NEWCOMBE: Znanost i Bog

Nagrađivani znanstvenik nedavno je rekao svijetu da znanost i religija nisu nespojivi.

Agence France-Presse (AFP) izvješćuje (3/19/19): “Godišnja nagrada Templeton, koja prepoznaje izniman doprinos ‘afirmaciji duhovne dimenzije života’, dodijeljena je u utorak Brazilcu Marcelu Gleiseru — teorijskom fizičaru posvećenom pokazivanju da znanost i religija nisu neprijatelji.”

Gleiser, profesor na Dartmouth koledžu od 1991. godine, rekao je: “Znanost ne ubija Boga.”

Iako se opisao kao agnostik, AFP izvješćuje da Gleiser “odbija u potpunosti otpisati mogućnost postojanja Boga.” Rekao je: “Ateizam nije u skladu sa znanstvenom metodom… Ateizam je vjera u ne vjerovanje. Dakle, vi kategorički odbijate nešto protiv čega nemate dokaza… Držat ću svoj um otvorenim jer razumijem da je ljudsko znanje ograničeno.”

Slažem se s mišljenjima ovog čovjeka. Kako to da se znanost i Bog na neki način smatraju neprijateljima?

Veliki britanski pravnik, Sir Williams Blackstone, čija je zbirka komentara o engleskim zakonima u četiri toma bila od velike važnosti našim očevima osnivačima, rekao je na sebi svojstven način: “Dakle, kad je Vrhovno Biće stvorilo univerzum i kreiralo materiju iz ničega, utisnulo je osnovna načela toj materiji, od kojih nikada ne može pobjeći i bez kojih bi ona prestala biti. Kad je pokrenulo tu stvar, uspostavilo je određene zakone kretanja, kojima se moraju prilagoditi sva pokretna tijela.”

Mislim da je fascinantno što su se gotovo svi rani znanstvenici povijesno izjašnjavali kao kršćani. Oni su, riječima Johannesa Keplera, “razmišljali o Božjim mislima” u svojim znanstvenim istraživanjima. Moderna znanost pojavila se pri kraju srednjeg vijeka. Rani znanstvenici vjerovali su da je racionalan Bog napravio racionalan univerzum, a njihov posao je bio — koristeći Keplerove riječi, “kao svećenika najvišeg Boga” — okušati i katalogizirati zakone univerzuma koje je stvorio.

Razmotrite neke od misli znanstvenika koji su bili kršćani tijekom stoljeća.

Blaise Pascal bio je brilijantan matematičar u Francuskoj 17. stoljeća. Zaslužan je za otkrivanje principa koji će naposljetku dovesti do kreacije računala.

Pascal je rekao: “Vjera nam govori o onome što osjetila ne mogu, ali ona nije u suprotnosti s njihovim nalazima. Ona ih jednostavno nadilazi, bez da im proturječi.” Pascal je također rekao: “Isus Krist je jedini dokaz života Boga. Boga poznajemo samo po Isusu Kristu.”

Isaac Newton, otkrivač gravitacije i jedan od najvećih znanstvenika u povijesti, pisao je više o Bibliji i o kršćanskoj teologiji nego o znanosti. Veliki Newton je rekao: “Čvrsto vjerujem da je Biblija Riječ Božja, koju su napisali nadahnuti ljudi. Proučavam Bibliju svaki dan.”

Otac moderne kemije bio je profesor s Oxforda Robert Boyle, rođen 1627. godine. Boyle nije bio samo vrijedan student kemije, već je bio i vrijedan student Biblije. U svojoj oporuci ostavio je veliku sumu novca kako bi osnovao “Boyleova predavanja” u svrhu dokazivanja kršćanske religije.

Amerikanac iz 19. stoljeća, Matthew Fontaine Maury, vodi se kao otac oceanografije. Ideja da oceani imaju “staze” i struje proizašla je iz biblijskog stiha. Psalam 8:8 govori o “ribama morskim, što god ide morskim putovima”.

Jednom je Maury održao govor u kojem je rekao: “Optužuju me znanstvenici, kako u ovoj zemlji tako i u Engleskoj, zbog citiranja Biblije kao potvrde doktrina fizičke geografije. Biblija, kažu, nije pisana u znanstvene svrhe te stoga nema autoritet u pitanjima znanosti. Ispričavam se: Biblija je autoritet za sve što dodiruje.” To uključuje, rekao je, “fizičku geografiju, zemlju, more i zrak.”

Maury je dodao: “Kad me strpljivo istraživanje dovede do otkrića bilo kojeg [fizičkog zakona koje je Stvoritelj ugradio u Svoju kreaciju], osjećam se poput starih astronoma [tj. Keplera], kao da sam ‘pomislio jednu od Božjih misli’ — i zadrhtim. Stoga, kako napredujemo s našom znanošću, povremeno nam je dozvoljeno da tu i tamo u fizičkom stroju zemlje istaknemo dizajn Velikog Arhitekta koji je sve to isplanirao.”

Doista, kako je profesor znanosti Marcelo Gleiser istaknuo, “znanost ne ubija Boga”. Daleko od toga.

Pokojni dr. Robert Jastrow bio je astronom i planetarni fizičar u NASA-i te autor knjige pod naslovom Bog i astronomi.

Jastrow je primijetio: “Znanstvenik se popeo na planinu neznanja; uskoro će osvojiti njezin najviši vrh; i nakon što se prebacio preko posljednje stijene, dočekala ga je grupa teologa koja tamo sjedi već stoljećima.”