WALSH: Pastor mega-crkve govori da bi se kršćani trebali ‘otkačiti’ od Starog zavjeta

Paul Bois iz Daily Wirea već se prije pozabavio s pastorom megacrkve Andyjem Stanleyjem koji ohrabruje kršćane da zanemare Stari zavjet. Paulov članak je dobro napisan, ali ja osjećam potrebu da ponudim i svoje mišljenje.

Stanley, koji je pastor masivne kongregacije North Point Ministries, već neko vrijeme vodi križarski rat protiv “Židovskog Svetog pisma”, kako ih naziva. Početkom prošle godine našao se na naslovnicama kad je pozivao kršćane da se “otkače” od Starog zavjeta. Izjavio je da prve tri od četiri tuceta Biblijskih knjiga ne bi trebale biti “izvor s kojim bi se trebali posavjetovati glede bilo kakvog ponašanja”, objašnjavajući, netočno, da se rana crkva “otkačila” od “svjetonazora” i “sustava vrijednosti” tih drevnih tekstova. On je upozorio one kršćane koji još uvijek nastoje slijediti moralni zakon Starog zavjeta da stoje na “kući od starozavjetnih karata” koja se ruši prilikom suočavanja s uskrslim Kristom.

U raznim intervjuima, on je potkazao neke neprijatnosti u Starom zavjetu i sugerirao da bi on trebao biti “izostavljen” iz apologetskog argumenta. Kada je bio suočen s činjenicom da je Isus redovito citirao Stari zavjet, Stanley se pretvarao kao da je Isus zapravo mislio nešto posve drugo kad je govorio o Svetom pismu. Kao što ga je Albert Mohler citirao u prethodnom linku:

Ovaj tjedan, napisao je članak u kojem kritizira kršćane koji podižu spomenike u čast Deset zapovijedi. On implicira da se Deset zapovijedi zapravo “ne odnosi” na nas. On ide i dalje, navodeći da kršćani “nisu dužni slušati bilo koju od zapovijedi koja se nalazi u prvom dijelu njihovih Biblija.” On svrstava moralne odredbe zajedno s prehrambenih propisima i žrtvovanjem životinja, zaključujući da je sve to sada nebitno. One su “zamijenjene”, opetovano izjavljuje. Isus je izdao samo jednu zapovijed, prema Stanleyju, i ta zapovijed je “zamijenila” sve zakone koji su napisani prije nje.

U najnovijem članku, on se ne vraća svom “otkačenom” fraziranju. Umjesto toga, što je možda i gore, on govori da bi se crkva trebala “odvojiti” od Starog zavjeta. Stanley je toliko očajan u traženju riječi koja u biti znači “odbiti”, ali koja mu još uvijek ostavlja mogućnost vjerodostojnog poricanja kad počnu letjeti optužbe za herezu. Možda će sljedeći put pokušati s “izvući” ili “rasteretiti”.

Zašto je kršćanima toliko važno odbaciti — izvinite, odvojiti se — od Starog zavjeta? Pa, kaže on, dijelom zbog toga što je dugačka lista navodnih kršćanskih zločina, poput križarskih ratova i inkvizicije, nastala zbog pretjeranog naglašavanja Starog zavjeta. Istina je, međutim, da su križarski ratovi pokrenuti kao odgovor na 400 godina muslimanske agresije, dok je inkvizicija bila pokušaj Crkve da uspostavi legalni proces za one koji su optuženi za herezu (umjesto pogubljivanja po kratkom postupku koja su provodili ljuti seljani, kako su stvari funkcionirale prije intervencije Crkve). Stanley nije samo biblijski zbunjen, već je i povijesno nepismen, što ga naravno nije spriječilo da privuče na desetke tisuća sljedbenika. Nikad nije.

Sad, gdje započeti s rješavanjem ove zbrke teoloških perverzija? Pretpostavljam da ću morati napraviti listu:

1) Dobri pastor čini mnogo dramatičnih pretpostavki o Kristovim nakanama, ali Ga rijetko citira u svrhu podrške. Jedan citat koji nam dostavlja je toliko naglo i nepromišljeno iskrivljen da sam se zapravo glasno nasmijao — ‘lol’ u stvarnom životu — kad sam ga prvi put pročitao. Evo Stanleyja:

Jeste li uhvatili to? On citira Isusa koji govori “Novu vam zapovijest dajem” i odmah je u sljedećem retku mijenja u “jednu zapovijed”. To nije ono što je Isus rekao. On je rekao “novu zapovijest”, a ne “jednu zapovijed”. Razlika je, naravno, u tome što “nova zapovijest” dozvoljava druge zapovijedi. “Jedna” zapovijed znači da postoji samo jedna i niti jedna druga. Isus nije rekao ovo potonje, stoga se Stanley pretvara kao da je upravo to rekao i u ostatku članka nastavlja kao da je upravo to slučaj. Ovo je, ukratko, kako on tretira cijeli Stari zavjet. On nalazi tekst “nasilnim” i “uznemirujućim”, poželi pred zvijezdom padalicom da on više ne postoji i — poof! — on nestaje, poput magije.

