KIRCHOFF: Pobačaj nije izbor. Radi se o sebičnosti.

Sinoć je Steven [Crowder] objavio prvi dio trećeg izdanja “Ja sam pro-života: Promijenite moje mišljenje.” Argument u tom videu odražava većinu pro-pobačajnih argumenata, koji se mogu prilično jednostavno svesti na čiste, egocentrične govorne točke.

Pobačaj se zapravo nikad ne radi o preživljavanju žene. Pobačaj nije zamjena jednog života za drugi, kao što Planirano roditeljstvo i ostali najposvećeniji sljedbenici ponavljaju poput retardiranog papagaja. Pobačaj je ubijanje nekoga kako bi se sačuvao životni stil.

Ljevica nam konstantno govori da je pobačaj pitanje izbora. To je pogrešno. Svaki argument koji strana pro-života naposljetku koristi svodi se na ovu točku: majke koje pobacuju svoje bebe su egocentrične i iz bilo kojeg razloga se ne žele brinuti o djetetu. Nije pravo vrijeme. Ja bih se trebala odreći svoje karijere. Ja bih morala napustiti školu. Je ne bih mogla učiniti X stvari kad bi imala dijete. Ja nemam sredstva. Ja nemam supruga. Ja nemam pomoć. Ja nemam… Ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja.

Ljudski život je velika odgovornost, tako da neplanirana trudnoća može uzrokovati određene probleme u životnom stilu osobe. Živite nevjerojatan život radeći što god želite ili čak samo radeći one stvari za koje mislite da treba raditi kako biste preživjeli i potom…bum. Trudni.

Kao što je Steven istaknuo u videu, uvijek postoji šansa da će slučajni seks dovesti do beba. To je razlog zašto ga nazivamo “seksualnom reprodukcijom”, a ne “seksualnom rekreacijom”. Postoji šansa da će seks dovesti do beba ako koristite hormonsku kontrolu rađanja. Postoji šansa da će seks dovesti do beba ako koristite gumicu kupljenu na stajalištu kamiona. Uvijek postoji šansa da će seks dovesti do beba, osim ako nemate maternicu.

Što znači da ako se upustite u seksualni odnos, uvijek postoji šansa da budete napumpani. Što znači da su posljedice vaših radnji vaša odgovornost, što ne uključuje ubijanje nekoga samo zato što nije pravo vrijeme.

Ali ja skrećem s teme. Pobačaj se ne radi o izboru. Radi se o izbjegavanju odgovornosti jer je osoba koja radi pobačaj obično sebični, egocentrični komad dre*a. Opet, žao mi je. Ali to je istina. Oštra? Možete se kladiti. Osuđujuća? Da. Ali je i dalje istina.

Oh naravno, priznajem da neke žene rade pobačaj protiv svoje volje kako bi zadržale ljubav svojih dečki ili odobrenje svojih roditelja. Također ću priznati da su mnoge žene koje ulaze u pobačajne klinike na veliko prihvatile priču da je to što rade na neki način vezano za žensko osnaživanje i ženska prava. Ali one još uvijek ubijaju svoju djecu kako bi mogle živjeti onako kako žele živjeti. Mnogo je lakše ubiti dijete nego dati dijete nekome tko će ga voljeti. Što bi bio čin nesebičnosti.

Vidite, žena i dalje može živjeti onako kako želi, ako da dijete na usvajanje. Uz dodatni bonus življenja života znajući da je dala svom djetetu život i ljubav. Da, davanje djeteta na usvajanje je težak izbor, ali to je onaj koji daje život, umjesto oduzima.

Dakle, maknimo se od laži. Dopustimo barem priznati ono što pobačaj stvarno jest: čin sebičnosti, a ne korištenje mogućnosti izbora. Možda možemo imati koliko toliko iskrenu raspravu ako su žene voljne priznati da nisu toliko zabrinute zbog “slobode izbora” koliko su zabrinute zbog “slobode od odgovornosti”.

*Napomena svim ljudima koji govore: “Ali što ako je silovana?” Ogromna, OGROMNA većina pobačaja obavlja se na ženama koje su imale konsenzualni seks. Nemojte mi vjerovati na riječ, izazivam vas da sami progooglate i pronađete odgovor. Svaki argument koji sam dobila od osobe pro-pobačaja, argument uvijek glasi: “ALI ŠTO JE S OVIM SLUČAJEM KOJI JE SAMO DJELIĆ SVIH POBAČAJA KOJI JA JOŠ UVIJEK ODOBRAVAM.” Dakle, samo budite iskreni. Ako ste pro-pobačaja, vi ste pro-pobačaja čak i kad je beba začeta konsenzualno. Vi samo ubacujete SILOVANJE (da, velika slova) kako biste bili neiskreni i zamutili vodu. Stvar je u tome što odobravate ubijanje beba, bez obzira kako su začete? Je li tako?