PRAGER: Njurorčani rade Floridi ono što Latinoamerikanci rade Americi

S obzirom na stalno ponavljanu ljevičarsku optužbu da je protivljenje masovnoj imigraciji rasističko i ksenofobno, važno je ponoviti istinu: Razlog protivljenja masovnoj imigraciji u Sjedinjene Države — iz gotovo svih dijelova svijeta, bilo legalno ili ilegalno — nema nikakve veze s rasom ili etničkom pripadnosti. Pitanje je u cijelosti ono vrijednosti. Svaki imigrant, bilo kamo, donosi sa sobom skup društvenih, moralnih, političkih i religijskih vrijednosti. Nitko na zemlji nije lišen vrijednosti, bio on plemenit, nečastan ili samo zbunjen.

Naivni konzervativci i republikanci dugo su tvrdili da su Latinosi potencijalni republikanci jer su u suštini društveni konzervativci. Govori se, na primjer, da se protive pobačaju i da osjećaju snažnu privrženost tradicionalnoj nuklearnoj obitelji.

Ipak, čak i uz pretpostavku općeg protivljenja pobačaju i snažnog uvjerenja u obitelj predvođenu majkom i ocem, ovo blijedi u usporedbi s uvjerenjem Latinosa u veliku vladu. Da bi država trebala brinuti o ljudima danas je najraširenije uvjerenje na svijetu. Više ljudi vjeruje u veliku vladu nego što vjeruje u biblijskog Boga. To je jedan od razloga, kao što često ističem, zašto najdinamičnija religija u posljednjih stotinu godina nije bila kršćanstvo ili islam, već ljevičarstvo.

Amerika je jedina zemlja na svijetu utemeljena na vjeri u ograničenu vladu. To je jedinstvena američka vrijednost. I to upravo tu leži problem: ona je jedinstveno američka. Vrlo mali broj imigranata u Ameriku donosi sa sobom vjeru u ograničenu vladu.

To je jedan od razloga zbog kojeg demokrati žele sve više i više imigranata — više ili manje s bilo kojeg mjesta na svijetu (s iznimkom Zapadne Europe). Gotovo svaki imigrant je još jedan glas za Demokratsku stranku. Jedini su izuzeci neki Europljani koji žude za osobnom slobodom i ljudi koji bježe od socijalističkih i komunističkih diktatura, poput onih Sovjetskog Saveza, Kube i Venezuele. Kubanci prve generacije postali su temelj Republikanske stranke na Floridi. Isti tako je prva generacija imigranata iz Sovjetskog Saveza i Istočne Europe formirala jak konzervativni blok. A danas, ne sumnjamo da bi većina Venezuelanaca, kojima bi se odobrila imigracija u Sjedinjene Države, ljubavnu aferu američkih milenijalaca sa socijalizmom smatralo apsurdnim.

Međutim, u svakom slučaju, riječi “prva generacija” su operativne. Kada jednom djeca prve generacije imigranata iz ljevičarskih tiranija počinju pohađati američke koledže (ili, sve više, američke srednje škole), veća vjerojatnost da će postati ljevičarski demokrati. Zastrašujuća iskustva njihovih roditelja s velikom vladom — što gotovo uvijek znači ljevičarskom vladom — postaju za njih irelevantna. Uzmite, na primjer, Sergeja Brina, suosnivača Googlea. Brin, koji se nalazi oko 10-tog mjesta na ljestvici najbogatijih ljudi na svijetu, s procijenjenom neto vrijednošću od 50 milijardi dolara, rođen je u Sovjetskom Savezu iz kojeg su on i njegova obitelj pobjegli i doselili se u Sjedinjene Države kad je imao samo 6 godina. A opet, on je čovjek ljevice koji danas cenzurira PragerU videozapise i druge konzervativne sadržaje i igra glavnu ulogu u tome da Silicijska dolina postane zatvoreni ljevičarski svijet. Iako je njegova obitelj pobjegla iz sovjetske države, sovjetske vrijednost su očito više utjecale na Brina od onih američkih.

Dakle, donose li imigranti sa sobom vrijednost velikih vlada ili ih prihvaćaju unutar jedne generacije, malo je imigranata posljednje generacije donijelo ili američke vrijednosti ili ih je prihvatilo nakon dolaska ovdje.

Niti je samo njihova vjera u veliku vladu ono što gotovo svi imigranti donose sa sobom. Na primjer, mnogi muslimanski imigranti s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike donose sa sobom vrijednost koja prožima društva iz kojih su došli — antisemitizam. Svjedoci toga su dvije najnovije muslimanke članice Kongresa: Ilhan Omar, koja je došla iz Somalije i Rashiba Tlaib, čiji roditelji su Palestinci.

Problem masovne imigracije u Ameriku nema nikakve veze s etničkom pripadnosti i rasom; u cijelosti se radi o vrijednostima. Dokaz je sljedeće: Isti problem postoji u “internoj” imigraciji. Njujorčani koji se sele na Floridu i kalifornijski imigranti u Teksas i Arizonu čine isto ono što Latinoamerikanci čine Americi: Oni donose drugačije vrijednosti — specifično, ljevičarske vrijednosti, počevši od vjere u veliku vladu.

Sljedeći put kad netko označi vaše protivljenje masovnoj imigraciji “rasističkim” ili “ksenofobnim”, recite im da se jednako tako protivite Njujorčanima koji emigriraju na Floridu i kalifornijskim imigrantima u Arizonu. I iz istog razloga: Oni donose sa sobom vrijednosti koje su ih navele da pobjegnu. Jedina razlika je što Latinoamerikanci uglavnom ne znaju što rade; Njujorčani, Kalifornijci i ostali ljevičari koji se sele u konzervativne države znaju točno što rade: glasuju za vladine politike od kojih su pobjegli.

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.