TAYLOR: Je li Google zao?

Googleov kodeks ponašanja nekada je sadržavao frazu “Ne budi zao”. No, brojni procureni dokumenti, videozapisi i izvještaji postavljaju pitanje: Je li Google, zapravo … zao? Ovo je kritično pitanje koje moramo postaviti jednoj od najmoćnijih i najutjecajnijih tvrtki na svijetu.

Google pretraživanja čine više od 90 posto upita na internetu, što predstavlja golemu prednost u analizi podataka — a to ne uključuje podatke iz njihovih ostalih proizvoda, poput Gmaila i Google Docsa. A činjenica je da čak ne morate upotrebljavati Gmail ili Chrome kako bi Google dobio pristup vašim podacima.

Brojna sveučilišta, korporacije, pa čak i medijske kuće koriste Googleove platforme podržavajući tako njihove emailove i ostale proizvode. To omogućuje Googleu pristup informacijama u emailovima korisnika, njihovim pretraživanjima na internetu i dokumentima bez njihovog znanja.

Appleov izvršni direktor Tim Cook nedavno je upozorio na “podatkovno-industrijski kompleks” i kako se naši vlastiti digitalni otisci i informacije “naoružavaju protiv nas vojnom učinkovitosti”. Autoritarni režimi kroz povijest dali bi sve blago svijeta za ovakvu razinu pristupa i kontrole informacija.

Zapravo, Google se čini spreman pomoći jednom od takvih režima upravo ovog trenutka: izgleda da je spreman pomoći Kini u razvijanju tražilice koja cenzurira informacije i pomaže jednom od najvećih suvremenih kršitelja ljudskih prava da nastavi ugnjetavati svoje vlastite građane.

Ovaj projekt s Kinom, poznatiji pod imenom Dragonfly projekt, prouzročio je napuštanje tvrtke jednih i 1400 drugih da potpišu pismo u kojem zahtijevaju više transparentnosti u vezi projekta. Kao odgovor na priču o projektu, CNN-ov Jake Tapper je tweetao: “Googleov moto ‘ne budi zao’ zamijenio je ‘XXX budi zao'”.

Kineska tražilica usmjerena na cenzuru možda je samo početak. Nedavno je u medije procurila interna Googleova prezentacija pod imenom “Dobri cenzor”. Ona se referira na slobodu govora kao na “utopijsku narativu” i govori o potrebi da tehnološke tvrtke uravnoteže “slobodu govora” s “dobrobiti korisnika”.

Dakle, Google vidi sebe i ostale platforme kao globalnog roditelja koji odlučuje koji mediji su dobri ili loši za naše korištenje?

Googleov odgovor na procurenu prezentaciju bio je da se ona mora promatrati kao interno istraživanje. To je njihov način da kažu “produžite, nemate što vidjeti ovdje”. Ono što je posebno zastrašujuće jest da “Dobri cenzor” čini Dragonfly projekt manje specifičnim za Kinu, a više izgleda kao plan za budućnost interneta.

Doista, cenzura i manipulacija izgledaju ukorijenjene u korporativnoj kulturi Googlea. Na TED razgovoru prošle godine, bivši Googleov projektni etičar Tristan Harris govorio je o tome kako je bio jedan od stotinu ljudi u sobi koji su proučavali kako etički upravljati ljudskim mislima.

Harris je rekao da svaka obavijest koju primite na telefonu ili bilo gdje drugdje “zakazuje da imate misli koje možda niste namjeravali imati”. Također je rekao da je najveća utrka u tehnologiji kako privući pažnju ljudi: “Najbolji način da privučete pažnju ljudi jest znati kako nečiji um radi.”

Ako su Googleovi zaposlenici spremni raspravljati o oblikovanju misli ljudi, koliko dugo vremena će proći prije nego se te rasprave pretvore u akcije poput tražilice pomoću koje bi manipulirali stvarima poput izbora? Ovo nije tako luda ideja — Google ima resurse za utjecanje na izbore.

Dr. Robert Epstein, psiholog ponašanja s harvardskom diplomom, najistaknutiji je stručnjak za Googleovu sposobnost manipuliranja pomoću rezultata pretraživanja. Njegova recenzirana istraživanja pokazuju kako Google i Facebook mogu koristiti svoje algoritme kako bi utjecali na naše mišljenje, o svemu od hrane za pse pa do izabranih dužnosnika bez da smo toga svjesni.

Dr. Epstein bio je prvi koji je otkrio Efekt manipulacije tražilicom, jedan od najvećih bihevioralnih utjecaja ikad pronađenih, koji pokazuje kako redoslijed u rezultatima traženja može utjecati na naše mišljenje o kandidatu. U nekim slučajevima, može utjecati na 80% skupine da se premjesti s jedne pozicije na drugu. Rusija ne može potrošiti dovoljno novca da kupi takvu vrstu utjecaja.

Dr. Epstein procjenjuje da Google ima sposobnost utjecanja na ishod oko 25 posto demokratskih izbora diljem svijeta. A nedavno je također pisao o 10 različitih načina na koji Google i Facebook mogu prevagnuti 12 milijuna glasova tijekom ovog izbornog ciklusa.

Trumpovoj administraciji i Kongresu koristilo bi kad bi pozvali dr. Epsteina da prezentira svoja otkrića i pouči ih o Googleovim sposobnostima manipuliranja ljudi i njihovog utjecaja na gospodarstvo, kao i na izbore bez našeg znanja.

Ako Google želi ukloniti rastući dojam da radi zlo podupiranjem autoritarnih režima i eventualnim utjecanjem na demokratske izbore, trebao bi nam dati neke prave, iskrene odgovore.

M.A. Taylor je redatelj novog dokumentarnog filma The Creepy Line.