SHAPIRO: Zapadna civilizacija usred krize svrhe i ideja

Isječak iz knjige “Prava strana povijesti: Kako su razum i moralna svrha napravili Zapad velikim“.

Gotovo cijelu ljudsku povijest, život je bio nezgodan, brutalan i kratak. Godine 1900., nekih 10 posto novorođenčadi u Sjedinjenim Državama umrlo je prije svoje navršene prve godine; u ostalim zemljama, ta brojka je bila daleko veća. Očekivalo se da će otprilike jedna od 100 majki umrijeti tijekom poroda.

No, danas živimo u eri u kojoj majke mogu očekivati preživljavanje trudnoće i porođaja (stopa smrtnosti među trudnicama pala je za 99 posto). Bebe mogu očekivati da će preživjeti rano djetinjstvo i potom živjeti još osam desetljeća; živimo u eri u kojoj velika većina američke populacije živi u klimatiziranim prostorima uz obilje hrane, automobilom i najmanje jednim televizorom. Možemo međusobno razgovarati tisućama milja udaljeni jedni od drugih, pronaći i usporediti informacije na dodir nekoliko tipki, lakoćom poslati novac diljem svijeta i kupiti proizvode koji se proizvode na desetine različitih mjesta za nekoliko centi za dolar bez napuštanja naših domova.

Možemo očekivati da beba rođena u Sjedinjenim Državama nikada neće biti porobljena, ubijena ili mučena; odrasla osoba u Sjedinjenim Državama može se baviti svojim svakodnevnim poslovima gotovo sigurna da neće biti uhićena zbog prihvaćanja nepopularnog stajališta ili obožavanja pogrešnog boga ili bez boga uopće. Ne postoje ograničenja koja zabranjuju pojedinim rasama ili spolu određene poslove, ne postoje vladina pravila koja su dizajnirana u svrhu privilegiranja jedne određene biološke ili vjerske skupine na štetu bilo koje druge. Možemo živjeti s kim god želimo, imati djece koliko želimo i pokrenuti bilo kakav posao koji smatramo prikladnim. Možemo očekivati da ćemo umrijeti bogatiji nego što smo rođeni.

Ne živimo u savršenom svijetu, ali živimo u najboljem svijetu koji je ikad postojao.

Dakle, prva misterija je ova: Što se promijenilo?

I zašto sve to odbacujemo?

Ubijamo se po najvišim stopama u posljednjih nekoliko desetljeća. Stope depresije su porasle u nebo. Predoziranja drogom danas su odgovorna za više smrtnih slučajeva od automobilskih nesreća. Trošimo više novca na luksuz, a u svemu uživamo manje. Zavjere su zamijenile razum, a subjektivne percepcije zamijenile su objektivno promatranje. Činjenice su pokopane kako bi se napravilo mjesta osjećajima; društvo eteričnih ulja i samopoštovanja zamijenilo je društvo logike.

Više smo podijeljeni nego u bilo kojem trenutku u nedavnoj prošlosti. U srpnju 2017., anketa Pew Research pronašla je da je oko 68 posto demokrata izjavilo da je “stresno i frustrirajuće” razgovarati s političkim protivnicima; 52 posto republikanaca se složilo.

Gallupove ankete pokazuju da naše prosječno povjerenje u 14 ključnih institucija iznosi samo 32 posto. Što se tiče naše demokracije, sve manje i manje ljudi je voli. Anketa iz listopada 2016. godine pokazala je kako 40 posto Amerikanaca govori da je “izgubilo vjeru u američku demokraciju”, a još 6 posto njih izjavilo je da nikad nisu niti imali vjere. A 80 posto Amerikanaca izjavilo je da je danas Amerika podjeljenija više nego ikad — ikad.

Samo podsjetnik: U ovoj zemlji imali smo totalni građanski rat, kao i Jim Crow zakone i domaći terorizam 1960-ih.

Borimo se sve jače i podlije oko sve manjih i manjih stvari — što je tema neozbiljnija, to su bitke oštrije.

Što se, dovraga, to dogodilo?

Evo nekih trendi odgovora.

Neki krive našu trenutačnu političku i društvenu dezintegraciju na pojačane ekonomske podjele. Kritičari kažu kako se previše Amerikanaca osjeća zapostavljenima u novoj, globaliziranoj ekonomiji. Oni tvrde da je 1 posto nadmašio 99 posto, da su urbani nadmašili ruralne Amerikance, da su poslovi bijelih ovratnika nadmašili one plavih.

Takav se ekonomski redukcionizam čini pogrešnim. Više srednja klasa je u Sjedinjenim Državama porasla s 12 posto 1979. godine na 30 posto 2014. godine. Mobilnost dohotka nije se značajno promijenila u Sjedinjenim Državama još od 1970-ih. Amerika je doživjela daleko lošija ekonomska vremena — dok ovo pišem, živimo u zemlji s 4 posto nezaposlenosti, s rekordnim dobicima na tržištu dionica. Velika depresija nas nije odvojila na način na koji smo odvojeni danas — a naša je ekonomija od 2009. godine stalno rasla.

