WALSH: Apsolutno najgori slučaj nesavjesnosti medija

Film o izvršitelju pobačaja Kermitu Gosnellu početi će igrati danas u ograničenom kino prikazivanju. Još nisam pogledao film tako da ne mogu govoriti o njegovoj kvaliteti, ali mogu reći da govori o izuzetno važnoj priči.

Kao što slogan filma ispravno govori, Gosnell je najgori serijski ubojica u američkoj povijesti. Izvršitelj pobačaja je službeno optužen 2013. godine za ubojstvo sedam dojenčadi i jedne žene, ali ukupni broj žrtava je mnogo veći od toga. Gosnell je koristio škare kako bi prerezao kralježnice stotinama živih beba. Jedna zaposlenica klinike u Philadelphiji svjedočila je da je osobno prisustvovala ovoj proceduri — “rezuckanje” (snipping), kako ju je nazvao Gosnell — u najmanje 30 navrata. U nekim je slučajevima dobila odrezanu nogu djeteta koja je stavljena u posudu i čuvana kao trofej.

Mogao bih navoditi ovakve strašne detalje na još nekoliko stranica. Postoji razlog zašto je klinika prozvana “kućom užasa”. “Fetusa i krvi bilo je posvuda”, opisao je jedan student medicine. Mogli ste čuti vriskove djece koja su živa rođena i kojima su potom odsječene glave. Leševi i dijelovi tijela skladišteni su po kutijama za cipele, vrčevima, posudama i hladnjacima u sobi za predah. A to još ništa ne govori o nehigijenskoj medicinskoj opremi koja je uzrokovala bolesti i infekcije kod pacijenata. Jedna žena je morala otići u bolnicu kako bi joj odstranili dio crijeva nakon što je zaradila infekciju u Gosnellovoj mesnici. Jedna žena je umrla zbog njegovog brutalnog liječničkog nemara.

Kad već govorimo o nemaru, stvar koja je definirala priču o Gosnellu jest da to nije bila priča. Barem je glavne medijske kuće nisu tretirale kao priču. Liberalna Kirsten Powers primijetila je izravno “zataškavanje” mainstream medija koji su od početka do kraja namjerno ignorirali sagu o Gosnellu. Jedna novinarka Washington Posta čuveno je ismijala Gosnellov sustavni pokolj dojenčadi, nazivajući ga “lokalnom krimi pričom“. Film, koji naglašava medijsko zamračivanje slučaja, također je dočekan medijskim zamračenjem. U trenutku pisanja ovog članka, Rotten Tomatoes je prikupio samo 5 recenzija filma. Za usporedbu, film s Ryanom Goslingom o slijetanju na Mjesec, koji je također izašao danas, ima preko 200 recenzija. Čak i “Goosebumps 2: Haunted Haloween” ima 6 puta više recenzija od “Gosnell: The Trial Of America’s Biggest Serial Killer.”

Zašto su mediji ignorirali i zašto još uvijek ignoriraju slučaj Gosnell. Pa, postoje tri razloga, od kojih svi svi prilično očigledni:

1) Svaki slučaj ilegalnog pobačaja neizbježno će dovesti do teških pitanja o legalnom pobačaju. Uostalom, koja je bitna razlika između ubijanja djeteta trenutak nakon što napusti porođajni kanal i ubijanja trenutak prije napuštanja porođajnog kanala? Kako zagovornik neograničenog pobačaja može postati protivnikom čedomorstva? Bilo kakav argument koji se nudi za opravdavanje pobačaja u kasnom terminu mora se odnositi i na pobačaj nakon termina.

2) Slučaj Gosnell uništava jedan od najuobičajenih argumenata zagovornika pobačaja. Naime, da će prohibicija pobačaja dovesti do užasnih i nehigijenskih “pobačaja u stražnjim uličicama”. Takve vrste pobačaja odvijale su se u Gosnellovoj klinici iako je pobačaj legalan. Osoba koja uzme u obzir tu činjenicu može početi shvaćati da je pobačaj u osnovi prljava, nesigurna, nasilna, jeziva stvar. Ne možete izmijeniti tu činjenicu tako što ćete ga učiniti legalnim.

3) Nemoguće je izvijestiti o ovoj priči bez uplitanja Demokratske stranke. Philadelphia je grad koji vode demokrati. Pennsylvania je država koju vode demokrati. A taj grad pod vodstvom demokrata i država pod vodstvom demokrata omogućila je Gosnellu da upravlja svojim poduzećem 30 godina bez ikakvog uplitanja. Sve što ste trebali učiniti je ući u zgradu kako biste uvidjeli da je nešto bilo strašno pogrešno. Pa ipak, gradski i državni dužnosnici nisu 30 godina primijetili ništa. Ili su primijetili i odlučili okrenuti glavu. Čini se da zataškavanje medija zataškava još veću stvar.

Iz ovih razloga mediji nisu, i još uvijek neće, dati slučaju Gosnell ništa ni blizu pokrivenosti koju zaslužuje. Dakle, dok ih s pravom podsjećamo na grozno postupanje s nedavnim vijestima, trebali bismo se prisjetiti što su učinili s Gosnellom. I trebali bismo izaći i podržati film ovog vikenda. To je priča koju treba ispričati. A, kao što smo vidjeli, vrlo malo ljudi voljno ju je ispričati.