HANSON: Jakobinci modernog doba

Jakobinci današnjice koriste alate francuskih radikala iz 18. stoljeća.

Do sredine 1793.-94., radikalni jakobinci uspješno su izvršili otmicu Francuske revolucije.

Jakobinizam

Oni su otvoreno izvršili planove koji su se mogli činiti nemogućim u vrtoglavim danima 1787. Davno su nestali izgovori originalnog idealizma kad je revolucija ukinula feudalizam, objavila Deklaraciju o pravima čovjeka i borila se s pretvaranjem Ancien Régime Luja XVI. u nekakvu vrstu ustavne ili parlamentarne monarhije analogne onome što se pojavilo u Velikoj Britaniji.

Uskoro nakon pogubljivanja inteligencije en masse, logično je uslijedilo jakobinsko giljotiniranje tisuća preživjelih aristokrata i kolega revolucionara zbog navodnih kontrarevolucionarnih simpatija.

Većina jakobinskih vođa naposljetku je i sama dočekala svoj kraj pod oštricom giljotine, uglavnom zato što je njihov uzlazni revolucionarni žar mogao završiti samo u nekoj vrsti kanibalizma — s obzirom na to da nijedan revolucionar ne bi mogao ispuniti njihove ubrzane purističke zahtjeve. Maova Kulturna revolucija je bila slična, iako je on poklao milijune, a ne tisuće.

U manje melodramatičnim terminima, promatramo rijetku revolucionarnu fazu u američkoj politici dok ljevičari proždiru demokrate. Progresivci su pojeli liberale. A progresivce sad proždiru socijalisti, a uskoro će bez sumnje socijaliste pojesti tvrdokorni ljevičari, komunisti, anarhisti i nihilisti. U takvoj revolucionarnoj logici, možda će samo Antifa izići čista.

Rezultat toga je da će izbori 2020. ponuditi najkrajnije opcije u posljednjih 50 godina, daleko nadmašivši radikalne suprotnosti iz 1972. godine. Trenutačna parada potencijalnih demokratskih kandidata već se ispričava za svoje prošle grijehe demokratskog centrizma, u strahu da budu politički giljotinirani.

Zeleno siromaštvo

Senatorica Kamala Harris obećala je slijediti “New Green Deal” koji trenutačno zagovara Alexandria Ocasio-Cortez. Drugim riječima, ako se usvoji, demokrati bi, unutar deset godina od donošenja zakona, odobrili ukidanje svih “neobnovljivih” izvora proizvodnje električne energije (prirodni plin, nafta, ugljen i nuklearna energija) — ili 83 posto svih načina na koje ovog trenutka proizvodimo električnu energiju. Hoće li vlada krenuti po sve klasične Corvette, zaplijeniti Priuseve i elektrificirati NASCAR? Zabraniti kosilice za travu i motorne pile na benzin? Hoće li se Nancy Pelosi ukrcati na privatni mlažnjak na solarni ili baterijski pogon? Hoće li se jahte Silicijske doline oslanjati na vjetar i jedro?

Gotovo da ne dobivamo bilo kakve informacije o stvarnim troškovima, a još manje o utjecaju na trenutačno fantastično uspješan američki energetski sektor. Amerika je trenutačno najveći proizvođač plina i nafte u svijetu. Proizvodnja energije je vitalni izvor nacionalnog bogatstva, okosnica prihoda milijuna američkih radnika i vjerojatno, kroz gorivo, najveća subvencija životnom stilu srednje klase. Hoće li fracking i horizontalno bušenje postati poput pecara tijekom Prohibicije?

New Green Deal uništio bi ekonomije širokog područja država, uključujući Ohio, Pennsylvaniju i Zapadnu Virginiju. Za usporedbu, takvo zakonodavstvo učinilo bi inače grubu grešku kampanje Hillary Clinton 2016. godine — “Ostavit ćemo mnoge rudare i rudarske kompanije bez posla” — ne velikim gafom, već plahom i kontrarevolucionarnom.

Sjedinjene Države Svih

Otvorene granice i eliminacija ICE-a također će se naći na dnevnom redu demokratskih debati 2019.-20. No oni će biti “raspravljani” samo u smislu hoće li se svi kandidati ili složiti ili ići na još radikalniju poziciju podržavanja opće amnestije. Drugim riječima, problem ilegalne imigracije ne bi bio nekih 20-tak milijuna ilegalnih stranaca koji su ušli i živjeli u ovoj zemlji nezakonito, već uopće ne bi bio problem.

Milijuni drugih mogli bi stići kad god zažele. Karavani ne bi predstavljali dramatične vijesti, već turobni svakodnevni događaji dok bi tisuće “drugih” ostvarivalo svoja globalna “prava” i “migriralo” u SAD ili kako je to Jorge Ramos s Univisiona rekao, granica “nije ništa više od izuma”.

Podtekst bi bio radikalna demografska promjena osmišljena kako bi obojila jugozapadnu Ameriku plavom bojom na izbornom kolegiju. Također bi potaknuo rastuću naraciju da Amerika zahtijeva mnogo više rekalibracije ustavnih “pitanja” ako ikada želi postići jednakost pristiglih siromašnih i potlačenih neprivilegiranih masa, koji navodno imaju legitimnih povijesnih i klasnih pritužbi protiv neokolonijalne Yanqui kulture.

