pravilima.

Gledao sam način na koji su prosvjednici protiv Vijetnamskog rata tretirali svoje kolege studente i profesore. Gledao sam ljevičarske studente i njihove “zahtjeve bez pogovora” sveučilišnim administracijama. Vidio sam Crne pantere kako upotrebljavaju nasilje — uključujući mučenje i ubojstvo — i kako su financijski nagrađivani od ljevičara.

Danas, gledamo ljevičarsku rulju koja urla vulgarnosti na profesore i dekane i onemogućava konzervativne i pro-izraelske govornike na koledžima. Rutinski svjedočimo ljevičarskim prosvjednicima koji blokiraju autoceste i mostove; urlaju ispred domova konzervativnih poslovnih i političkih vođa; i okružuju stolove konzervativaca u restoranima, vičući i skandirajući prema njima.

Konzervativci ne rade takve stvari. Oni ne zatvaraju autoceste, ne viču prostote ljevičarskim političarima, na rade kako bi zabranili ljevičarske govornike na koledžima, ne razbijaju prozore tvrtki, itd.

Zašto ljevičari osjećaju da imaju pravo činiti sve ove stvari? Zato što su temeljito odbacili srednjoklasne, buržujske i judeo-kršćanske vrijednosti. Ljevičari su jedini izvor njihovih vrijednosti. Ljevičari ne samo da vjeruju da znaju što je ispravno — konzervativci također vjeruju da su u pravu — već oni također vjeruju da su moralno superiorni svima ostalima. Ljevičari su Ubermenschen — ljudi na toliko visokoj moralnoj razini da se ne smatraju vezanima normalnim konvencijama građanske kulture i pristojnosti; njih trebaju ih samo ne-ljevičari — “bijednici”.

U kolovozu 2017., profesorica prava na Sveučilištu Pennsylvania, Amy Wax, napisala je kolumnu u Philadelphia Inquireru u obranu srednjoklasnih vrijednosti. Ona i njezin koautor naveli su popis normi ponašanja koje su, kao što je istaknula Wax, “gotovo univerzalno prihvaćane u razdoblju između kraja Drugog svjetskog rata i sredina 1960-ih”.

One su: “Oženite se prije nego što imate djecu i nastojite ostati oženjeni za njihovo dobro. Steknite obrazovanje koje vam je potrebno za unosno zaposlenje, naporno radite i izbjegavajte besposlenost. Idite ‘dodatnu milju’ za svog poslodavca ili klijenta. Budite patriot, spremni da služite svojoj zemlji. Budite dobri susjedi, uzorni građani i dobrotvorni. Izbjegavajte grub jezik u javnosti. Poštujte autoritet. Izbjegavajte zloupotrebu supstanci i kriminal.”

Kasnije je napisala u Wall Street Journalu: “Činjenica da je ‘buržoaska kultura’, koju su utjelovile te norme, srušena od 1960-ih, uvelike objašnjava današnje društvene patologije — i ponovno prihvaćanje te kulture puno bi doprinijelo u rješavanju tih patologija.”

Za njezine ljevičarske kolege na pravom fakultetu Penna, ovaj popis bio je prestrašan. Oko polovice njezinih kolega profesora prava — njih 33 — osudilo ju je u otvorenom pismu. A Wax je napisala u Journalu: “Dekan moje škole prava nedavno me zamolio da iduće godine uzmem odsustvo i da prestanem predavati obavezni predmet na prvoj godini”.

Pensilvanijsko krilo ljevičarskog Nacionalnog odvjetničkog savjeta osudilo ju je zbog poticanja buržoaskih vrijednosti i postavio pitanje “je li prikladno za nju da nastavi predavati obavezni predmet na prvoj godini”.

Što se tiče tradicionalnih židovskih i kršćanskih kodeksa ponašanja, samo pogledajte prezir koji ljevičari osjećaju prema religioznosti potpredsjednika Mikea Pencea. Oni ga se samo iz tog razloga boje više nego predsjednika Trumpa. Čovjek bi mislio da bi se ljevičari, toliko osjetljivi na seksualno uznemiravanje žene, divili Penceovoj dugogodišnjoj praksi da nikada ne ruča sam u prisustvu žene koja nije njegova supruga. Naprotiv, izruguju mu se zbog toga.

S takvim visokim samopoštovanjem i bez srednjoklasnih, buržoaskih i judeo-kršćanskih vrijednosti koje bi ga vodile, mnogi ljevičari su osobito opaki ljudi.

Skeč koji je otvorio novu sezonu “Saturday Night Live” prošlog vikenda — Matt Damonovo ismijavanje suca Bretta Kavanaugha — pružio je pravodoban primjer. Nezamislivo je da bi istaknuta konzervativna skupina ili pojedinac predstavio skeč koji se izruguje Kavanaughovoj optužiteljici dr. Christine Blasey Ford. Doista, Kavanaugh je istaknuo molitvu za njegovu optužiteljicu njegove 10-godišnje kćeri, a politički karikaturist promptno je nacrtao karikaturu u kojoj se ona moli Bogu da oprosti njezinom “ljutitom, lažljivom, pijanom ocu zbog seksualnog zlostavljanja dr. Ford”.

Postoji li jednako istaknuta konzervativna javna osoba na desnici koja je ikad rekla “F— Obama!” na nacionalnoj televiziji, kao što je Robert De Niro vikao “F— Trump!” na nedavnoj dodjeli nagrada Tony?

Sad, zašto De Niro osjeća da može vikati prostote predsjedniku Sjedinjenih Država pred milijunima mladih ljudi koji ga gledaju? Jer ga ne sputavaju srednjoklasne ili judeo-kršćanske moralne vrijednosti. Nietzscheovim čuvenim riječima, De Niro je, poput ostalih ljevičara “s onu stranu dobra i zla”, kao što su Amerikanci razumjeli te pojmove sve do šezdesetih godina 20. stoljeća.

2016. godine, u emisiji ismijavanja Comedy Centrala glumca Rob Lowea, meta viceva bila je Ann Coulter, a ne Lowe. Uglavnom su se izrugivali njezinom izgledu, a ako postoji nešto okrutnije od javnog izrugivanja izgleda žene, teško ga je identificirati. Na primjer, član ekipe “Saturday Night Live” Pete Davidson, rekao je: “Ann Coulter, ako si ovdje, tko plaši vrane na našim usjevima?”

Zasigurno postoje zlobni konzervativci — posvjedočite nekim podlim komentarima anonimnih konzervativnih komentatora na internetu. I moralni je skandal što je Ford primila prijetnje smrću. Razlika u ljevičarskoj zlobnosti je zlobnost poznatih — ne anonimnih – ljudi na ljevici. Oni se ne sakrivaju iza anonimnosti jer se ne osjećaju vezani tradicionalnim pojmovima uljudnosti, prema kojima osjećaju prezir.

Sada možete shvatiti zašto ljevica mrzi Mikea Pencea, čovjeka koji je, po svim zapisima, vodio savršeno časni život. On — kao i ostali evangelistički kršćani i ortodoksni Židovi — pokušava živjeti po kodu koji je veći od njega.

Ta etika je ono što Ubermenschen nastoji uništiti.

I uspijeva im.