WALSH: Papa Franjo nije reformator. On je branitelj statusa quo.

Biskupi iz svih dijelova Sjedinjenih Država sastaju se ovog tjedna u Baltimoreu. Broj jedan na dnevnom redu bilo je rješavanje seksualnih skandala koji muče Crkvu. Biskupi su trebali donijeti neke nove kodekse ponašanja i, najvažnije, razviti skupinu vođenu laicima koja bi istraživala korupciju i skandal u hijerarhiji. A onda, baš kad su trebali početi, papa Franjo je to zaustavio. Naredbe koje su jučer došle iz Vatikana suspendiraju glasovanje o bilo kakvim novim mjerama. Očigledno, Franjo želi pričekati do veljače. Potom će možda htjeti pričekati do lipnja. Nakon toga, pretpostavljam, možemo pričekati i do Drugog dolaska.

Važno je gledati na ovaj najnoviji čin opstrukcije od strane Vatikana u kontekstu. Ali to je kontekst koji Vatikan prikazuje još u gorem svjetlu, a ne boljem. Mediji su davno već zaboravili, ali mi ne bismo smjeli, da je papa Franjo vjerodostojno optužen za prikrivanje jednog od najgorih seksualnih zlostavljača u svećenstvu, kardinala McCarricka. Optužitelj, nadbiskup Vigano, bivši visoki dužnosnik Vatikana, od tog vremena objavio je još dva pisma u kojima detaljno razrađuje svoje tvrdnje. Daleko od povlačenja svojih optužbi, on ih je prvo udvostručio, a potom čak utrostručio. A opet, papa još uvijek, do dana današnjeg, nije ponudio nikakav sadržajni odgovor na tvrdnje koje su usmjerene protiv njega. On je u velikoj mjeri ignorirao čitavu kontroverzu, osim što je svoje optužitelje nazvao Sotonom i opomenuo svakog tko bi se usudio tražiti odgovore ili jasnoću u vezi ove teme.

Papa Franjo se prodao kao reformator. “Veliki reformator”, prema biografiji objavljenoj 2014. godine. No, danas je jasno da je “Franjo Reformator” bio mit. Stvarni čovjek nema interesa za bilo kakvo reformiranje. Naprotiv, on je branitelj statusa quo. O tome je zapravo bila riječ u cijeloj ovoj priči oko McCarricka. McCarrick, kojeg je Benedikt poslao u progonstvo, je spašen iz tame i ponovno postavljen na položaj utjecaja i moći.

Rečeno nam je da je Franjo orijentiran prema budućnosti. Ne vidim baš previše dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju. Istina je da Franjo ima malo ljubavi prema najstarijim tradicijama Crkve. Ozloglašeno je pljunuo u lice mladih katolika koji preferiraju Latinsku misu, nazivajući ih “krutim” i “nesigurnim”. Također je oborio 2.000 godina staro crkveno učenje o smrtnoj kazni, objavivši da je Crkva (a očigledno i sam starozavjetni Bog) bila ignorantska, zatucana i nepravedna tijekom svih ovih godina. Ali to ga ne čini unaprijed promišljenim reformatorom. To ga čini čovjekom zaglavljenim u svom vlastitom vremenu i mjestu. On vidi kako Crkva djeluje posljednjih nekoliko desetljeća i želi ostati na istom putu. On je konzervativan u smislu da želi očuvati katolicizam svoje generacije. Ne želi se vratiti na stvari kakve su bile, ali opet želi da ostane onakve kakve u osnovi jesu.

To nije pristup reformatora. To nije čak niti progresivno. Doista, moglo bi se nazvati krutim.