Ono što ostaje neizgovoreno u vezi s trenutačnim problemom ilegalne imigracije jest pretpostavka da aktivisti otvorenih granica i njihovi pristaše ne vjeruju samo da pripadnici naroda sa španjolskog govornog područja imaju pravo na ulazak po želji, već da imaju daleko veće pravo od bilo koga iz Azije, Afrike ili Europe. Ovo je šovinistička i etnički ekskluzivna pozicija, a ne inkluzivni, liberalni i promišljeni stav.

Zdravstvena zaštita — za zdrave

Medicare-za-sve će također postati točka okupljanja za 2020. No, osim trilijunskih troškova, on bi uništio 55-godišnji dogovor Medicare, a također i 85-godišnju povijest same Socijalne sigurnosti.

Naime, ti programi su prodani na više premisa, ali ponajprije dvije. Prva: Mlađi i zdraviji Amerikanci subvencionirali bi financijske, karijere i zdravstvene izazove starije generacije koja više nije u naponu snage. Druga (bilo da je još uvijek valjan ili ne): Amerikanci mlađi od trinaest godina “plaćaju” u sustav koji prati njihove račune, kalibrirane s godinama i dolarskim iznosima, kako bi prosudili svoje vlastite eventualne mirovinske naknade, tzv. velika pogodba u kojoj netko sada plaća za druge kako bi drugi koji dolaze jednog dana plaćali za njega.

I dok se sustav bliži svojoj nesolventnosti, tradicija da su Amerikanci pojedinačno već “uplatili” za svoje mirovinske beneficije bila bi uništena, kad bi jednom te beneficije dijelili s milijunima onih koji još uopće nisu ničim doprinijeli. Generacijska psihološka veza će završiti, a sama logika Socijalne sigurnosti kao rata između starih i mladih bi se pojavila.

Starije osobe nisu povijesno nepismene. One shvaćaju da sve univerzalne “besplatne” zdravstvene prijevare naposljetku zavise o izostavljanju skupih i loših investicija, tj. njih samih. Oni znaju da se “Medicare-za-sve” zapravo prevodi u “Medicare-za-nikoga”, osobito u doba otvaranja granica. Dakle, ne bi bili paranoični kad bi također pretpostavili da u doba eutanazije i “upravljane” i “racionalne” njege, postaje sve progresivniji društveni smisao “ulagati” u mladenačku budućnost, a ne u “produljenje” već potrošenih života — pogotovo kada ćemo dodati više etničkog i rasnog goriva generacijskom paklu.

Društvo koje odobrava ubojstvo malog djeteta ubrzo nakon što se pojavi iz rodnog kanala, isto tako neće imati previše grižnje savjesti ako povuče utikač 90-godišnjaku koji se smatra “neproduktivnim” ili pati od “teških deformiteta” — premda, naravno, nakon “razgovora” s obitelji i njihovog “liječnika”. Umu Margaret Sanger, pobačaj i eutanazija su blizanci i oboje su troškovno-učinkovita sredstva oslobađanja dolara za “moralnije” svrhe.

Bogati kriminalci

Još jedna temeljna točka nove Demokratske stranke biti će “ti nisi to sagradio” porez na bogatstvo. Mnogi demokrati ozbiljno govore o dodatnom porezu od 2 ili 3 posto na akumulirano bogatstvo određenih velikih privatnih bogatstava, bogatstva koje je već bilo oporezovano kao prihod ili kapitalni dobitak.

Prihodi od preko 10 milijuna dolara (ili niži) bili bi oporezovani sa 70 posto — ili 90 posto, kako se ubrzava demokratska utrka prema Venezueli. Alexandria Ocasio-Cortez i njezini sljedbenici ukazuju na ranije visoke stope američkog oporezovanja, bez da primjećuju da su one bile popraćene čitavim nizom poreznih rupa i odbitaka, od kojih su mnoge eliminirane u Reaganovoj poreznoj revoluciji 1980-ih.

U našem balzačkom svijetu “iza velikog bogatstva je jednako veliki zločin”, imovina od 10 milijuna dolara i više dovoljan je dokaz ilegalnosti. Razgovori o novim porezima na bogatstvo, višim poreznim stopama na dohodak i rastućim porezima na imovinu ostvaruju prijetnje gradonačelnika New Yorka Billa de Blasia da “postoji mnogo novca u ovoj zemlji, samo se on nalazi u pogrešnim rukama.”

Kult razuma

Jedna od značajki radikalnih francuskih revolucionara bila je slabo prikrivena, ali predvidljiva odbojnost prema religiji. Danas se ta odbojnost posebice odnosi na kršćanstvo i judaizam — barem ako usporedimo različite izjave senatorice Dianne Feinstein, Kamale Harris i Mazie Hirono te zastupnika Alexandrije Ocasio-Cortez, Hank Johnsona, Ilhan Omar i Rashide Tiab. Mainstream antisemitskog Louisa Farrakhana, televizijskih komentatora u vidu Marca Lamonta Hilla i rastuće anti-izraelske vanjske politike Demokratske stranke samo pridonose antižidovskom i antikršćanskom neprijateljstvu.

