SHEA: Lekcije iz slučaja Asie Bibi

Asia Bibi, katolička majka koje je već devet godina zatvorena u Pakistanu i osuđena na vješala zbog kršenja strogog zakona o bogohuljenju te zemlje, privukla je suosjećanje diljem Zapada. Bez obzira na nedostatak vjerodostojnih dokaza i njezinom poricanju, niži sudovi podlegli su pritisku islamista i učinili nepismenu radnicu na polju prvom pakistanskom ženom kojoj je izrečena smrtna kazna zbog vrijeđanja islamskog proroka, Mohammeda. Zatim je, 31. listopada, Bibi konačno dobila pravdu u vidu oslobađajuće presude koja je došla od strane pakistanskog vrhovnog suda. No, prilikom puštanja na slobodu tjedan dana kasnije, otkrila je da rulje diljem Pakistana traže njezinu krv — i, ono što najviše iznenađuje — da Zapad nije predao čvrstu ponudu utočišta.

Islamabad je dao jamstva da je Bibi odvedena na tajno, sigurno mjesto unutar Pakistana, u očekivanju stalnog mjesta zakloništa. No, izgleda da je njezin bijeg zaustavljen. Odgovor Zapada pasivnim kršenjem ruku dok se Bibi suočava sa smrtnom opasnošću ukazuje više od samog lošeg planiranja; pokazuje neuspjeh potpunog shvaćanja dubokih radikalnih učinaka tabua bogohuljenja unutar druge najveće muslimanske nacije na svijetu — i njegovog prodora na Zapad.

Zapadni lideri dosljedno su izražavali zabrinutost za Bibi tijekom njezinog gotovo jedno desetljeće dugog iskušenja. Zagovornici za ljudska prava, poput neumornog Lorda Davida Atona, koji se samo prošlog mjeseca osobno susreo s glavnim sucem u Pakistanu, snažno su se zalagali za Bibi u britanskom parlamentu. Pa ipak, kad je stigao trenutak istine, London je brzo odlučio da neće dati azil iz sigurnosnih razloga. Ujedinjeno Kraljevstvo ima vlastite brige zbog radikalnih islamističkih vođa unutar svoje milijunske pakistanske zajednice, uključujući Anjema Choudaryja, koje je prošli mjesec pušten na uvjetnu slobodu nakon osuđujuće presude za kazneno djelo terorizma. Lord Alton je britansku odluku nazvao “kukavičkom”.

Kad sam prije nekoliko godina posljednji puta posjetila Pariz, gradska vijećnica držala je uvećanu sliku Bibi pred svojim ulazom i Francuska se dugo vremena spominjala kao moguće utočište za nju. Ali smrtonosni islamistički napadi na urednike Charlie Hebdoa zbog bogohuljenja i nedavni napadi protiv francuskih Židova, u ovom trenutku čine azil nezamislivim. Prošli tjedan, Italija i Kanada otkrile su svoje angažmane u “osjetljivim” multilateralnim razgovorima o slučaju Bibi, ali do sad niti jedna od tih zemalja nije ponudila stvarno pravno odobrenje za azil. Također prošli tjedan, premijer Justin Trudeau ispričao se zbog uskraćivanja primanja broda MS St. Louis i njegovih 907 očajnih židovskih putnika, koji su prije 79 godina tražili utočište od njemačkih nacista. Nadajmo se da će primijeniti lekciju St. Louisa bacanjem konopca za spas Bibi.

Nedavna žalba u ime Bibi koju je podnijelo 190 europskih parlamentaraca zahtijeva njezin siguran prijelaz iz Pakistana, ali ništa specifično ne govori o tome kamo može ići dalje. Europske zemlje koje su se pokazale najpristupačnije izbjeglicama — Skandinavske zemlje, Njemačka, Nizozemska — sve dijele nedavnu povijest islamističkih nereda i ubojstava zbog percipiranog bogohuljenja protiv islama: bezobraznim karikaturama, filmom Theo van Gogha i Ayaan Hirsi Ali o tretiranju žena, papinski govor na Sveučilištu Regensburg itd. Pružanje neograničene, neprekidne sigurnosti obilježenoj osobi poput Bibi bilo bi vrlo skupo, kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo to naučilo kroz slučaj Salmana Rushdieja. A Amsterdam je ovaj tjedan već morao povući velik broj osoblja iz Pakistana zbog primljenih prijetnji nakon što je nacija odobrila azil odvjetniku Bibi i nakon što je nizozemski političar Geert Wilders ismijavao muslimanskog proroka na Twitteru.

U znamenitom slučaju bogohuljenja u listopadu, Europski sud za ljudska prava potvrdio je odluku austrijskog suda o kažnjavanju političke aktivistice zbog optužbi sličnoj Bibijevoj, iako ona ne nosi smrtnu kaznu. Radi očuvanja društvenog mira, najviši europski sud potvrdio je interese zemlje da kriminalizira govor koji “vrijeđa” proroka Mohammeda i uspostavio pravo “zaštite vjerskih osjećaja“. Austrijska optuženica kritizirala je proroka kao “pedofila” zbog toga što je oženio šestogodišnju djevojčicu; Bibijeve navodne uvrede nisu objavljene, jer bi se njihovo ponavljanje smatralo još jednim činom bogohuljenja u Pakistanu.

