FRANKEL: Ako želite biti sretni, odaberite konzervatizam

Da li ljevičarstvo sprječava sreću?

Studija nakon studije pokazuje da su konzervativci skloniji biti sretniji od ljevičara. Prema studiji časopisa za istraživanje osobnosti Elsevier, jaz u sreći događa se zbog toga što konzervativci izražavaju više osobne kontrole, više odgovornosti, imaju pozitivniji pogled na život i transcendentalnija moralna uvjerenja. Druga studija u časopisu Socijalna psihologija i znanost o osobnosti pokazala je da su konzervativci sretniji jer pokazuju veće zadovoljstvo životom i svrhu.

To je vidljivo u svakodnevnom životu. Naravno, postoji previše primjera iz kojih možemo birati, od iskopavanja starih tweetova Kevina Harta do izazivanja nereda kad god konzervativni govornik posjeti kampus koledža, ali glavni primjer ljevičarskog nezadovoljstva ili ogorčenja je kolektivna reakcija na izbor Donalda Trumpa. Do današnjeg dana, oni nastavljaju širiti obmanjujuće laži o tome kako je Trump uz pomoć Rusa na neki način ukrao izbore. Ženski marš uključivao je Madonnu, koja je javno zaprijetila da će “dići Bijelu kuću u zrak”. CNN se iz mreže lijevo-od-centra pretvorio u neprekidni festival mržnje prema Trumpu, od prošlotjednog razmatranja da ne prenosi predsjednikovo obraćanje naciji, do priče o tome koliko je kuglica sladoleda naručio.

Usporedite to s ponašanjem konzervativnog Pokreta čajanke tijekom predsjedništva Baracka Obame. Pokret čajanke, iako se očigledno snažno protivio Obami i njegovoj progresivnoj agendi, mirno je prosvjedovao i čistio područja na kojima su se okupljali. Oni su implementirali onoliko promjena koliko su mogli odlaskom na biračka mjesta, što je izravno utjecalo na najviše izgubljenih zastupničkih mjesta Obamine stranke u posljednjih 100 godina. Pomisao da reagiraju poput ljevice ne bi im nikad pala na pamet.

No, trebamo se zapitati — zašto su konzervativci sretniji od ljevičara, čak i kad su suočeni s istom situacijom? Odgovor je da konzervativci i ljevičari gledaju život na suprotan način.

Riječima dr. Jordana Petersona, život je patnja. Naš cilj je maksimalno iskoristiti naše vrijeme na zemlji dok se nosimo s našim teškim okruženjima i okolnostima. Mi biramo što ćemo napraviti od naših života.

Konzervatizam se temelji na slobodi i neovisnosti. Mi ne biramo naše životne okolnosti, ali smo odgovorni za ono što činimo od njih. Konzervativac zna da ljudi posjeduju urođena, prirodna prava od Boga, što ga čini inherentno vrijednim te gospodarem vlastitog života.

S druge strane, ljevičarstvo se temelji na ideji tlačitelja i skupine žrtava. Prema ljevici, društvo je krivo za probleme neke osobe. Društvo vas na neki način — bez obzira radilo se o rasizmu, seksizmu ili netrpeljivosti — tlači i vama treba spasitelj (što je gotovo u svim slučajevima vlada). Kako osoba može biti sretna ako konstantno vjeruje da je vječita žrtva?

Postoje dvije mogućnosti koje osoba može napraviti — ili preuzeti odgovornost za vlastiti život i učiniti ga najboljim životom koji možete ili biti žrtva i okriviti sve što svijet baca na vas na rasizam, seksizam ili kakvu-god-fobiju.

Podjela između ova dva svjetonazora svodi se na to — posjedovati vlastiti život ili dati svoj suverenitet nekom drugom. Odabir ovog prvog neizbježno će dovesti do boljeg, sretnijeg života.