Ovog mjeseca, studenti Sveučilišta Stanford glasali su o rezoluciji koja bi na koledžu zahtijevala obavezan tečaj o Zapadnoj civilizaciji, kao što je to bio slučaj do 1980-ih.
Studenti Stanforda odbacili su prijedlog rezultatom 1.992 naprama 347 glasa. Kolumnist u Stanford Daily novinama objasnio je zašto: Podučavanje Zapadne civilizacije znači “podržavanje bijele supremacije, kapitalizma i kolonijalizma te svih ostalih represivnih sustava koji potiču iz zapadnih civilizacija.”
Glasovanje — i kolumna — obuhvatilo je stav ljevice: u Europi, Latinskoj Americi i Americi, oni preziru Zapadnu civilizaciju.
Gdje god postoji sukob između Zapada — koji je identificiran kao bijeli, kapitalistički i europskih korijena — i ne-Zapada, ljevica prikazuje Zapad kao negativca.
Mislim na ljevicu, a ne na liberale. Ovi potonji općenito poštuju Zapadnu civilizaciju. Predsjednik Franklin D. Roosevelt je, na primjer, često govorio o obrani “kršćanske civilizacije”. Danas bi ljevica vjerojatno nazvala bilo kojeg zapadnjaka koji koristi takav jezik ksenofobom, rasistom i fašistom.
Ljevica slično opisuje prijedlog da je bilo što Zapadno superiornije od bilo čega ne-Zapadnog. Isto tako, odbacuje gotovo sva Zapadna postignuća te istodobno smatra kritiku bilo čega ne-zapadnog rasističkim, šovinističkim, imperijalističkim, kolonijalističkim, ksenofobnim, itd.
To je razlog zašto je ljevica toliko zaštitnički nastrojena prema islamu. Američki ljevičarski predsjednik, Barack Obama, ne želi koristiti, a ne dozvoljava ni svojoj vladi korištenje riječi “islamski terorizam”. A kritika islama se proglašava “islamofobijom” te se stoga takva kritika moralno izjednačava s rasizmom. Nije da ljevica suosjeća s islamom, jer ona prezire sve religije. Stvar je u tome što mnogi muslimani preziru Zapad, a neprijatelji mog neprijatelja (Zapada) moraju biti zaštićeni.
To je i razlog zašto ljevica prezire Izrael. Da je ljevicu doista briga za ljudska prava, prava žena, prava homoseksualaca ili za slobodu govora, religije i tiska, bila bi nadmoćno pro-Izraela. Ali Izrael je, po mišljenju ljevice, bijeli, europski i kolonijalistički ili, drugim riječima, zapadnjački. A Palestinci su ne-zapadnjaci.
Dakle, Veliko Pitanje je, zašto? Zašto je ljevica toliko neprijateljski nastrojena prema Zapadnoj civilizaciji?
Nakon što sam desetljećima razmatrao ovo pitanje, došao sam do zaključka da je odgovor ovaj: standardi.
Ljevica mrzi standarde — moralne standarde, umjetničke standarde, kulturne standarde. Zapad je izgrađen na njima te je blistao u sva tri.
Zašto ljevica mrzi standarde? Mrzi standarde jer kad postoje standarde, postoji sud. A ljevičari ne vole da im se sudi.
Tako Michelangelo nije ništa bolji od bilo kojeg suvremenog umjetnika, a Rembrandt nije ništa veći od bilo kojeg ne-zapadnjačkog umjetnika. Dakle, ulični grafiti — koji su u suštini uništavanje javnog i privatnog vlasništva, a time služe i potkopavanju civilizacije — su “umjetnost”.
Nemelodični, atonalni zvukovi bez harmonije su jednako dobri kao i Beethovenova glazba. A Zapadna klasična glazba nije ništa bolja od glazbe bilo koje druge ne-zapadne civilizacije. Pjesnici iz Gvatemale su jednako vrijedni studiranja kao i Shakespeare.
Kad je američki romanopisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost Saul Bellow upitao voditelja intervjua: “Tko je Tolstoj Zulua? Proust Papuanaca?”, na kulturnoj ljevici nastao je kaos. Bellow je implicirao da su najveći pisci fikcije zapadnjaci.
Zašto takav antagonizam? Jer ako je neka umjetnost doista bolja od druge umjetnosti, vaša umjetnost bi se mogla smatrati inferiornom. Narcisoidnost ljevičarske misli ne dozvoljava nikome da bude na umjetnički ili bilo koji drugi način bolji od tebe. Stoga, sva umjetnost i umjetnici moraju biti jednaki.
Što se tiče moralnog područja, tu postoji isto odbacivanje standarda. Tako je ljevica prezirala predsjednika Ronalda Reagana zbog toga što je Sovjetski Savez imenovao “carstvom zla”, jer bi to značilo da je Amerika superiorna Sovjetskom Savezu. A takva prosudba je neprihvatljiva. Cijeli ljevičarski moralni vokabular je odbacivanje zapadnjačkih moralnih standarda: “tolerancija”, “inkluzija”, “anti-diskriminacija” (standardi po definiciji diskriminiraju), “neosuđivanje”, pa čak i “nejednakost dohotka” koja smatra da je rad nekih ljudi vrjedniji od drugih.
Svaka civilizacija prakticirala je ropstvo. Ali samo zahvaljujući judeo-kršćanskoj civilizaciji ukinuto je ropstvo na zapadu, a naposljetku i na drugim mjestima. Svejedno, spominjanje bilo kakve moralne superiornosti Zapada ili judeo-kršćanske civilizacije u potpunosti je neprihvatljivo zahvaljujući utjecaju koji ljevica ima u obrazovanju i većini medija.
U tom pogledu, zaštita islama od strane ljevice je toliko temeljita da nije dozvoljeno reći čak ni takve očite istine poput one da je položaj žena na judeo-kršćanskom Zapadu bio daleko superiorniji nego u islamskom svijetu. Na primjer, nošenje vela je dehumanizirajuće za žene. A opet, u govoru održanom na godišnjoj konvenciji Islamskog društva Sjeverne Amerike, rabin koji je u to vrijeme bio predsjednik Unije reformnog judaizma, rekao je da dobrovoljni izbor žene da nosi maramu na glavi “zaslužuje naše poštovanje”.
I konačno, došli smo do ljevičarskog preziranja religija Zapadne civilizacije — judeo-kršćanskih religija, koje imaju jasne standarde dobrog i lošeg.
Biblijske religije potvrđuju moralno prosuđivanje Boga. Za ljevicu, to je anatema. Za ljevicu jedino prosuđivanje je ljevičarsko prosuđivanje drugih. Ljevici nitko ne sudi — ni čovjek ni Bog.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, klimatski aktivisti u Britaniji blokirali su autoceste (jer automobili ispuštaju ugljični…
U svojoj Proklamaciji o Danu autohtonih naroda 2022. godine, koji progresivna ljevica nastoji učiniti saveznim…
Suncokreti Vincenta van Gogha bilježe rijedak trenutak optimizma u inače problematičnom životu. U veljači 1888.…
Ovo je vjerojatno najlakša kolumna koju sam ikad napisao. Toliko je jednostavno zamisliti kakva bi…
Na ulicama Londona izbilo je nešto poput klasnog rata. S jedne strane, stoje radni ljudi…
Znanost se, u osnovi, može definirati kao otvorenost uma. Izvorna znanstvena praksa, ona koja je…