WALSH: Crkve su sljedeće na redu

Jučer sam pisao o žestokoj reakciji koju je doživjela žena potpredsjednika Sjedinjenih Država Mikea Pencea, Karen, nakon što je dobila posao u privatnoj kršćanskoj školi kao nastavnica umjetnosti. Objavljivani su naslov za naslovom koji su vrištali da Karen Pence radi za “anti-LGBT” instituciju.

No, kao što sam objasnio u mom prethodnom članku, “anti-LGBT” politika škole nije samo standardna i neizbježna za autentičnu kršćansku školu, već je i neophodna za samo njezino postojanje. Politika, koja zapravo nije “anti-LGBT”, već je “pro-kršćanske moralnosti”, jednostavno zahtijeva od svih studenata i nastavnika da potvrde biblijsko učenje i kršćansku moralnu tradiciju. To, naravno, uključuje pitanje braka i seksualnosti. Škola ne izdvaja jedinstveno homoseksualnost, ali također ne isključuje homoseksualnost s popisa grijeha koje učenici i nastavnici škole ne mogu otvoreno prihvatiti ili promicati.

Ako imate problem s ovom politikom, to samo po sebi govori da imate problem s kršćanskim školama. To je zato što kršćanske škole očigledno moraju održavati kršćansku kulturu i okruženje te moraju biti vođene kršćanskim načelima ako takve žele i ostati. Mnoge nominalno kršćanske škole ne poduzimaju takve napore i brzo postaju glorificirane sekularne škole bez ikakvih naznaka kršćanske savjesti osim visokih školarina i raspela na zidu ureda školskog savjetnika. Kršćanske škole koje su zapravo kršćanske, imaju politike slične onima novog poslodavca Karen Pence. Dakle, ponavljam, ako mrzite tu politiku, vi zapravo mrzite kršćanske škole. Ljevica, kao što smo to i vidjeli, zapravo mrzi kršćanske škole. Stvarno ih mrzi. To bi nas trebalo zabrinuti.

To nas, međutim, ne bi trebalo iznenaditi. Već neko vrijeme je ta poruka ispisana na zidu. Ljevica već godinama tvrdi da “zaštićena klasa” ima apsolutno pravo biti slobodna od bilo kakve diskriminacije. Gotovo svi liberali koje pitate potvrdit će ovo mišljenje. Upravo na toj osnovi je kršćanski fotograf ili pekar ili proizvođač svijećnjaka prisiljen od strane državnih vlada i povjerenstava za građanska prava uslužiti gay vjenčanja. Gay osoba kojoj je uskraćena izrada torte za vjenčanje po narudžbi je, prema ljevici, žrtva kršenja ljudskih prava. Kojeg ljudskog prava? Prava da ne bude diskriminiran, u bilo koje vrijeme, na bilo kojem mjestu, ni pod kojim okolnostima, ni u kojem obliku.

Takvo pravo, naravno, ne postoji. Ono ne postoji u Ustavu i ne postoji u prirodnom zakonu, odakle potječu sva istinska ljudska prava. Diskriminirati jednostavno znači napraviti razliku; razlikovati jednu stvar od druge ili odabrati jednu stvar ili jednu osobu umjesto druge. Svi mi svakoga dana, sve vrijeme, diskriminiramo i to je standardna funkcija življenja ljudskog života u ljudskom društvu. No, ako homoseksualci imaju “pravo” da nikada ne budu na gubitničkoj strani takvog razlikovanja, onda se to pravo očito proteže daleko iznad bilo kakve borbe oko bračnih prava ili definicija. Ako homoseksualci imaju pravo da se protiv njih nikad ne diskriminira, zašto bi onda škole i crkve, pa čak i privatne osobe u svojim vlastitim domovima bile izuzetak?

Odgovor kojeg su ljevičari oduvijek imali na umu, ali su ga još uvijek pomalo stidljivi reći naglas je: ne bi trebali biti. “Anti-gay” vjerovanja i učenja ne bi smjela postojati. Bilo gdje. U sljedećih nekoliko godina, oni će otvoreno najaviti svoj plan zatvaranja crkava i kršćanskih škola. Za sad će se zadovoljiti snažnim impliciranjem toga. Trebali bismo obratiti pažnju.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.