WILLIAMS: Naš planet nije fragilan

Zastupnica Alexandria Ocasio-Cortez tvrdi da će “svijet skončati za 12 godina ako se ne pozabavimo klimatskim promjenama.” Ljudi na Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama se slažu, ističući da bi svijet, kako bi se izbjegle najrazornije posljedice klimatskih promjena, do 2030. trebao smanjiti emisije ugljika za 45 posto i u potpunosti se dekarbonizirati do 2050. godine.

Takva kobna upozorenja nisu novost. Godine 1970., pokojni George Wald, dobitnik Nobelove nagrade i profesor biologije na Sveučilištu Harvard, predvidio je: “Civilizacija će nestati unutar 15 ili 30 godina, osim ako ne poduzmemo trenutnu akciju kako bi se uhvatili u koštac s problemima s kojima se suočava čovječanstvo.” Te iste 1970. godine, Paul R. Erlich, biolog sa Sveučilišta Stanford, u članku koji je napisao za The Progressive, predvidio je: “Smrtnost će se tijekom sljedećih deset godina povećavati sve dok najmanje 100-200 milijuna ljudi godišnje neće umirati od gladi.” Godinu dana ranije, upozorio je : “Da sam kockar, okladio bih se da Engleska neće postojati godine 2000.” Usprkos takvim predviđanjima, Erlich je uspio osvojiti ni manje ni više nego 16 nagrada, uključujući nagradu Crafoord 1990. godine, najvišu nagradu Švedske kraljevske akademije znanosti.

Ljevičari konstantno propovijedaju gluposti poput: “Svijet u kojem živimo je prekrasan, ali fragilan.” “Treći kamenčić od sunca je fragilna oaza.” “Zapamtite da Zemlja mora biti svakodnevno spašavana.” Ove i mnoge druge izjave, zajedno s apokaliptičnim predviđanjima, roba su za prodaju ekoloških aktivista. Što je još gore, ova indoktrinacija o fragilnoj zemlji gura se pod nos djeci od vrtića i tijekom čitavog njihovog obrazovanja. To je razlog zašto mnogi milenijalci podupiru zastupnicu Ocasio-Cortez.

Razmotrimo samo nekoliko kataklizmičkih događaja koji nadilaze bilo koju destruktivnu moć čovječanstva i potom se zapitajmo kako je naš navodno fragilni planet mogao to preživjeti. Erupcija vulkana Krakatau 1883. godine, na području današnje Indonezije, imala je snagu od 200 megatona TNT-a. To je ekvivalentno 13.300 15-kilotonskih atomskih bombi, vrste koja je uništila Hirošimu u Drugom svjetskom ratu. Prije toga bila je erupcija Tambore 1815. godine, najveće poznate vulkanske erupcije u povijesti. Ona je izbacila toliko materijala u atmosferu da je 1816. godina postala poznata pod nazivom “Godina bez ljeta”. To je dovelo do propadanja usjeva i smrti stoke na sjevernoj hemisferi, što je dovelo do najgore gladi 19. stoljeća. Erupcija vulkana Krakatau 535. godine imala je toliku snagu blokiranja svjetlosti i topline sunca tijekom 18 mjeseci da je navodno dovela do Mračnog doba. Geofizičari procjenjuju da su samo tri vulkanske erupcije — Indonezija (1883.), Aljaska (1912.) i Island (1947.) — izbacile više ugljičnog i sumpornog dioksida u atmosferu od svih aktivnosti čovječanstva tijekom cijele naše povijesti.

Naša takozvana fragilna Zemlja preživjela je i druge katastrofalne događaje, poput poplava u Kini 1887., koje su odnijele otprilike 1 do 2 milijuna života, nakon kojih su uslijedile one 1937. godine, za koje se procjenjuje da su uzrokovale smrt 1 do 4 milijuna ljudi. A što je s utjecajem potresa na našu fragilnu zemlju? Potres kod Valdivije u Čileu 1960. bio je jačine 9,5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici. Stvorio je silu jednaku istodobnoj eksploziji 1.000 atomskih bombi. Smrtonosni potres 1556. godine u kineskoj provinciji Shaanxi uništio je površinu od 520 milja.

Naša takozvana fragilna Zemlja također se suočava s terorom iz svemira. Prije dvije milijarde godina, asteroid je pogodio Zemlju, stvorivši krater Vredefort u Južnoj Africi, koji ima promjer od 300 kilometara. U Ontariju se nalazi Sudbury Bazen, koji je posljedica meteorskog udara od prije 1,8 milijardi godina. Dug 60 kilometara, 30 kilometara širok i 15 kilometara dubok, to je drugi po veličini meteorski krater na Zemlji. Krater u Chesapeake Bayu u Virginiji malo je manji, širok oko 85 kilometara. Onda je tu i čuveni, ali sitni Barringerov krater u Arizoni, koji je manji od milje.

Moje pitanje glasi: Koju bi od ovih prirodnih sila čovječanstvo moglo duplicirati? Na primjer, može li se čovječanstvo čak približiti dupliciranju učinaka onečišćenja vulkanske erupcije Tambore iz 1815. godine? Mišljenje da čovječanstvo može stvoriti značajne parametarske promjene na Zemlji ili parirati destruktivnim silama prirode je vrhunac arogancije. Naš planet nije fragilan.

Povremeno, ekolozi razotkriju svoje stvarne namjere. Barry Commoner je rekao: “Kapitalizam je neprijatelj broj jedan na Zemlji.” Profesor na Amherst koledžu Leo Marx je rekao: “Na ekološkim osnovama, slučaj u korist svjetske vlade je van rasprave.”

Walter E. Williams je američki ekonomist, komentator i akademik. Profesor je ekonomije na Sveučilištu George Mason, kao i kolumnist i autor poznat po svojim klasično liberalnim i libertarijansko konzervativnim pogledima..