BUCHANAN: Kad demokracija ne uspije

“Oni koji mirnu revoluciju čine nemogućom … čine nasilnu revoluciju neizbježnom”, rekao je John F. Kennedy

Godine 2016., SAD i Britanija svjedočili su mirnim revolucijama.

Britanci su glasali 52-48 kako bi prekinuli veze s Europskom unijom, vratili puni suverenitet, proglasili neovisnost i krenuli vlastitim putem u svijet. O trgovinskoj i imigracijskoj politici od sada bi trebao odlučivati parlament kojeg odabiru ljudi, a ne birokrati u Bruxellesu.

To je nazvano “Brexitom”. A britanska prkos zapanjila je svijet.

Dvije i pol godine kasnije, Britanije je još uvijek u EU i čini se kako nitko ne zna kada ili hoće li uopće doći do razvoda — što je pobjeda londonskih i europskih elita nad izraženom voljom britanskog naroda.

Zgroženi rezultatom glasanja o Brexitu, te elite igrale su igru čekanja, emitirajući upozorenja o tome što bi se moglo dogoditi, u svrhu izazivanja panike u britanskoj javnosti kako bi ona preispitala i preokrenula svoju demokratsku odluku.

Gubitnički kandidati i stranke prihvaćaju poraz i prepuštaju moć.

Ustanove imaju agende za koje ne smatraju da podliježu odbijanju na izborima ili opozivanju. Poražene, one koriste svoje ovlasti koje im nisu date izborima kako bi spriječile implementaciju neželjenih politika

Nazovimo to ograničenom demokracijom.

Godine 2016., Donald J. Trump izabran je za predsjednika kada je duh pobune protiv američkih neuspjelih elita uzdrmao obje stranke. I Trumpova i Ted Cruzova kampanja, koja je završila druga u republikanskog utrci, ponudile su anti-establišmentske ideje. Takav slučaj je, također, bio i s kampanjom Bernieja Sandersa na demokratskim izborima.

Trumpova definirajuća agenda bila je u osnovi sljedeća:

Izgradio bi zid duž granice s Meksikom kako bi zaustavio poplavu ilegalnih imigranata. Izvukao bi nas iz pola tuceta bliskoistočnih ratova u koje su nas uvukli Bush II i Obama.

Ukinuo bi trgovinske sporazume kojima je uvoz iz nacija NAFTA-e, Kine, EU-a i Japana zamijenio robu proizvedenu u SAD-u. Zaustavio bi zatvaranje desetaka tisuća američkih tvornica i krvarenje milijuna radnih mjesta u proizvodnji.

Opozvao bi novi Hladni rat s Rusijom.

Na pola puta njegovog predsjedničkog mandata, gdje smo?

Dio američke vlade zatvoren je mjesec dana. Zid nije izgrađen i možda nikad neće biti. Odluka predsjednika Trumpa da povuče 2.000 američkih vojnika iz Sirije naišla je na golem otpor našeg vanjskopolitičkog establišmenta. Trumpa se nagovara na suprotstavljanje Rusiji od Baltika do Crnog mora i na ukidanje sporazuma o nuklearnim raketama srednjeg dometa koji je Ronald Reagan ispregovarao s Mihailom Gorbačovom.

A guraju nas i prema novom bliskoistočnom ratu s Iranom.

To je bila agenda establišmenta, a ne Trumpa.

Nedavno smo saznali da je nakon Trumpovog otpuštanja FBI direktora James Comeyja, kabal unutar FBI-a pokrenuo kontraobavještajnu istragu kako bi otkrio je li Trump bio svjesni agent zavjere iz Kremlja.

Tko je donio odluku o tome? Tko je to odobrio? Je li FBI otkrio da je Trump patriot ili još jedan Alger Hiss? Nakon dvije godine istraživanja, FBI nije s nama podijelio tu informaciju. Zašto nije?

Znamo da je blatnjava ruka Clintonove kampanje, Fusion GPS, angažirala bivšeg britanskog špijuna s vezama u KGB-u da prikupi “prljavi dosje” koji je upotrijebljen kako bi uvjerio tajni FISA sud da odobri nadzor nad Trumpovom kampanjom.

Najistaknutije među njima bilo je “Novo novinarstvo“.

Ipak, čini se kako postoji masovna medijska nezainteresiranost za zavjeru koja bi mogla prikazati Trumpa kao žrtvu prljavih kampanjskih trikova.

Što nas vraća na veće pitanje: Dok su populisti pobijedili na izborima i proveli mirne revolucije, politike koje su ih dovele na vlast često se nikad ne implementiraju.

U knjizi napisanoj 1975. godine pod nazivom Konzervativni glas, liberalne pobjede: Zašto desnica nije uspjela, ovaj pisac pokušao je istražiti i objasniti sile koje toliko često desnici uskraćuju plodove njezinih političkih pobjeda.

“Suština moći tiska leži u autoritetu odabiranja, unaprjeđivanja i promicanja jednog skupa ideja, pitanja i osobnosti te u ignoriranju drugih”, napisao je ovaj pisac. “Tisak odlučuje o čemu će ljudi ‘razgovarati i razmišljati’, zbog monopola koji ima nad vijestima i informacijama koje izlaze iz Washingtona.”

Među glavnim razlozima Trumpovog političkog uspjeha, kakav je, jest činjenica da današnji konzervativni mediji u ono vrijeme nisu postojali, niti su postojali društveni mediji kojima je Trump toliko dobro ovladao.

Ipak, moć ljevice nad američkim institucijama koje oblikuju karakter i kulturu, ostaje nadmoćna. Ona dominira u javnim školama i prosvjetnim sindikatima, mainstream crkvama, koledžima i sveučilišnim fakultetima, medijima i zabavnoj industriji, televiziji i na filmu.

Ono što se danas događa na Zapadu moglo bi se opisati kao borba između glavnog grada i ostatka zemlje kojom vlada. Engleska je glasala za napuštanje Europske unije; London je glasao za ostanak.

U posljednjoj analizi, Kennedy je sigurno bio u pravu. Ljudi koji vide da se politika za koju glasaju iznova odbacuje i to upravo od strane elite koju su pobijedili, neizbježno će se okrenuti drugim sredstvima kako bi sačuvali ono što imaju.

Prosvjedi “Žutih prsluka” u Parizu nam upravo to pokazuju.

Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.