KASSAM: Trump razumije važnu razliku između nacionalizma i globalizma

Prosvjedi predsjednika Macrona ovaj tjedan stoje u snažnom kontrastu s riječima francuskog vođe otpora u II. svjetskom ratu i čovjeka koji je potom postao predsjednik: generala Charlesa de Gaullea.

Govoreći svojim ljudima 1913. godine, de Gaulle ih je podsjetio: “Onaj koji ne ljubi svoju majku više od drugih majki i svoju domovinu više od drugih domovina, ne voli ni svoju majku ni svoju domovinu.”

Ovo neupitno zazivanje nacionalizma otkriva koliko daleko je Francuska otišla u potrazi za globalističkim ciljevima, koje je de Gaulle kasnije u tom istom govoru opisao kao “apetit poroka”.

I dok su ovaj vikend mediji oštrili svoje noževe na Macronovim riječima kako bi ih iskoristili protiv predsjednika Trumpa, malo njih odvojilo je vrijeme kako bi shvatili što je zapravo stvorilo uvjete za ratove 20. stoljeća. To je bio djed globalizma: imperijalizam, a ne nacionalizam.

Čini se da je ta činjenica bila općepoznata, barem do 1980-ih godina, iako je sada zaboravljena. S povijesnim revizionizmom koji se primjenjuje na nacionalizam i Velike ratove, puno je teže shvatiti što zapravo predsjednik Trump misli kad se naziva “nacionalistom”. Iako ta krivnja leži na nama, a ne na njemu.

“Patriotizam je u potpunosti suprotan nacionalizmu: Nacionalizam je izdaja patriotizma. Stavljanjem svojih interesa na prvo mjesto, ne mareći za druge, mi brišemo najdragocjeniju stvar koju nacija može imati, ono što je drži na životu: njezine moralne vrijednosti”, objavio je predsjednik Macron s propovjedaonice na 100. obljetnici Primirja.

Da je kojim slučajem situacija bila obrnuta, bez sumnje bismo čuli krikove gađenja usmjerene prema gosp. Trumpu zbog “politiziranja” takve sumorne prigode. Međutim, nismo čuli krikove za Macrona, koji čami ispod 20 posto što se tiče ocjene nacionalnog odobravanja u Francuskoj.

Ako primijenimo nekakav kontekst, nevjerojatno lako je vidjeti neiskrenost predsjednika Macrona.

Nacionalizam i patriotizam doista se razlikuju. Ali oni nisu suprotnosti.

Nacionalizam je filozofija upravljanja ili način na koji ljudska bića organiziraju svoje poslove. Patriotizam nije filozofija upravljanja. Ponekad smatran supsidijaran filozofiji nacionalizma, patriotizam se može bolje opisati kao oblik privrženosti.

Gosp. Macron je također mogao tvrditi da je pile suprotnost ljutom umaku, toliko je besmislena bila ta usporedba.

Imperijalizam, kojeg tako lako zaboravljamo, bio je prevladavajuća sila na ulasku u 20. stoljeće. Čovječanstvo, osim carstva, nije znalo mnogo više sustava vladavine od 2400. godine prije Krista. Globalizam se, sa svojim centrima moći i multinacionalnim institucijama, ne razlikuje previše od njega.

Imperijalizam — za razliku od nacionalizma — nastoji nametnuti nacijama stil života, valutu, običaje, zastave, himne, demografiju te pravila i zakone gdje god se one nalazile.

Uistinu, nacionalizam predsjednika Trumpa navješćuje povratak staroj američkoj doktrini neintervencije, koju je predsjednik George Washington izložio u svom oproštajnom govoru 1796.: “… Bilo bi neumjesno da se umiješamo, preko umjetnih veza, u uobičajene nestalnosti [europske] politike ili uobičajene kombinacije i sukobe njezinih prijateljstva ili neprijateljstva.”

Na treba posebno istaknuti da se veliki ratovi 20. stoljeća ne mogu smatrati “uobičajenim nestalnostima”, već je, prije svega, to rezultat imperijalizma koji je počeo bjesomučno divljati po kontinentu.

To je bio imperijalizam ukorijenjen u nihilizmu, stavljajući sveukupnost države u svoju srž. Često je koristio nacionalizam kao ništa drugo nego način prizivanja, socijalizam kao doktrinu upravljanjam, a Židove kao predmet prezira i žrtvenih janjaca.

Današnji imperijalizam poznat je po imenu globalizam.

To je ono što tjera nacije da projiciraju svoju volju, obično silom; izaziva vojske da prijeđu granice u nadi da će pokoriti druga ljudska bića ili uzurpirati prirodne resurse druge nacije; i definira svijet ili religiju ili kontinent koristeći centraliziranu vlast i kontrolu nad stranim kapitalom.

Umjesto armija vojnika, imperijalisti su pokušali dominirati korištenjem armija ekonomista i birokrata. Umjesto prisilnih plaćanja stranom kapitalu, globalizam je shvatio kako stvoriti ekonomsku ovisnost; prvo na sterlingu, onda na dolaru, sada za većinu na euru. To će uskoro biti preskočeno kineskim projektima.

I dok je imperijalizam služio nekim dobrim stvarima kroz ljudsku povijest, to je bilo samo kad se temeljio na nečem što je veće od čovjeka; bio to prirodni zakon, Bog ili nešto treće. Ali takve stvari rijetko su dugotrajne.

Iako dobronamjerni imperijalizam može stvoriti bolje uvjete tijekom određenog vremenskog razdoblja, ljudski instinkt uvijek će naginjati prema slobodi i samoupravi.

To je temeljna razlika između osnutka Sjedinjenih Država i onoga moderne Francuske Republike koja definira te dvije nacije.

Stanovnicima Francuske slobodu “dodjeljuje” vlada i ona je ta koja stvara uvjete i diktira odnose na kojima se ostvaruju te slobode.

Francuska je arhetipska upravna država, dok su Sjedinjene Države utemeljene na prirodnom zakonu, što je tema koja u posljednje vrijeme jedva prima dovoljno pozornosti.

Nacionalizam — ili nacionizam, ako hoćete — dakle predstavlja prekidanje ratovima gladne norme ljudske povijesti. Njegova prisutnost u 20. stoljeću je prepravljena i bastardizirana.

Nacionalist nema namjeru uletjeti u vašu zemlju ili mijenjati vaše društvo. Nacionalist se jednako brine, poput bilo koje druge osobe, o teškoćama drugih diljem svijeta, ali vjeruje da je postavljanje svoje zemlje na prvo mjesto način napredovanja. Nacionalist nikada ne bi tražio diobu po rasi, spolu, etničnosti, seksualnim sklonostima ili bilo čemu drugome. To je u suprotnosti s idejom ujedinjenih, povezanih nacija.

Nacionalizam svakako može postati izvanbračno dijete šovinizma i dati temelje imperijalističkim tendencijama. Ali ako nacija može i zaista hoće brinuti se za svoje i šalje poruku svijetu oko sebe “ovo su naše stvari, možete učiti od njih, možete tražiti savjet, možda vam čak i pomognemo ako ste toliko očajni i ako su naše stvari riješene”, tada nacionalizam može postati veliki dar 21. stoljeću i šire.

To je ono što predsjednik Trump razumije.