KNOWLES: Možete imati transrodnost ili feminizam, ali ne možete imati oboje

Prošlog četvrtka, feministička spisateljica i voditeljica podcasta Meghan Murphy tweetala je opservaciju da “muškarci nisu žene”. Twitter je promptno suspendirao račun Murphy zbog “govora mržnje”.

Suosjećam s Murphy, samoprozvanom ljevičarkom i feministicom, dok proživljava vrstu cenzuriranja kojoj su konzervativci gotovo svakodnevno podvrgnuti od ruku ‘Big Tech’. Ipak, konzervativci si ne mogu pomoći a da ne osjećaju barem mrvicu schadenfreude dok se ideološki pilići ljevice vraćaju u kokošinjac. Murphy ističe da transrodna ideologija, koja smatra da je rod fluidan i konstrukcija društva, potkopava feminizam, koji zagovara unaprjeđenje žena, stvarne i esencijalne rodne kategorije. A ipak, korijeni ove nove striktne, anti-ženske ideologije leže u samom feminizmu.

Dok su feministice prvog vala u 18. i 19. stoljeću, poput Mary Wollstonecraft i Elizabeth Cady Stanton, priznale i slavile razlike između spolova, do 1960-ih radikalne feministice drugog vala poput Shulamith Firestone odbile su komplementarnost spolova i umjesto toga tražile dekonstrukciju roda općenito. U ovom ekstremnom pogledu, seksualne razlike nužno sprječavaju spolni paritet i stoga se ne može tolerirati nikakva razlika između muškaraca i žena. Danas ta premisa prijeti uništavanjem same feminističke ideologije koja ju je izrodila.

Ljevica može imati transrodnost ili feminizam, ali ne može imati oboje. Ili muškarci ne mogu biti žene ili ne postoji stvar poput žene. Ili su muškarci i žene zasebne kategorije ili, da citiram Planirano roditeljstvo, “neki muškarci imaju maternicu”. Ako neki muškarci imaju maternicu — odnosno, ako su neki muškarci žene — što je onda zapravo žena? Ako nema kategoričke razlike između muškarca i žene — tj., ako nema stvarne razlike između spolova — što je onda točno “feminizam”?

Čak i cenzura koju Murphy sad osuđuje nalazi svoje korijene u drugom valu feminističkog pokreta, koji je usvojio krilaticu “osobno je političko”, uzetu iz naslova eseja feminističke spisateljice Carol Hanisch. To uništavanje razlike između javnog i privatnog djelovanja, esencijalne za liberalno društvo, ojačala je karakter političkog aktivizma i poticala politiku osobnog uništenja. Također je postavilo ljevičarstvo na današnji kurs radikalnog subjektivizma koji daje prioritet osjećajima nad istinom, “nečije istine” nad istinom i opravdava cenzuru mišljenja koja se smatraju “izazivajućim”, “nesigurnim” ili punim mržnje redefinirajući govor kao nasilje.

Meghan Murphy ima pravo na priznanje da muškarci nisu žene. Također je u pravu što se boji posljedica ovakve osobne politike. Konzervativci već dugo poznaju te jednostavne istine. Sada se ljevičarski feministi poput Murphy suočavaju s teškim izborom: napraviti savez s konzervativcima, koji podržavaju slobodu govora i inzistiraju da “činjenice nije briga o vašim osjećajima” ili ustrajati s ljevicom koja će naposljetku u potpunosti uništiti feminizam.