MCKINNEY: Socijalizam se ne radi o dijeljenju – nego o ubijanju

Kad komentiram članke o socijalizmu na Facebooku ili web stranicama poput Christianity Today ili Patheos, često dobivam odgovor da socijalizam samo znači dijeljenje i pitam se odakle im ta ideja. Uostalom, ako ste čitali spise sljedbenika Saint-Simona, Marxa, Lenjina, Staljina ili Maoa, niti jedan od njih ne spominje dijeljenje.

Dakle, odakle je toliko američkih građana dobilo ideju da se socijalizam radi samo o dijeljenju? Mislim da odgovor leži u “ekonomiji krave muzare”. Počevši od srednje škole, većina socijalnih studija naposljetku se bavi njome. Evo tipičnog primjera s jednog od mnogih sajtova koji su iskočili prilikom pretraživanja pojma:

Jasno je da je ekonomija krava muzara duhovita i utemeljena na stereotipima. Ali zašto su definicije kapitalizma i socijalizma uvijek najmanje smiješne? To je zato što autori imaju namjeru prikazati socijalizam mnogo boljim nego što bi bio kad bi ljudi znali povijest nacističke Njemačke, SSSR-a, Kine pod Maom, Sjeverne Koreje, Kube itd.

Kreatori socijalizma, počevši od Platona, namjeravali su usavršiti ljudsku prirodu eliminacijom privatnog vlasništva, izjednačavanjem bogatstva i državnom regulacijom svakodnevnog života. Pokušavajući ostvariti taj cilj, ubili su oko 100 milijuna ljudi u 20. stoljeću. To čini socijalistički vic o dijeljenju još manje smiješnim.

Ne samo da se socijalizam ne radi o dijeljenju, već je dijeljenje kapitalistička gesta, jer da biste nešto mogli podijeliti, morate nešto prvo posjedovati. Ako moj prijatelj na igralištu nema čokoladicu, a ja je ukradem od lika koji ima dvije i dajem je svom prijatelju, to nije dijeljenje. To je samo krađa. Nije ništa drukčije ako tu krađu vrši država.

Postojalo je mnogo različitih oblika modernog socijalizma od njegova rođenja u Francuskoj početkom 19. stoljeća u liku Henrija Saint-Simona. Bismarckova država “blagostanja” bila je prva njegova manifestacija. Potom su došli marksizam, lenjinizam, Mussolinijev fašizam, demokratski, fabijanski, maoizam i ostali. Ono što je zajedničko svima jest: 1) centralizirano donošenje odluka u državi, 2) suprotstavljanje bilo kojoj instituciji osim države, kao što su crkva i obitelj te mržnja prema tradicionalnom moralu. Komunitarizam je bio pokušaj kršćana da prisile obitelji i crkve natrag u socijalistički kalup.

Većina socijalista danas se protivi karakterizaciji socijalizma kao sustava koji je prakticiran pod Hitlerom i Maom. To je pošteno. Oni to ne znaju, ali oni žude za prvom modernom implementacijom socijalizma poznatom kao Bismarckova socijalna država, koja se pretvorila u europski demokratski socijalizam. Međutim, oni ne znaju da su SAD na neki način više socijalističke od Europe. Na primjer, naš zakon o porezu na dohodak je mnogo “progresivniji”, to jest, socijalistički, od europskog, a šaljemo i veći postotak naše studentske populacije na koledž. Naši siromašni ljudi su bliže srednjoj klasi mnogih europskih država, a nezaposlenost je tamo mnogo veća.

Dodavanjem plaćenog obiteljskog dopusta i besplatne zdravstvene skrbi učinilo bi nas više socijalističkom od bilo koje demokratsko-socijalističke nacije u Europi. Ali visina troškova “besplatne” zdravstvene zaštite većini Amerikanaca neće biti prihvatljiva, poput uskraćivanja skrbi koju većina Amerikanaca uzima zdravo za gotovo i toliko duga razdoblja čekanja da neki ljudi umiru prije nego dobe “besplatnu” skrb.

Imamo puno posla u podučavanju ljudi stvarnostima socijalizma i onoga što je istinsko dijeljenje, a da ne spominjemo stvarno značenje pravde, milosrđa, slobode i mnogih drugih riječi u engleskom jeziku koje su socijalisti učinili besmislenima.