KNOWLES: Žao mi je što sam izjavio tu stvar

Nakon nacionalnog posramljivanja osvajača Heisman trofeja Kylera Murrayja zbog šest godina starog tweeta s homoseksualnom klevetom kojeg je poslao u dobi od 14 godina i koje je uslijedilo ubrzo nakon implozije karijere Kevina Harta zbog gay vica od prije jednog desetljeća, želio bih jednom zauvijek izraziti koliko mi je žao za onu stvar koju sam izjavio. Iskreno se ispričavam svim prijateljima, sljedbenicima i svima ostalima koje sam iznevjerio. Ja nisam čovjek koji sam bio kad sam to izjavio i ono ne odražava vrijednosti čovjeka koji sam postao. Nadam se da možete oprostiti moju neprihvatljivu pogrešku u presudi.

Vidite, kad sam izjavio tu stvar pogrešno sam pretpostavljao da civilizirano društvo zahtijeva od slobodnih ljudi da koriste svoje sposobnosti razuma kako bi oblikovali i izrazili svoja mišljenja o svijetu u kojem žive, bilo kroz raspravu, humor ili neformalni razgovor. Čini se kako je Kevin Hart napravio istu pogrešku u svom komičarskom specijalu iz 2010. Seriously Funny, kad se našalio: “Jedan od mojih najvećih strahova je da mi sin odraste i postane gay. To je strah. Zapamtite da nisam homofobičan … budite sretni. Radite ono što želite. Ali ja, kao heteroseksualni muškarac, ako mogu spriječiti da moj sin bude gay, ja ću to učiniti.” Hart je mislio da će neusklađenost između naše sadašnje homoseksualno-afirmacijske kulture i moralne sramote s kojom je homoseksualnost promatrala gotovo svaka druga kultura ili religija u povijesti svijeta možda izazvati smijeh kod ljudi. Je, no to sad nije bitno. Bitno je da neki ljudi misle kako vic kojeg je komičar ispričao više nije smiješan.

Kad sam izjavio tu stvar za koju se toliko iskreno ispričavam, pogrešno sam vjerovao da čovjek živi u vremenu, sazrijeva kako raste u mudrosti i mogu mu se oprostiti nesvjesni prijestupi stalno promjenjivih običaja. Da je samo Kyler Murray znao da su umjesto toga ljudi zamrznuti u vremenu kao nepristojni 14-godišnjaci, možda ne bi poslao tweet koji je naveo Scotta Gleesona iz USA Today da impulzivno uništi ono što je trebao biti najljepši dan njegovog života. Da sam samo znao da se mladim tinejdžerskim dječacima treba suditi po istim standardima ponašanja koje očekujemo od 50-godišnjih očeva s troje djece, nikada ne bih izjavio stvar koju sam izjavio.

No, svejedno sam je izjavio. I tako, iako bih želio da prihvatite moju ispriku — iskreno, radije bih želio da se ne moramo uopće ispričavati zbog desetljeća starih izjava i šala — znam da je takav duh našeg doba. Ali opet, kao što je William Inge primijetio: “Tko god se oženi duhom ovoga doba, bit će udovac u sljedećem.” Pitam se da li bi se današnji nemilosrdni ubojice karaktera mogli jednog dana sami naći na pogrešnoj strani popularnih ukusa. Tko bi im ikad mogao oprostiti?