Izbor

WALSH: Bolest u duši

Dvije misli zauzele su prominentno mjesto u mom umu nakon masakra 11 vjernika u sinagogi u Pittsburghu.

Prvo, pošto se bitanga koja je počinila masakr smatrala (netočno) kršćaninom, mislim da je potrebno reći da je antisemitizam među kršćanima ne samo zao već je i notorna glupost. Srećom, velika većina kršćana u ovoj zemlji nisu antisemiti i podržavaju židovski narod i Izrael mnogo više od bilo koje skupine izvan samog judaizma. No, za one rijetke i odvratne ptice koje tvrde kako vjeruju u Isusa i istodobno mrze Židove, treba istaknuti jednu stvar: Isus je bio vjerni Židov. Svi apostoli su bili Židovi. Kršćanstvo je izgrađeno na judaizmu. Kršćanstvo u potpunosti afirmira Toru. Kako možemo imati bilo što drugo osim poštovanja prema onima koji su nam dali Stari zavjet, te još uvijek nastojimo slijediti njegove uredbe? Kršćanin koji mrzi Židove je poput bijelog jazz muzičara koji mrzi crnce. Morate imati zapanjujuće neznanje osnove povijesti — svoje vlastite povijesti — da zadržite takvu predrasudu.

Većini kršćana ne treba govoriti o tome. Ali nadam se da će nekolicina drugih obratiti pažnju. Vaš Gospodin i Spasitelj bio je bliskoistočni židovski rabin. Ako vam se ta činjenica gadi, što je očito slučaj, onda se odreknite kršćanstva i prestanite se praviti da ste jedan od nas.

Drugo, čini se da je postavljen novi rekord. Sa svakom masovnom pucnjavom, napori za politizacijom incidenta postaju sve brži i u većem obimu. Ovaj put, nije bilo niti trunke oklijevanja. Mnogi ljudi su prilično razdragano dočekali priliku da iskoriste ovu tragediju protiv svojih ideoloških protivnika u razmaku od par sekundi nakon što su čuli vijesti. Tijekom sljedeća dva dana, mediji su bili izravni i nemilosrdni u svojim pokušajima da na bilo koji način prišiju zločin predsjedniku Trump, iako je ubojica bio samopriznati mrzitelj Trumpa. Ne trebam davati nikakve primjere, ali evo samo jednog: Alisyn Camerota ugostila je ovo jutro rabina iz napadnute sinagoge u svojoj emisiji. Nevjerojatno, ona je pitala ovog potresenog i tugujućeg čovjeka hoće li predsjednik Trump biti dobrodošao u njegov vjerski objekt. Rabin je odgovorio s gracioznošću, ali u potpunosti bi ga razumijeli da se u tom trenutku digao sa stolice i išetao iz sobe. Kakva se to vrsta osobe angažira u tako jadno i glupo partizanstvo pred licem čovjeka čiji su prijatelji i članovi kongregacije samo trenutak prije masakrirani ispred njegovih očiju?

Pa, znamo kakva vrsta osobe. Prazna, okrutna, šuplja vrsta osobe. A postoji prilično mnogo takvih osoba u našoj zemlji. Ne rade svi za medijske kuće. Posjetite društvene mreže nakon svake tragedije i vidjet ćete prosječne građane koji reagiraju kao da ih iskreno ne zabrinjava smrt i patnja oko nas. Prva stvar koju žele znati je li krivac pripadnik protivničkog tima. Ako jest, neće čak ni pokušati obuzdati svoje zadovoljstvo.

Andrew Klavan je danas tvrdio da je mentalna bolest djelomično ili možda u velikoj mjeri, odgovorna za mnoge od tih masovnih ubojstava. Tu ima dosta istine, naravno, ali ja mislim da se korijen problema nalazi dublje od bilo kojeg psihološkog ili neurološkog stanja. Mislim da prava kriza u našoj kulturi nije samo nedostatak mentalnog zdravlja, već nedostatak empatije. A kad kažem empatija, ne mislim na onaj čisto emocionalni i plitki način na koji ljudi često koriste taj termin. Mislim na vrstu empatije koja nas razdvaja od zvijeri, empatiju koja nas čini ljudskim bićima. Empatija je ono što nam omogućava prepoznavanje ljudskosti kod druge osobe i našu povezanost s njom. Empatija dolazi pod ruku sa suosjećanjem, što je još jedan termin uništen uslijed goropadne zlouporabe.

Problem s politizacijom masovnih pucnjava, pogotovo kad se odvija takvom brzinom, jest da politizirana osoba vidi događaj kao politički, a ne kao ljudsku tragediju. Ona ga vidi samo u onom smislu u kojem ga može iskoristiti. Ona se brine samo tako dugo dok mu je koristna. To nije samo neprikladna ili uvredljiva reakcija; ona je nečovječna. ona otkriva zastrašujuću prazninu u duši osoba koja joj se preda; istu vrstu praznine koja se može naći u duši osobe koja je počinila napad.

Naravno, svi ti trolovi na Twitteru i voditelji vijesti neće otići van i počiniti vlastita nasilna djela. Potrebni su vam drugi sastojci osim duhovne praznine kako biste postali masovni ubojica. Potreban vam je očaj; potrebna vam je netrpeljivost; trebate očaj; trebate mržnju. Možda, također, i malo mentalne bolesti. Ali praznina, nedostatak empatije — to je ključni sastojak. Vjerojatno najvažniji sastojak. Potresno je kad shvatite da je on toliko uobičajen.

Admin

Share
Published by
Admin

Recent Posts

SHELLENBERGER: Tihi očaj budnih fanatika

Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, klimatski aktivisti u Britaniji blokirali su autoceste (jer automobili ispuštaju ugljični…

2 years ago

KLEIN: Vlastita prljava povijest predaka američkih Indijanaca

U svojoj Proklamaciji o Danu autohtonih naroda 2022. godine, koji progresivna ljevica nastoji učiniti saveznim…

2 years ago

DOYLE: Antiljudski vandalizam pokreta Just Stop Oil

Suncokreti Vincenta van Gogha bilježe rijedak trenutak optimizma u inače problematičnom životu. U veljači 1888.…

2 years ago

ROOT: Koliko bi Amerika danas bila drugačija da je Trump još uvijek predsjednik?

Ovo je vjerojatno najlakša kolumna koju sam ikad napisao. Toliko je jednostavno zamisliti kakva bi…

2 years ago

O’NEILL: Zašto su eko-aktivisti toliko neprijateljski nastrojeni prema čovječanstvu

Na ulicama Londona izbilo je nešto poput klasnog rata. S jedne strane, stoje radni ljudi…

2 years ago

DESMET: Znanost i ideologija

Znanost se, u osnovi, može definirati kao otvorenost uma. Izvorna znanstvena praksa, ona koja je…

2 years ago