Revolucionarni “znanstveni” socijalizam je povijesno agnostičan, ako ne i ateističan. Gdje god se ukorijenio u svojim različitim formama — Kini, Kubi, Sjevernoj Koreji, Sovjetskom Savezu, Venezueli — on nastoji uništiti ili korumpirati religiju. Već smo vidjeli te napade na pristaše Izraela unutar Demokratske stranke, napade koji su samo slabo prikrivena antisemitska buncanja likova poput Omar, Tlaib i Linde Sarsour. Čovjek se zapita kako će se antikatolicizam demokratskih jakobinaca povezati s milijunima hispanskih katoličkih glasača prve i druge generacije. Možda jedan od mladih Robespierresa može neznatno modificirati novu ateističku religiju u “Kult Vrhovnog Bića” i svima nam zapovijediti da obožavamo antropomorfni Logos.

Revolucionarni kanibalizam

Jednom kad se revolucionarni pokreti ubrzaju, oni moraju progutati svoje vlastite članove kako bi osigurali revolucionarnu čistoću, bilo to u Grčkoj u petom stoljeću, republikanskom Rimu, revolucionarnoj Francuskoj, Rusiji 1919. ili Maovoj Kini.

Već vidimo neke od ovih kanibalizama, budući da novi socijalisti počinju konzumirati svoje starije pretke. Liberal Tom Brokaw našao se pod napadom zbog sugeriranja vrijednosti asimilacije i da bi engleski jezik trebalo ponovno naglasiti latino imigrantskoj zajednici. Tijekom saslušanja imenovanja Bretta Kavanaugha, Corey Booker i Kamala Harris nadmašili su staru gardu svojih demokratskih liberala s vlastitim televizijskim predstavama i svojim revolucionarnim uvjerenjem da, ako jedan u teoriji može počiniti zločin, onda je kriv kao da ga je doista počinio. Muški feministi uče da su “neprikladne” šale, zurenje ili stavovi osnova #MeToo ostracizma.

Istina je da postoji mnogo više revolucionarnih agenda koje nas čekaju. Jakobinci će morati objasniti kako planiraju otpisati 1,5 trilijuna dolara težak studentski dug u doba vjerojatnog državnog duga od kojih 22 trilijuna dolara i kako će od sada učiniti koledž “besplatnim za sve” u stilu zdravstvene zaštite. Hoće li odrasli ljudi koji su vozili kamione od svoje 18. godine platiti dugove hipsterskih “dječaka u pidžamama” koji su šest semestara studirali ad infinitum?

Hoće li ideja Maxine Waters o rasnim “reparacijama” postati obavezna pozicija demokratskih kandidata? Ako hoće, hoće li se Jay-Z, Oprah, Eric Holder, Louis Farrakhan ili LeBron James kvalificirati?

Pobačaj se već rekonceptualizira kao novo jakobinsko pitanje, ali novo samo u smislu širenja granica limita “terminacije” beba — neobično (ili ne toliko neobično) u vrijeme kada sama znanost snižava životnu dob održivosti fetusa sve bliže trenutku začeća. Hoće li Gosnell primiti post factum amnestiju?

Kontrola oružja će također biti de rigueur, ali ne samo u smislu povećane registracije, papirologije i sitnih smetnji za vlasnike oružja. Konfiskacija je zapravo jedini način “kontrole” milijuna skrivenih komada oružja, koje se prenosi s generacije na generaciju i prodaje i trguje u privatnim transakcijama — ili ćemo morati provesti prisilnu registraciju oružja kao metodu eventualnog prikupljanja.

Konačno, baš kao su jakobinci iz 18. stoljeća prenijeli bogatstvo i moć crkve državi, tako će i novi jakobinci zahtijevati više prijenosa bogatstva i utjecaja na saveznu vladu.

Već smo vidjeli kako se IRS, NSC, FBI, CIA i NSC koristi kao oružje protiv običnih ljudi .

Ljevičari vjeruju da je Lois Lerner — umirovljena s punim multimilijunskim beneficijama i bez prijetnje suđenja, a kamoli zatvorske kazne — izvukla deblji kraj. Oni vole ideju nadziranja, razotkrivanja i curenja imena američkih desničara. Za ljevičare, James Comey je od negativca postao heroj kad smo saznali da je koristio FBI kako bi pokušao uškopiti Trumpovo predsjedništvo. Isto vrijedi i za ljevičarske komentatore Jamesa Clappera i Johna Brennana. Baš kao što jakobinci obožavaju milijardere Silicijske doline, tako i duboko cijene nevaljale birokrate koji su izvitoperili svoje ogromne moći nadzora te zlouporabili kazneni progon.

Do studenog 2010., Clintonovi će se smatrati reakcionarima, a Obame zastarjelim fosilima.

Victor Davis Hanson je američki klasičar, vojni povjesničar, kolumnist i farmer.