Što se tiče Isusa, On je rekao da On “nije došao ukinuti Zakon” (Matej 5:17). Drugim riječima, on ne zamjenjuje ništa. On ga ispunjava. Kada je riječ o moralnim zakonima, to ispunjenje znači pojašnjenje i širenje drevnih moralnih zakona. U nekim slučajevima, Kristovo pojašnjenje zapravo čini izvorni zakon strožim. Zabrana preljuba sad uključuje i požudne misli (Matej 5:28). Pravilo protiv ubojstva sad uključuje i mržnju (Matej 5:22). E, i usput, više se ne smijete razvoditi (Luka 16:18).

Čekajte, mislio sam da nam je Isus dao samo jednu zapovijed? Već sam spomenuo tri. Propovijed na gori za koju Stanley kaže da bi se trebala pretvoriti u spomenike umjesto Deset zapovijedi, zapravo je dugi i užasno izazovan popis edikata i zapovijedi.

Isus ne prepoznaje dva zakona kao “najveća”, no pogledajte kontekst iz Mateja 22:37-40:

To nisu jedine zapovijedi. One su najveće. “Najveće” i “jedina” su toliko udaljene da su gotovo suprotnosti. Stvar ne može biti veća ako ne postoji nešto od čega bi mogla biti veća. Također, te dvije “nove” zapovijedi nisu nove. Isus citira Stari zavjet. Prva i najveća je iz Ponovljenog zakona. Druga je iz Levitskog zakona. Ako je Isus mislio da kršćani “nisu dužni slušati” bilo koju starozavjetnu zapovijed, čini se malo čudnim da On ističe dvije zapovijedi Starog zavjeta kao one najveće.

Zašto su one najveće? Jer, kako On kaže, Zakon i Proroci ovise o njima, ovise o ljubavi. Ljubav je temelj moralnog zakona. To ne znači da smo slobodni zanemariti moralni zakon ako imamo ljubav. Naprotiv, to znači da ne možemo imati ljubav ako ga zanemarimo. Ljubav ne zamjenjuje moralnost; ona radije služi kao temelj moralnosti.

2) Čini se kako Stanley ne razumije osnovnu teološku kršćansku točku koju većina djece uči na vjeronauku: nisu svi starozavjetni zakoni ista vrsta zakona. Postoje moralni zakoni, koji su vječni i obvezujući za sva vremena jer je moralna istina zapisana u samu strukturu postojanja i nikada ne može biti promijenjena. Potom postoje obredni zakoni — nemojte odijevati miješane tkanine, itd. — koje su bile (i jesu) specifične Židovima. Zatim postoje građanski zakoni koju se odnose na upravljanje Izraelom. Mi kršćani očigledno nismo vezani ovom trećom grupom zakona. Pavao u svojim pismima jasno navodi da nismo vezani niti drugom grupom. Prva, međutim, ostaje na mjestu. Što je razlog zašto ih Krist, daleko od toga da ih opovrgava, citira i opširno obrađuje.

3) Ono što Stanley zapravo zastupa je samo ponovno zagrijana, nešto ukusnija verzija marcionstva. Prije 1900 godine, čovjek po imenu Marcion utemeljio je heretičku kršćansku sektu koja je, poput Stanleya, odbacila Stari zavjet. Marcion je, kao i Stanley, podučavao da se Stari zavjet ne odnosi na Kristove sljedbenike. Razlika je u tome što je Marcion izravno odbacio starozavjetnog Boga kao gnjevnog tiranina.

Stanley ne ide tako daleko, barem ne eksplicitno. On tvrdi da je starozavjetni Bog isti kao i Bog Novog zavjeta. Unatoč tome, Stanleyjeva teologija razdvaja Sina od Oca. On pravi razliku između onoga što je rekao Isus i što je rekao Bog, kao da su oni potpuno različiti bogovi. Ortodoksno kršćansko razumijevanje ne pravi takve razlike. Božje zapovijedi su Kristove, a Kristove zapovijedi su Božje. Kad je Bog izdao Deset zapovijedi, to je učinio i Krist. Iz trinitarne perspektive, potpuno je besmisleno reći: “ne moramo se pokoravati Deset zapovijedi, mi moramo slušati samo Krista.” Mogli biste isto tako reći da ne pijete vodu, ali volite H2O.

“U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog”, kaže Ivan. Stanley želi da se odvojimo od Starog zavjeta, ali najprije će morati odvojiti Riječ od riječi. Mislim da će njegovi pokušaji biti bezuspješni. No, ako ste član njegove crkve, možda je najbolje da se ne zadržavate oko njega gledajući njegove pokušaje.