HANSON: Ironije ilegalne imigracije

Procjenjuje se da u Sjedinjenim Državama trenutačno ilegalno živi jedanaest do 13 milijuna Meksikanaca. Još milijuni njih ranije su emigrirali i sada su građani SAD-a.

Nedavna anketa otkrila je da bi trećina Meksikanaca (34 posto) željela emigrirati u Sjedinjene Države. S obzirom na to da Meksiko ima 130 milijuna stanovnika, to iznosi oko 44 milijuna potencijalnih imigranata,

Takva masovna potencijalna emigracija u Sjedinjene Države neka nikakvog smisla.

Prvo, Meksiko je prirodno bogata zemlja. Ona se nalazi na 19. mjestu na svijetu po dokazanim rezervama nafte i trenutačno je dvanaesta zemlja na svijetu po proizvodnji nafte. Meksiko zasigurno ima značajno većih prirodnih prednosti od daleko bogatijih država per capita poput Singapura, Tajvana ili Čilea.

Meksiko je također jedna od najpopularnijih turističkih destinacija na svijetu i zarađuje milijarde u trgovanju deviza od posjetitelja. Uživa u umjerenoj klimi, bogat je u mineralima i ima milijune hektara plodne poljoprivredne zemlje te dugu obalu.

Osim što je strateški smješten kao most između Sjeverne i Južne Amerike, Meksiko ima luke i na Atlantskom i na Tihom oceanu.

To nije prenatrpana zemlja: Meksiko je rangiran u donjoj polovici svjetske tablice što se tiče gustoće naseljenosti. Previše ljudi i premalo zemlje sigurno nisu razlozi zbog kojih milijuni Meksikanaca ili emigrira ili želi emigrirati u Sjedinjene Države.

Drugo, popularne progresivne narative u Meksiku, kao i u Sjedinjenim Državama, pripisuju Americi svakakve vrste patologija, prošle i sadašnje. Sjedinjene Države često se osuđuju zbog prethodnog kolonijalizma i imperijalizma, kao i trenutačnog rasizma i ksenofobije.

Zašto bi, onda, milijuni ljudi južno od granice napuštali svoju domovinu i potencijalno riskirali svoje živote kako bi se susreli s čudnom kulturom i jezikom, živjeli u navodno toliko negostoljubivom mjestu i usvojili antitetički sustav koji se temelji na navodnim toksičnim europskim i protestantskim tradicijama?

Odgovori na ova dva paradoksa su toliko očigledni kao što su politički nekorektni i stoga rijetko izrečeni. Život u Meksiku je relativno siromašan, opasan i često nije slobodan. U kontrastu, Sjedinjene Države su bogate, velikodušne i sigurne.

Meksiko — za razliku od, na primjer, Japana ili Švicarske, koje su daleko manje prirodno obdarenije, a opet daleko bogatije — nikada nije u potpunosti usvojio zapadnjačke paradigme ekonomije slobodnog tržišta, ustavno zaštićene slobode govora, pravičnog postupka, jednakosti spolova, prava na privatno vlasništvo, autonomnog tiska, vladine transparentnosti, nezavisnog sudstva te vjerske raznolikosti i tolerancije.

Koliko će Meksiko uspjeti napraviti korake prema tim ciljevima, toliko će se njegova populacija stabilizirati i postajati imućnija — a također će postati manja vjerojatnost emigracije.

Što je još važnije, milijuni Meksikanaca priznaju (barem privatno) da Sjedinjene Države nisu babaroga koju nalazimo u kritikama većinski elitnih krugova. Umjesto toga, to je jedno od rijetkih svjetskih multirasnih društava koje svima pruža jednake mogućnosti. Ona je velikodušna s davanjem povlastica, čak i onima koji ilegalno prelaze granicu i daleko više meritokratska od većine visoko tribalističkih društava na svijetu.

Možda je to razlog zašto su milijuni siromašnih ljudi iz Meksika napustili svoje domove u nadi da će biti daleko bolje tretirani kao strani, ne-engleski govornici u stranoj zemlji nego što ih tretira njihova vlastita vlada kod kuće.

Doista, kad bi SAD tretirale imigrante na način na koji to čini Meksiko, građani Meksika vjerojatno nikad ne bi emigrirali u SAD.

Sve u svemu, ilegalna imigracija je u istom trenutku i logična i besmislena.

Uostalom, meksička vlada će brzo okriviti SAD, ali je rijetko introspektivna. Ona ne objašnjava javno zašto njezini vlastiti građani bježe iz zemlje u kojoj su rođeni — ili zašto su željni ući u zemlju koja je toliko često ismijavana od strane meksičkog tiska i vlade.

Meksiko očito ne brine o svojim građanima. Ali kad jednom stignu u SAD, Meksiko odjednom postaje zagovornikom njihovog blagostanja. Nije ni čudo: meksički iseljenici šalju oko 30 milijardi dolara godišnje u novčanim doznakama.

Stvarni i potencijalni emigranti se i sami ponašaju ironično.

S obje strane granice, oni često okrivljuju SAD i zahtijevaju da američki imigracijski zakoni budu suspendirani — ali samo u njihovom slučaju.

Emigrirajući meksički građani mašu meksičkim zastavama na granici dok pokušavaju ući u Ameriku, dok njihovi kolege unutar SAD-a čine isto kad protestiraju dok ih vraćaju njihovim kućama.

Očigledno je da nitko u Meksiku i Sjedinjenim Državama ne želi ikad priznati da meksički građani stvarno vole Sjedinjene Države — očito daleko više od svoje vlastite domovine.