U posljednje vrijeme postalo je moderno reći da Amerika nije kršćanska nacija, da imamo slobodu vjeroispovijesti, dakle zato što ne postoji religija propisana od države, što onako usput sloboda vjeroispovijesti zapravo i znači, da Amerika nije kršćanska nacija i da religija njezinih stanovnika nema nikakve veze o tome koliko će sustav biti uspješan.
Što je, naravno, kao što vidimo danas u gotovo svakom aspektu našeg društva, potpuna besmislica. Jedini razlog zbog kojeg je naš sustav uopće funkcionirao je bio taj što stanovnici ne samo da su sami nadzirali svoje ponašanje kroz primijenjeni mehanizam njihove vjere u raj i pakao, nego je već i sam koncept meritokracije utemeljen na kršćanskom pogledu na egzistenciju i potaknut kršćanskom radnom etikom.
On se oslanja na to da javnost ima zdravo razumijevanje osobne odgovornosti ili kao što su to gledali kršćani koji su izgradili ovu naciju, primanje blagoslova od Boga kao rezultat poštovanja njegovih zapovijedi i kažnjavanja za svoje grijehe kad ih ne prakticiraju. U kršćanstvu, sam život se promatra kao meritokracija, živite svoj život na ovoj zemlji i ako slušate Boga i dobra ste osoba, vi ste zaslužili svoje mjesto na nebu. Ako ste loša osoba, gorite u paklu za sve vijeke vjekova. Puno toga ovisi o vašoj sposobnosti samoupravljanja svojim ponašanjem dok živite na ovoj zemlji, ono ima vječnih posljedica.
Ovo je jedinstveno kršćanski način razmišljanja. Židovi nemaju isti pogled na raj i pakao niti je to slučaj s muslimanima ili hindusima ili budistima i očigledno ateistima, kojima je zadnje na pameti briga da će završiti u paklu. Kršćanski koncept vječitog prokletstva bio je koncept samo nadziranja dobrog ponašanja koje je omogućilo razvoj slobodnog društva na ovom kontinentu. Izraz “bogobojazni kršćanin” nekada je bio uobičajeni izraz u ovoj zemlji koji se koristio za opis karaktera muškaraca. On je opisao može li se vjerovati čovjeku. Jesu li se bojali vječnog gnjeva svemoćnog Boga? Ili su se samo plašili da ih uhvati smrtni ljudi?
Koliko god bio utješan koncept vječitog prokletstva za ljude dobrog karaktera koji prirodno žele da pravda bude apsolutna i zastrašujuća, koliko god su ti dobri ljudi čeznuli za ovakvom svemoćnom vrstom pravde, zli ljudi je preziru. Za ljude koji bi potencijalno zaposjeli ovakvu verziju pakla i patnje vječnog plamena, zastrašujuća je mogućnost da on zapravo postoji. Nije onda ni čudno da odvratna prljavština Hollywooda gaji posebnu mržnju prema kršćanstvu koja se ne prelijeva na druge religije. Te druge religije nude izlaz. Te druge religije ne govore im da su prokleti za sva vremena ako ne priznaju svoje grijehe i ne mole za oprost. Te druge religije im u suštini dopuštaju da se izvuku i izbjegnu pravdu u ovom životu i još uvijek imaju sposobnost da na kraju napreduju. Na neki način nema potrebe za nadziranjem svog ponašanja ako vam ne smeta naknadno plaćanje privremene cijene, oni ne trpe nikakve trajne posljedice za svoje postupke. Njihova duša nije prokleta za sve vijeke vjekova.
Hollywood se osobito trudi napadati i izrugivati se kršćanskim vrijednostima te koristi svaku priliku da ponudi alternative kršćanskom pogledu postojanja, osobito ako one umanjuju individualnu odgovornost. Koncepti poput sudbine, na primjer, ideje da u konačnici nitko nema slobodu izbora, svi mi smo samo lišće koje pluta na površini jezera, bez smjera i moći da kontroliramo svoju sudbinu. Ovaj koncept je osobito privlačan onima koji mrze kršćanski oblik pravde. Oni nisu odgovorni za bilo kakve vlastite postupke i stoga ne bi trebali trpjeti nikakve posljedice zbog njih.
Jedan od najpopularnijih hollywoodskih filmova koji promiče tu ideju je Forrest Gump. Film koji je nastojao izravno prenijeti tu ideju na baby boomere, oduzeti im bilo kakvu odgovornost koju bi mogli imati za svoje živote ili kako je njihov svijet ispao. Oni nisu imali nikakve kontrole nad njime, oni su jednostavno bili perje koje je lepršalo na vjetru dok se svijet događao njima. Nikad nisu imali slobodnu volju ili da citiramo jednu od poznatijih rečenica iz filma, Život je poput bombonijere, nikad ne znaš što ćete dobiti…
Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, klimatski aktivisti u Britaniji blokirali su autoceste (jer automobili ispuštaju ugljični…
U svojoj Proklamaciji o Danu autohtonih naroda 2022. godine, koji progresivna ljevica nastoji učiniti saveznim…
Suncokreti Vincenta van Gogha bilježe rijedak trenutak optimizma u inače problematičnom životu. U veljači 1888.…
Ovo je vjerojatno najlakša kolumna koju sam ikad napisao. Toliko je jednostavno zamisliti kakva bi…
Na ulicama Londona izbilo je nešto poput klasnog rata. S jedne strane, stoje radni ljudi…
Znanost se, u osnovi, može definirati kao otvorenost uma. Izvorna znanstvena praksa, ona koja je…