Istina je, da je pokret protiv bogohuljenja izašao na međunarodnu scenu prije nekoliko desetljeća. Nakon što je iranski Ayatollah Khomeini izdao fetvu 1989. protiv bilo koga povezanog s Rushdiejevim romanom Sotonski stihovi, nekoliko njegovih urednika, prevoditelja i prodavača ili je napadnuto ili ubijeno u Japanu, Sjedinjenim Državama, Norveškoj i Turskoj. Saudijska organizacija Islamske suradnje iskoristila je 2005. krizu oko danske karikature kako bi navela Europu da nadgleda govor u zaštitu islama. Od tada, EU je usvojila zabrane govora mržnje o bilo čemu što zvuči islamofobno od bilo koga. (Optužbe u austrijskom slučaju pokrenuo je sekularni časopis, a ne muslimani.)

Europa pokušava umiriti islamiste pokleknuvši pred pitanjem bogohuljenja, ali iskustvo Bibi je studija slučaja o tome kako legitimiziranje religijskih govornih tabua samo potpiruje plamen.

Bibi je uhićena 2009. nakon što je pokrenula spor s muslimanskom ženom kad je, kao “nevjernica”, uzela gutljaj vode iz zajedničke šalice tijekom žetve na vrućem polju. Muslimanska žena optužila je Bibi za vrijeđanje proroka tijekom ove užarene rasprave. Na suđenju, muslimanski berači bobica davali su proturječna svjedočenja i bili manipulirani od lokalnog imama – činjenice koje su previdjeli prvostupanjski sud i njezin poražavajuće neiskusni odvjetnik, ali koje su bile ključne za vrhovni sud. Godine 2010., Bibi je osuđena na temelju članka 295-C Zakona o bogohuljenju iz 1986. Zbog vlastite zaštite, bila je zatvorena u izolacijskoj ćeliji, gdje je sama kuhala svoju hranu kako bi izbjegla trovanje.

S već zloglasnim zakonom o bogohuljenju koji je korišten u svrhu rješavanja osobnih nesuglasica protiv kršćana i ostalih manjina, Asia Bibi privukla je pažnju guvernera Punjaba, Salmana Taseera i njegovog ministra za manjine, Shahbaza Bhattija. Obojica su ubijeni 2011. Ubojstvo Bhattija, kršćana, ostalo je nekažnjeno, dok je Mumtaz Qadri, ubojica muslimanskog guvernera, uhićen, suđen i osuđen na smrt, nakon čega je postao obožavan kao vjerski mučenik.

Obožavatelji Qadrija uključuju velik dio udruženja pakistanskih pravnika, čiji su članovi, u svojim zaštitnim crnim odijelima, bacali ružine latice na njega prilikom ulaska u sudnicu. Na stotine njih prijavilo se kako bi ga branili pro bono. Godine 2008., tu istu odvjetničku udrugu entuzijastično je citirao New York Times kao obećavajući znak zbog podržavanja pakistanske “liberalne tradicije” i kao “možda najznačajnijeg izljeva liberalne, demokratske energije u islamskom svijetu posljednjih godina”. Ali kako su se odvjetnici okupljali oko pitanja bogohuljenja, postala je duboko neliberalna. Sailuf Mulook, jedan od posljednjih pravih liberala, koji je zastupao Bibi u njezinoj žalbi, morao je prošli tjedan pobjeći da spasi goli život i otiđe u Nizozemsku.

Još jedna figura koju je inspirirao Qadri je tvrdolinijaški klerik Khadim Rizvi, koji je organizirao Tehreek-e-Labbaik (TLP), rastuću političku stranku okupljenu oko borbe protiv bogohuljenja protiv islama. Prošli tjedan, TLP je potaknuo masovne prosvjede protiv Bibi u Islamabadu, Lahoreu i Karachiju, paralizirajući ključne transportne puteve. Kako bi povratili red, vlada je blokirala mobilne usluge i društvene medije u zemlji na tri dana. Premijer Imram Khan također je, prema izvještajima, dao Rizviju šansu da se žali na odluku vrhovnog suda o puštanju Bibi i obećao da će blokirati njezin izlazak iz zemlje. U međuvremenu, Rizvi poziva na ubojstvo sudaca. Nije jasno što će premijer učiniti ako Bibi dobije primjerenu vizu i obećanje azila od, na primjer, Sjedinjenih Država. Do sad nije morao prijeći taj most.

Ashiq Massih, suprug Bibi, rekao mi je prije dvije i pol godine, nakon konferencije — održane u New Yorku pod pokroviteljstvom Svete Stolice — u vezi progona, da je pakistanski vrhovni sud želio osloboditi njegovu suprugu, ali je, zabrinut zbog nereda, čekao “dok se stvari ne ohlade”. Sud, umoran od čekanja, je napokon oslobodio Bibi prošli tjedan, nakon kojeg je pakistanski silazak u radikalizam, u potpunosti odvojen od talibana, prikazan u punom svjetlu. Asia Bibi je lakmus test jesu li Sjedinjene Države i ostatak Zapada doista spremni obraniti progonjene vjerske manjine diljem svijeta.