SHAPIRO: Venezuela i mit o plemenitijem, nježnijem socijalizmu

Venezuela je socijalistička zemlja. Venezuela je također diktatura. Trenutačno, Venezuela je postala žrtvom otvorenog nasilja i totalnog kaosa, s diktatorom Nicolasom Madurom koji je naredio trupama da otvore vatru na one koji pokušavaju unijeti humanitarnu pomoć u zemlju.

Ipak, začudo, Maduro još uvijek ima svoje branitelje. Senator Bernie Sanders (I-Vt.), vodeći proglašeni demokratski kandidat za predsjednika 2020. i javno priznati socijalist, odbio je označiti Madura “diktatorom”. Senator Chris Murphy (D-Conn.), rekao je u punom modu 9-11 ‘truthera’: “Demokrati moraju biti oprezni oko potencijalne zamke koju su postavili Trump i ostali u Venezueli. Podržavanje humanitarnog konvoja čini se kao prava stvar, ali što ako se tu ne radi o pomoći?” Svježe lice Demokratske stranke, zastupnica Alexandria Ocasio-Cortez (D-N.Y.), ostala je šokantno bez glasa u vezi Venezuele, osim što je izjavila za Daily Caller: “Mislim da, znate, humanitarna kriza je iznimno zabrinjavajuća, ali, znate, kad koristimo nedemokratska sredstva za utvrđivanje vodstva, to je također zabrinjavajuće.” Zastupnica Ilhan Omar (D-Minn.), još jedno Svježe lice Demokratske stranke, intenzivno je ispitivala američkog izaslanika u Venezueli Elliotta Abramsa u očiglednom pokušaju odugovlačenja u ime nježnijeg pristupa Maduru.

Zašto ova šokantna nespremnost socijalističkih tvrdolinijaša u Demokratskoj stranci da osude Madura i pridruže se ostatku svijeta u pozivima na njegovo svrgavanje? Uostalom, Sanders, AOC, Omar i ostali nas uvjeravaju da pravi socijalizam nije u opasnosti u Venezueli — pravi socijalizam se može naći u zemljama poput Švedske, Norveške i Danske. No ipak, bez obzira na to, ovi socijalistički demokrati ne mogu pronaći hrabrosti u svojim srcima da prekinu veze sa Venezuelom.

Kako čudno.

Možda je razlog taj što Sanders i njegova ekipa jako dobro razumiju da je Venezuela izvrsna studija slučaja socijalizma — nacionalizacija glavnih industrija od strane centralizirane vlade, ukidanje motiva za profitom i redistribucija resursa putem tiranije. Uostalom, nije prošlo toliko dugo vremena od kad je Sanders hvalio Sovjetski Savez (rekao je da “ima cijeli niz programa za mlade ljude i kulturne programe koji daleko nadilaze ono što imamo u ovoj zemlji”), nikaragvanskog sandinistu Daniela Ortegu i kubanskog Fidela Castra (“… on je obrazovao njihovu djecu, dao njihovoj djeci zdravstvenu skrb, u potpunosti transformirao društvo.”).

A tu je i neugodna činjenica da zemlje koje Sanders naziva socijalističkima potpuno odbacuju tu oznaku. Bivši švedski premijer Carl Bildt usmjerio se na Sandersa ovaj tjedan, rekavši: “Bernie Sanders je imao sreće što je ušao u Sovjetski Savez 1988. i hvalio sva njegova zapanjujuća socijalistička dostignuća prije nego je cijeli sustav i carstvo doživjelo slom pod težinom vlastitih spektakularnih neuspjeha.” Godine 2015., danski premijer Lars Rasmussen podsmjehivao se Sandersovim snovima o socijalističkoj utopiji, istaknuvši: “Nordijski model je proširena socijalna država koja svojim građanima pruža visoku razinu sigurnosti, ali je i uspješno tržišno gospodarstvo s puno slobode koje vam omogućuje da slijedite svoje snove i živite svoj život onako kako želite.”

Kapitalizam stvara prosperitet. Sandersu i kompaniji je prikladno ukazivanje na nordijske zemlje kao modele socijalizma kad su one očigledno utemeljene na slobodnom tržištu, sa socijalističkim shemama redistribucije iznad tih temelja slobodnog tržišta. No, duboko u sebi, Sanders zna da istinitiji odraz socijalizma počiva u Venezueli, Kubi i Sovjetskom Savezu. A to je razlog zašto se Sanders jednostavno ne može natjerati da se odrekne venezuelanskog socijalizma, pa čak i da podupre laž da socijalizam nije zapravo oproban u Venezueli.

Ben Shapiro je američki odvjetnik, novinar, politolog, publicist i konzervativni aktivist te pravni savjetnik. Autor je desetak knjiga i jedan je od osnivača konzervativnog portala The Daily Wire.