PragerU | Zašto je Trump pobijedio

Bio sam izabran u kanadski parlament sedam puta — tri puta kao premijer. Nisam očekivao da će Donald Trump biti izabran predsjednikom Sjedinjenih Država. No, za razliku od većine promatrača, mislio sam da je to u najmanju ruku moguće. Zašto?

Zato što sam osjetio, kao što je to zasigurno osjetio i gosp. Trump, da se politički krajolik promijenio.

Temeljno pitanje je ovo: Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, zahvaljujući globalizaciji, milijardu ljudi — uglavnom na azijskim tržištima u razvoju — izašlo je iz siromaštva. To je, naravno, dobra stvar. A opet, u mnogih zemljama Zapada, primanja zaposlenih ljudi su stagnirala ili čak pala tijekom istog razdoblja.

Ukratko, mnogi Amerikanci glasali su za Donalda Trumpa jer globalna ekonomija nije funkcionirala za njih. Možemo se pretvarati da je to lažna percepcija. Možemo nastaviti pokušavati uvjeravati ljude da pogrešno shvaćaju vlastite živote. Ili možemo pokušati razumjeti ono što govore i ponuditi neka rješenja.

Preferiram ovaj potonji pristup.

Dopustite mi da započnem s ovim:

U našem suvremenom svijetu postoje, kao što to opisuje britanski novinar David Goodhart, oni koji mogu živjeti “Svugdje” i oni koji žive “Negdje”.

Zamislite da radite za međunarodnu banku, kompjutersku tvrtku ili konzultantsku tvrtku. Možete se probuditi u New Yorku, Londonu ili Singapuru i osjećat ćete se kao kod kuće. Vaš rad ne ugrožava uvozna konkurencija ili tehnološka dislokacija. Vi glasno podržavate sve međunarodne trgovinske sporazume i visoke razine imigracije. Vi ste jedan od onih koji mogu živjeti Svugdje. Postoji mnogo takvih ljudi. No, ima mnogo više onih koji se u potpunosti razlikuju od njih.

Recimo da ste radnik u tvornici, mali poduzetnik ili radite u maloprodaju. Vaš rad narušava se eksternalizacijom (outsourcingom), jeftinom uvoznom robom i tehnološkim promjenama. Vaša djeca pohađaju lokalne škole, a vaši stariji roditelji žive u blizini. Vaš društveni život povezan je s lokalnom crkvom, sportskom ekipom ili društvenom skupinom. Ako se stvari loše odvijaju u vašoj tvrtki ili ako se ispostavi da je izbor politike vaših političara pogrešan, vi ne možete samo tako prebaciti svoj život na drugo mjesto. Svidjelo se to vama ili ne, vi ovisite o ekonomskim politikama vaše nacionalne ili državne vlade. Kad vam ona ne priskoči u pomoć, vi niste sretni. A kad vas u potpunosti ignorira, postajete ljuti.

Onima Svugdje lako je odbaciti ovakve brige. No, njihova vjera u globalna rješenja i multinacionalna politička tijela više je utemeljena na fantaziji nego na činjenicama.

Činjenica je da kritične funkcije zakona i propisa, kao i monetarnu i fiskalnu stabilnost, među ostalim stvarima, osiguravaju nacije, a ne globalne institucije.

Nacija je, sa svim svojim manama, konkretna stvarnost. “Globalna zajednica” je tek nešto više od koncepta. Pa ipak su oni Svugdje, sa svojom vjerom u globalizaciju — a ne Negdje — oni koji dominiraju politikom gotovo svake napredne zemlje.

To jest, barem do sada.

Ova promjena nije ograničena na SAD. Ista dinamika — “Svugdje” elite protiv “Negdje” populista — odigrava se širom Zapadnog svijeta.

Ovi populisti, kao što sam pokušao pokazati, nisu ignorantski i obmanuti “bijednici” kakvima ih prikazuju mainstream mediji. Oni su naše obitelji, prijatelji i susjedi. Populisti po definiciji predstavljaju interese običnih ljudi. A u demokratskom sustavu, ljudi bi trebali biti naši klijenti.

Dakle, kako ih onda najbolje možemo uslužiti? Predlažem pristup koji nazivam “populističkim konzervatizmom”. Ukorjenjivanjem u isprobanim i istinskim konzervativnim vrijednostima, mi moramo raspravljati o pitanjima koja se tiču onih “Negdje” i njihovih obitelji — onih običnih ljudi, a ne elita. Ta pitanja uključuju tržišnu ekonomiju, trgovinu, globalizaciju i imigraciju.

U rješavanju tih pitanja, konzervativci bi trebali ostati orijentirani pro-slobodnog tržišta, pro-trgovine, pro-globalizacije i pro-imigracije. Kretanju u potpuno suprotnom smjeru u bilo kojem od tih područja bila bi pogreška.

No, biti pro-slobodnog tržišta ne znači uklanjanje svih propisa ili da vlade nikada ne bi trebale intervenirati kako bi zaštitile svoje radnike. Biti pro-trgovine ne pretpostavlja da je svaki trgovinski sporazum dobar. Biti pro-globalizacije ne bi smjelo dovesti do odricanje lojalnosti ili odgovornosti prema svojoj zemlji i prema svojim lokalnim zajednicama. I biti pro-imigracije ne bi smjelo značiti sankcioniranje ilegalne imigracije, brisanje naših granica ili ignoriranje interesa vlastitih građana.

Ja to zovem “populističkim konzervatizmom”, ali to je zapravo samo konzervatizam.

Konzervatizam znači vidjeti svijet kakav jest. Također je inherentno populistički jer se radi o služenju stvarnih ljudi, a ne teorija.

Ja sam Stephen Harper, autor knjige Right Here, Right Now: Politics and Leadership in the Age of Disruption, za Prager University.