LIMBAUGH: Sumorna američka ljevica

Gnjev ljevičara je konstanta u današnje vrijeme i to ne samo što mrze predsjednika Trumpa. Unatoč svim njihovim sanjalačkim pričama o suosjećanju i ljubavi, čini se da su prilično nesretna gomila.

Demokrati su ovaj tjedan ponovno preuzeli kontrolu nad Zastupničkim domom, a ljevičari već škrguću zubima oko Trumpa i sline zbog izgleda da će sljedeće dvije godine provesti njega i suca Bretta Kavanaugha kroz istražni i opozivni pakao.

Ne možete si pomoći, a da ne vidite. Širom Amerike, ljevičari su neprestano uznemireni. Oni nisu sretnu ako nisu nesretni. Oni nastanjuju prosvjede u svojim banalnim rodnim kapama i vrište o percipiranim omalovažavanjima, diskriminaciji i nejednakosti. Oni uzurpiraju autoritet vlasti zaustavljajući promet u Portlandu, Oregonu. Oni prijeteći prosvjeduju pred kućama konzervativnih zvijezda.

Oni nisu sretni što ekonomija raste i što ljudi prosperiraju pod predsjednikom Trumpom, već se nalaze zaglibljeni u tjeskobi zbog navodne nejednakosti prihoda među Amerikancima. S republikanskim predsjednikom u uredu, ne bi bilo važno niti da svaka američka obitelj zarađuje minimalno 250.000 dolara godišnje. Sve dok neki ljudi zarađuju znatno više, oni zahtijevaju korektivnu vladinu akciju.

To nije slučaj samo u gospodarstvu, već i u zaštiti okoliša, pobačaju, zdravstvenoj skrbi, javnom obrazovanju i imigraciji. Odaberite bilo koje od tih pitanja, između ostalih, i pretpostavite što bi se desilo kad bi republikanci popustili. Mislite li da bi se ljevičari zadovoljili kad bi vlada zabranila industriju ugljena, stavila pod mandat standarde dozvoljenih emisija iz automobila, financirala pobačaj na zahtjev, u potpunosti socijalizirala medicinu, udvostručila već zastrašujuće napuhani savezni proračun za obrazovanje i ukinula sva ograničenja na našim granicama? Što se tiče potonjeg, podsjećam vas da mnogi od njih zapravo zagovaraju ukidanje američkih imigracijskih i carinskih ovlasti — poput anarhističkih uništavača suverenosti što i jesu.

Nije samo što je većina njih neumoljivo nezadovoljna. Oni, također, ne smiju dozvoliti niti članovima svojih izbornih jedinica da budu zadovoljni, jer njihova politička moć ovisi o konstantnom održavanju kategorija žrtvi i preuzimanju de facto skrbništva nad njima. Nama propovijedaju dvostranačje i kolegijalnost; svojim štićenicima proglašavaju da su uz njih i da su konzervativci njihovi protivnici.

Razmotrite njihovu ujednačeno negativnu i iracionalnu reakciju na objektivno poboljšanu ekonomiju pod predsjednikom Trumpom. Čini se da ne traže poboljšanje životnog standarda manjina, već njihovu trajnu ovisnost o njima. Oni su u potpunosti nedirnuti povijesno niskim stopama nezaposlenosti i povijesno visokim plaćama manjina. Empirijski dokazi u stvarnom svijetu njima ne znače ništa. Sve što je bitno jest ljevičarska tvrdnja da se više brinu o manjinama nego konzervativci; manjine moraju ignorirati svoje varljive oči.

Ljevičari, koji sad dominiraju demokratskom strankom, više nemaju viziju za zemlju, osim da je temeljito preoblikuju — kako bi je lišili njezinih temeljnih načela. Oni tvrde da su uvrijeđeni ciljem predsjednika Trumpa da Ameriku ponovno učini velikom, ali mnogi od njih ionako smatraju da ona nikada nije bila velika i sada se nalaze u misiji da je prerade na svoju sliku.

Mnogi od njih su otvoreni socijalisti koji ne vjeruju dovoljno u jedinstvenost Amerike kako bi se brinuli o zaštiti njezinih granica. Oni podržavaju sve veće poreze, ali ne zato što žele uravnotežiti proračun ili poboljšati živote ljudi. Umjesto toga, oni preferiraju da vlada — umjesto pojedinaca — kontrolira trošenje novca.

No, u posljednjih nekoliko godina, ljevica ne troši previše vremena čak ni na tim pitanjima. Singularni fokus ljevice je Trump — oslobađanje od tog čudovišta čija sama prisutnost uništava njihove živote. Suprotstavljanje Trumpu, njegovoj agendi, njegovim imenovanjima i neprestano izrugivanje je njihov smisao i konačni cilj. To je njihova negativna životna sila — energija koja ih tjera i održava na životu.

Svjetla strana sve ove negativnosti jest da će nastaviti pretjerivati u svojoj igri i do izbora 2020. izgubiti vjerodostojnost i vjeru većine Amerikanaca razmjenjujući koju god vanjštinu optimizma imali prije u korist ove perverzne privilegije opsjednutosti Trumpom.

Kako većinu Amerikanaca, čak i u ovo moderno doba, može privući stranka čiji bojni poklič nije ekonomija, snažnija Amerika, pojačana sloboda i prosperitet ili zdravija kultura, već čišćenje nacije od predsjednika kojeg mrzi?