LIMBAUGH: Rasizam — Svugdje je! Svugdje je!

Otrežnjavajuća je činjenica koliko rasa dominira javnim diskursom u današnje vrijeme. No, kad već raspravljamo o stereotipima, moramo primijetiti da su ljevičari i elite oni koji su opsjednuti rasom, a ne neandertalci iz ‘flyover‘ država kojima pripisuju ovo zlo. Prekinite više s tim, glavonje.

Ljevičari rijetko mogu raspravljati o bilo kakvom pitanju bez ubrizgavanja ove toksičnosti. Oni je vide posvuda — sveprisutni bauk koju potvrđuje njihova trajna ogovaranja konzervativaca. (Napomena: Razmišljao sam upotrijebiti “bijelih ljudi” umjesto “konzervativaca” u prethodnoj rečenici, ali sam shvatio da to ne bi bilo mudro zbog A) kao posjednik i nesvjesni dobavljač bijele privilegije, nije mi dozvoljena mogućnost da raspravljam o ovim stvarima i B) iako se rasnohuškačke elite pretvaraju da je bijela privilegija krivac, ni žene niti Afroamerikanci nisu pošteđeni ove klevete ako su politički konzervativci.)

Razmislite malo o tome. Liberali prizivaju rasu u raspravama o imigraciji, biračima, sportu, obrazovanju, porezu, zdravstvenoj zaštiti, socijalnoj pomoći i provedbi zakona. To je bolesna stvar. Razmotrite nekoliko primjera.

–Predsjednik Trump se naziva nacionalistom, a liberali ga optužuju da govori u šiframa — signalizirajući njegovoj navodnoj alt-desničarskoj bazi da je neonacist. Žao mi je, ali Trump ne govori u šiframa. Ono što vidite je ono što dobivate, a njemu i njegovoj zahvalnoj bazi, “nacionalizam” znači patriotizam. Oni su zahvalni američkom predsjedniku koji se neumoljivo zalaže za Ameriku.

–Službenici za provedbu zakona na granici ne gledaju na imigraciju kroz rasne leće. Činjenica da ljevičari vjeruju ili se pretvaraju da vjeruju da je to slučaj može samo ukazivati da projiciraju vlastite predrasude na nas. Za nas, radi se o vladavini zakona, našem nacionalnom suverenitetu i našem nacionalnom identitetu, koji se jasno temelji na idejama utemeljenima na slobodi, a ne rasi. Mi smo ‘melting pot’, a neodoljiv razlog za kontrolu naših granica jest osiguravanje ulaska imigranata u propisnom tempu i njihova asimilacija u našu kulturu umjesto smještanja u balkanizirane etničke enklave.

–Demokrati neprestano ponavljaju o navodnim prijetnjama “našoj demokraciji” — što je čudno, s obzirom na njihove autoritarne sklonosti, ali ponovno, oni projiciraju. One ne vide nikakvu nedosljednost u svom zagovaranju da se ilegalnim imigrantima dozvoli glasanje i kritiziranju protiv stranih uplitanja u naše izbore. Ovdje se, ponovno, pozivaju na rasu. Republikanci, kako neutemeljeno tvrde, potiskuju glasove manjina. Ako je liberalima doista stalo do integriteta “naše demokracije”, oni bi podržali mjere za identifikaciju birača, jer razumni ljudi shvaćaju da biste trebali dokazati svoj identitet prije nego ste u mogućnosti dati svoj glas. Koliko patronizirajuće je od demokrata što sugeriraju da manjine nisu sposobne ostvariti ovaj nezahtjevni zadatak kao uvjet sudjelovanja na izborima.

–S pobjedom republikanske senatorice Cindy Hyde-Smith na ponovljenim izborima u Mississippiju, demokratska senatorica Kamala Harris mogla bi biti uklonjena sa svog mjesta u Odboru za pravosuđe Senata, jer su republikanci dobili pravo na još jedno mjesto u Odboru, a Harris je njegova najmlađa članica. No — pogodili ste — demokrati kažu da se ne radi o njezinoj dobi, već o njezinoj rasi.

–Kad već govorimo o senatoricu Hyde-Smith, demokrati su je, u očajničkom pokušaju da izaberu Mikea Espyja, besramno oklevetali kao rasisticu na temelju nekih njezinih opuštenih komentara. U tjednima između izbora i ponovljenih izbora, demokrati su ignorirali pitanja koja utječu na naciju — ekonomiju i vanjsku politiku, na primjer — i u potpunosti uokvirili utrku oko pitanja je li Hyde-Smith bezobrazno rasistička. Nije upalilo.

–Upravo sam pročitao dugačak esej u kojem je autor kritizirao filmsku seriju “Rocky” u svjetlu najnovijeg nastavka “Creed II”, za kojeg vjeruje da iskupljuje seriju od njezinih rasističkih tema. Ako sam dobro razumio komad — a otvoreno priznajem da postoji mogućnost da nisam — serija je omogućila bijelim rasistima posrednu zadovoljštinu gledanja “velike bijele nade” koja pobjeđuje superiornog crnog boksačkog prvaka. Gledao sam svaki “Rocky” film i rasa niti u jednom trenutku nije ušla u moj um. Poput većine ljudi, navijao sam za Rockyja jer je bio autsajder, a ne zbog toga što je njegov protivnik, Appolo Creed, bio zamjena za Muhammada Alija, kojeg su navodno svi bijelci mrzili. Žao mi je, ali ja sam bio super obožavatelj Muhammada Alija, još od njegove prve borbe protiv Sonnyja Listona. Navijao sam za njega u svakoj borbi, bez obzira na rasu suparnika. Kao super obožavatelj Michaela Jordana, navijao sam za njega i Bullse protiv Larryja Birda i Billa Laimbeera. Ne sumnjam da to bio slučaj i kod većine bijelih obožavatelja sporta.

Cinično iskorištavanje rase od strane ljevice je nastrano, uvrnuto, patronizirajuće i neprocjenjivo destruktivno za društvo. Možemo se samo moliti da će se s poboljšanjem ekonomskih uvjeta u manjinskim zajednicama kao neposrednim rezultatom konzervativnih politika, manjine naposljetku pobuniti protiv političke stranke koja ih oslikava kao trajne žrtve i podržati onu koja ih vidi kao pojedince s jednakim dostojanstvom, jednakim pravima i jednakim sposobnostima za uspjeh.