WALSH: Tri navrata u kojima je svjedočenje Michaela Cohena slučajno oslobodilo krivnje predsjednika Trumpa

Pošto privilegija povjerljivosti odvjetnika i klijenta očigledno više ne postoji, Michael Cohen, bivši odvjetnik predsjednika Trumpa, ovog tjedna se nalazi na Capitol Hillu kako bi svjedočio protiv svog nekadašnjeg poslodavca. Mediji nam govore da je njegovo svjedočenje poput tepih-bombardiranja Trumpove administracije, puno eksplozivnih i osuđujućih otkrića koja će zasigurno predsjednika osuditi na propast. Mislim da je bliže nešto upravo suprotno.

U Cohenovim pripremljenim primjedbama, on iznosi niz navoda koje nemaju nikakve veze s kriminalnim ponašanjem. Na primjer, on naziva Trumpa rasistom i optužuje ga da naziva crne ljude “glupima”. On također oslikava Trumpa kao manipulativnog i umišljenog, tvrdeći da je Trump jednom organizirao kupnju vlastitog portreta kako bi ga učinio najskupljim predmetom na dražbi. Ta osobna anegdota mi se čini posve uvjerljivom, ali ona nema veze s bilo čime i nije joj mjesto na kongresnom saslušanju.

Cohen pokušava učiniti predsjednika blesavim, samodopadnim, neiskrenim i možda moralno odvratnim, ali čak i ako je sve to istina, to ga ne čini kriminalcem. Osim toga, Cohen je otvoreni i priznati lažov koji odlazi u zatvor zbog svojih obmana. On je jasno spreman izmisliti ili dotjerati priče ako misli da će imati koristi od tih trikova. Nema šanse da bilo koja trezvena osoba uzme njegovu riječ kao evanđelje.

Kako bismo bili pošteni prema demokratskom operativcu koji je napisao Cohenovu izjavu, ona je uključivala nekoliko ozbiljnijih optužbi. Ali čak i ti komadići teško ostavljaju značajan učinak pri pažljivijem pregledu. U jednoj od svojih glavnih tvrdnji, Cohen kaže da je Trump unaprijed znao o WikiLeaksovoj objavi DNC e-mailova:

Cohen ne tvrdi da je Trump orkestrirao hakiranje DNC-a. On ne navodi da je Trump imao bilo kakve veze u stjecanju ili objavljivanju materijala. On samo kaže da je Trump čuo glasine o tome nekoliko dana prije. Trebali bismo biti moralno šokirani što je Trump, veliki negativac, bio zadovoljan tim vijestima.

Ali zašto ne bi bio zadovoljan? Nije li bilo koji političar zadovoljan saznanjem da će njegov protivnik biti javno osramoćen? Je li Trump trebao telefonom nazvati Clintonov kamp i pomoći im razraditi strategiju za suočavanje s PR krizom? Pretpostavljam da bi to bilo sportski, ali sportaši ne osvajaju urede na izborima u modernoj Americi.

Ako to otkriće neće naštetiti Trumpu, Cohen baca još jedno na zid:

Dakle, imamo ček od Trumpa Cohenu u iznosu od 35.000 dolara. Ovo, naravno, ne dokazuje namjenu tog čeka. Nije iznenađujuće otkriti da bogataš daje svom odvjetniku mnogo novca. To je ono što bogataši rade. Ovaj “dokaz” je dokaz da je Trump platio svog odvjetnika za… nešto.

Konačno, Cohen se pokušava pozabaviti i Rusijom:

Ova priča namijenjena je impliciranju Trumpa, ali je zapravo prva od tri slučaja kad Cohen slučajno pruža oslobađajuće informacije. Cohen priznaje da Trump “nikada nije očekivao pobjedu na izborima”. On ponavlja tu tvrdnju u više navrata tijekom svog uvodnog svjedočenja. Ovo je iznimno važan detalj i on ide u korist predsjednika.

Ako Trump nije očekivao pobjedu i nije planirao pobijediti, onda ga se ne može optužiti da pokušava koristiti predsjedništvo u svrhu financijske dobiti. Hillary Clinton koristila je ured državnog tajnika kako bi se obogatila kroz Zakladu Clinton. Trump nije mogao imati sličan plan ako nije uopće planirao postati predsjednik. Važno je da Trumpov nedostatak namjere osvajanja izbora također može ublažiti njegovu odgovornost prema zakonima o financiranju kampanje. Ako se njegova isplata novca za šutnju Daniels dogodila, bilo bi teško utvrditi da to predstavlja kršenje zakona o financiranju kampanje ako, prema Cohenu,. Trump uopće nije pokušavao pobijediti na izborima.

Sad, ako se Trump kandidirao za predsjednika kako bi pojačao svoj profil u javnosti, to bi ga zasigurno učinilo samo-promotorom i vjerojatno ideološkim prevarantom, ali ga to izolira od daleko ozbiljnijih optužbi. I, trebamo napomenuti, također ga stavlja u istu klasu s većinom ostalih koji su se kandidirali za ured u posljednjih najmanje 50 godina.

Inače, Cohen je oslobodio Trumpa od optužbi za opstrukciju i krivokletstvo:

On tvrdi da je Trump koristio govor tijela i druge naznake kako bi implicirao da bi ovaj trebao lagati Kongresu. Ali nitko nikada nije spomenuo opstrukciju izrazima lica.

Naposljetku, u onome što je trebao biti naslov cijelog saslušanja, Cohen obara priču o dosluhu:

On ima svojih “sumnji”, kaže, ali nema nikakvih saznanja ili dokaza da je Trump bio u dosluhu s Rusima. Ako se tako nešto dogodilo, čini se da bi Cohen sigurno znao o tome. Njegov nedostatak izravnog znanja je snažan dokaz u Trumpovu korist. U ovom slučaju, odsutnost dokaza je uistinu dokaz odsutnosti.

Razmislite o ovome za trenutak: demokrati imaju odvjetnika svog najgoreg neprijatelja u svom džepu, lika koji je proveo desetljeće gaseći požare za Trumpa, lik koji zna gdje su pokopana tijela. Kakva god prljavština može postojati, kakvi god kosturi leže skriveni u ormaru, ovo je čovjek koji bi trebao znati o tome. A ovo saslušanje — koje oslobađa Trumpa više nego ga implicira — je nabolje što mogu učiniti s tim tajnim oružjem. To je prilično nevjerojatno, kad razmislite o tome. To jest, nevjerojatno u korist Trumpa.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.