WALSH: Lekcija koju sam naučio od ‘ravnozemljaša’

U nedavnom podcastu o kreacionizmu mlade Zemlje spomenuo sam činjenicu da su kršćani i Židovi svojedobno mislili da je Zemlja ravna ploča, vjerovanje utemeljeno na doslovnom čitanju određenih odlomaka Starog zavjeta. Ljudi su znali o okrugloj Zemlji još od vremena drevnih Grka, ali mnogi su držali mišljenje da biblijske reference na “nepokretni” svijet (Psalam 104:5) s “uglovima” (Ezekiel 7:2) i “krajem” (Daniel 4:10) moraju značiti da živimo na ravnoj plohi smještenoj u središtu svemira. S vremenom, znanost je jasno pokazala da te stihove možemo čitati samo metaforički. Mislio sam da će se ovo mišljenje, koje je poslužilo većim argumentima, pokazati nekontroverznim. Bio sam u krivu.

Tijekom sljedećih par tjedana, primio sam nekoliko emailova od naizgled vrlo iskrenih i vrlo ljutih ravnozemljaša (pobornika ravne Zemlje) koji su me upozorili na moje heretičko i anti-znanstveno vjerovanje u sferičnu Zemlju. Spomenuo sam te emailove na Facebooku prije nekoliko dana, a komentari proistekli iz te objave su nešto što treba vidjeti. Izbila je ozbiljna rasprava o obliku Zemlje, na stotine ljudi izrazilo je svoje mišljenje na tu temu, a stajalište ravnozemljaša nije predstavljao beznačajni postotak ljudi. Drago mi je što mogu izvijestiti da se većina činila kao pobornici globusa, ali bilo je dovoljno onih koju su čvrsto inzistirali da smo svi mi hrpa budaletina zavedena masivnom, stoljećima starom zavjerom. Možda najčudnije od svega, bilo je mnogo ljudi koji nisu u potpunosti usvojili vjeru o ravnoj Zemlji, ali su priznali kako su “otvoreni” toj mogućnosti i da već neko vrijeme “istražuju” ovo pitanje. Očigledno njihovo istraživanje nije uključilo ukrcavanje na zrakoplov i put na zapad preko Tihog oceana.

Shvaćam da je sve ovo anegdotalno. Nekoliko emailova i hrpa komentara na Facebooku ne moraju predstavljati kulturu u cjelini. No, na temelju nedavnog iskustva, sklon sam vjerovati podacima ankete koja pokazuje da samo 66% onih između u dobi između 18 i 24 apsolutno vjeruje u okruglu Zemlju. Sveukupno, prema anketi, samo 84% Amerikanaca spremno je u potpunosti priznati oblik planeta na kojem obitavaju. A to je bez da govorimo o ljudima koju vjeruju da je masakr u Sandy Hooku obmana, da je slijetanje na Mjesec lažirano, dinosauri nikad nisu postojali, 9/11 je posao iznutra, kondenzacijski tragovi zrakoplova su kemikalije koje vlada stavlja u atmosferu kako bi kontrolirala vrijeme i čitala nam misli, itd. Pitanje nije jesu li sva takva uvjerenja luda i pogrešna (jesu, u oba slučaja), nego kako razumna osoba može sebe uvjeriti u takve besmislice i, ono najvažnije, zašto.

“Kako” je dovoljno jednostavno. Mi ljudska bića nevjerojatno smo sposobni uvjeriti sami sebe u stvari. Sve što trebamo jest jedan komad selektivno probranog “dokaza” koji bi se, u našim umovima, mogao uklopiti u bilo koju verziju događaja kojeg nalazimo najprivlačnijim. Dokaz ne treba dokazati našu teoriju ili je učiniti vjerodostojnom. Samo nam ne treba u potpunosti proturječiti.

Dakle, ravnozemljaša ističe da Zemlja izgleda ravna kad gledate horizont (ne izgleda); osoba koja vjeruje u zavjeru 9/11 govori da mlazno gorivo ne može otopiti čelične grede (istina, ali ih oslabljuje); teoretičar zavjere slijetanja na Mjesec primjećuje neke čudne sjene na fotografiji (zbog terena); zagovornik chemtrailova tvrdi da bi kondenzacija od zrakoplova brže isparila (krivo); Sandy Hook ‘truther’ govori da je novinski članak o pucnjavi bio objavljen na internetu prije same pucnjave (vremenske oznake mogu biti pogrešne). Naravno, možemo lako objasniti ove misterije. Čak i kad ne bismo mogli, to ne bi dokazalo divlje teorije koje ovi ljudi iznose. Ali tu se ne radi o dokazu. Radi se o stvaranju malo prostora teoretičaru zavjere da konstruira svoj svijet fantazije. Omogućite mu i najmanje primjetnu pukotinu u službenoj narativi i on će uklopiti čitavu mitologiju unutar te napukline.

Za mene, interesantnije pitanje je “zašto” i ono za koje mislim da vidim puno jasnije nakon mog sučeljavanja s klubom ravnozemljaša. Ne možete vjerovati u bilo koju od tih stvari osim ako stvarno želite vjerovati u njih. Potrebna je nevjerojatna količina psihološkog rada kako bi održao mišljenje da je Zemlja ravna. Racionalnoj i zdravoj osobi, takav rad se čini iscrpljujućim i depresivnim. Uostalom, morate vjerovati da svijet nije samo ravan, već da ga i naseljavaju nesvjesne žrtve prijevare i zli šarlatani. Morate vjerovati da svaku vladu na planetu vode okrutni zavjerenici, a svaki astronaut, inženjer NASA-e, pilot, kapetan broda, svaka osoba koja je ikad letjela iz Los Angelesa u Peking ili iz Sydneyja u San Francisco lažljivac dostojan prezira i sudionik u prikrivanju. Mnoge teorije zavjere zahtijevaju jednako zamućen pogled na čovječanstvo. I mislim da se upravo u tome nalazi suština.

Zbog njihovog silnog ega, ti ljudi žele vjerovati da su svi u krivu, glupi i lažljivi osim njih. Oni žele biti jedina svjetla istine i vrline u svijetu sačinjenom od obmane i idiotizma. Oni žele da svi mi budemo moroni kako bi oni bili genijalci. Oni rade potpune budale od sebe u pokušaju da stave sebe iznad svih drugih. Privlačnost ludih teorija zavjere jest pijedestal koje one pružaju svojim odanim sljedbenicima. Oni postaju pripadnici ekskluzivnog kluba ‘Pravih ljudi’, upućenih ljudi, ljudi koji razumiju.

Kao što nam je svima poznato, svi mi ponekad osjećamo iskušenje da vidimo svijet na takav način (iako ne takvog oblika). Svi mi želimo biti u pravu i svi otkrivamo da se zadovoljstvo ispravnosti povećava odgovarajućom neispravnosti našeg bližnjega. Ali ravnozemljaši, zagovornici teorija zavjere o Sandy Hooku i ostali takve sorte, odveli su tu žudnju na fantastične ekstreme. To je razlog zašto ne možete urazumiti te ljude. Oni su jednostavno previše arogantni kako bi se ponizili pred dokazima koje ste predstavili. Oni bi radije zanijekali samu realnost nego priznali da su možda u krivu. Oni su toliko očajni da steknu ekskluzivno pravo na istinu da završavaju čvrsto vezanima za najluđe zamislive neistine. U potrazi za užicima ispravnosti, oni su postali žrtve najgoreg oblika neispravnosti.