Što je s rasom? U tom pogledu, naši politički konflikti predstavljaju dublje rasne rane, koje su se posljednjih godina ponovno otvorile.

U stvari, mi smo više rasno jednaki nego ikada prije u našoj povijesti. Godine 1958., samo 4 posto Amerikanaca odobravalo je međurasne brakove; od 2013. ta je statistika bila 87 posto. Te godine, 72 posto bijelih Amerikanaca smatralo je da su rasni odnosi dobri, a ista stvar vrijedila je i za 66 posto crnih Amerikanaca; ta statistika ostala je relativno stabilna tijekom 2001. pa sve do 2013. A opet, naše rasne bitke sada su krvave i brutalne, s obnovljenim tribalizmom koji bjesni na svim stranama. Do srpnja 2016., samo 53 posto Amerikanaca izjavilo je da su rasni odnosi dobri, dok je 46 posto izjavilo da su loši.

Treći popularni argument sugerira da je krivac tehnologija. Društveni mediji, čujemo, razdvajaju nas više nego ikad. Čučimo u svojim mjehurićima, komunicirajući samo s onima koji se slažu s nama.

No, prema profesorima ekonomije sa Stanforda i Browna, politička polarizacija se više događa među “demografskim skupinama koje najmanje koriste internet i društvene medije”. Čini se kako polarizacija prelazi demografske granice, bez nagovještaja razine tehnološke uporabe.

I naposljetku, tu je i onaj najosnovniji argument: iz bilo kojeg razloga, proradila je ljudska priroda. Mi smo prirodno plemenski, prirodno posesivni, prirodno ljuti. Neko vrijeme smo potiskivali te instinkte; to smo nazvali “prosvjetljenje”.

Zapadna civilizacija, uključujući naše moderno poimanje vrijednosti, razuma i znanosti, izgrađena je na dubokim temeljima. I odbacujemo ono što je najbolje o našoj civilizaciji jer smo zaboravili da ti temelji uopće postoje.

Nešto se, očigledno, promijenilo.

Mi smo u procesu napuštanja judeo-kršćanskim vrijednosti i grčkog prirodnog zakona, favorizirajući moralni subjektivizam i vladavinu strasti. I gledamo kako se naša civilizacija urušava u prastari tribalizam, individualistički hedonizam i moralni subjektivizam.

A kako bismo to popravili, moramo preispitati ono u što vjerujemo.

Ako vjerujete da je život više od materijalnih zadovoljstava i izbjegavanja boli, vi ste proizvod Jeruzalema i Atene.

Ako vjerujete da vlada nema pravo uplitanja u izvršavanje vaše osobne volje i da ste moralnom dužnošću obvezani slijediti vrlinu, vi ste proizvod Jeruzalema i Atene.

Ako vjerujete da su ljudska bića sposobna poboljšati naš svijet korištenjem našeg razuma i da su vezana višom svrhom da upravo to učine, vi ste proizvod Jeruzalema i Atene.

Jeruzalem i Atena izgradili su znanost. Dvostruki ideali judeo-kršćanskih vrijednosti i grčkog prirodnog zakona utemeljili su ljudska prava. Gradili su prosperitet, mir i umjetničku ljepotu.

Jeruzalem i Atena izgradili su Ameriku, okončali ropstvo, porazili naciste i komuniste, podigli milijarde iz siromaštva i milijardama dali duhovnu svrhu.

Civilizacije koje su odbacile Jeruzalem i Atenu te napetost između njih, srušile su se u prašinu.

SSSR je odbacio judeo-kršćanske vrijednosti i grčki prirodni zakon, nadomjestivši ih vrijednostima kolektiva i novom utopijskom vizijom “socijalne pravde” — i izgladnio i ubio na desetke milijuna ljudskih bića.

Nacisti su odbacili judeo-kršćanske vrijednosti i grčki prirodni zakon i gurali djecu u plinske komore.

Venezuela odbacuje judeo-kršćanske vrijednosti i grčki prirodni zakon i građani njihove naftom bogate zemlje svedeni su na jedenje pasa.

Ekonomije Zapada neće umrijeti preko noći; naslagani socijalistički programi na kapitalističkim infrastrukturama neće odmah srušiti Zapad. Ali mi laskamo sami sebi da vjerujemo kako možemo napustiti vrijednosti prošlosti i nekako preživjeti na neodređeno vrijeme.

Filozofski gledano, Zapad već godinama vozi na rezervi.

Zapadnoj civilizaciji trebalo je 3.000 godina da stigne ovdje — sve to možemo izgubiti u jednoj generaciji, ako ne počnemo podupirati naše temelje.

Moramo prestati s komadanjem i moramo početi s rekonstrukcijom.

Taj zadatak zahtijeva preispitivanje tih temelja, ciglu po ciglu.

Ben Shapiro je američki odvjetnik, novinar, politolog, publicist i konzervativni aktivist te pravni savjetnik. Autor je desetak knjiga i jedan je od osnivača konzervativnog portala The Daily Wire.