WALSH: Ako ne slavimo anoreksiju, ne bismo trebali slaviti ni morbidnu pretilost

Nezadovoljni javnim poniženjem koje su prije nekoliko mjeseci pretrpjeli nakon svoje reklamne kampanje “toksične muškosti”, Gillette je sada prešao na slavljenje morbidne pretilosti. Kompanija je, kao dio nove reklamne kampanje, objavila fotografiju ekstremno pretile žene u bikiniju s natpisom: “Izađite i iskoristite dan”.

U tweetu koji je uslijedio, pisalo je: “Venus je predana predstavljanju prekrasnih žena svih oblika, veličina i vrste kože jer SVE vrste koža zaslužuju biti prikazane. Volimo Annu jer živi glasno i voli svoju kožu bez obzira na to kako ‘pravila’ kažu da bi je trebala prikazati 💙”

Ostavimo po strani činjenicu da je “živi glasno” besmislena fraza bez ikakvog vidljivog značenja. I također ostavimo po strani jezivu čudnovatost “voljenja svoje kože”. Ja osobno ne mogu reći volim li ili mrzim svoju kožu. To je samo moja koža. Mogli biste mi isto tako reći da volim svoje desno plućno krilo ili svoj lijevi lakat. Pretpostavljam da je dobra stvar ne mrziti dijelove svog tijela, ali nisam baš siguran da je luda zaljubljenost u njih najzdravija alternativa.

Ali još važnije, nije samo proizvoljan skup “pravila” taj koji obeshrabruje ljude da postanu morbidno pretili. To je osnovna biologija. Osoba s prekomjernom tjelesnom težinom imat će, u prosjeku, gotovo 15 godina kraći životni vijek od osobe koja nema prekomjernu težinu. Mnogi će umrijeti desetljećima ranije od toga. Naša tijela jednostavno nisu opremljena za nošenje 45 kila dodatne težine. Naša srca, naša pluća, naša jetra — niti jedan od naših unutarnjih organa nije dizajniran da izdrži takvu vrstu pritiska. A ta koža koju bismo trebali voljeti? Niti ona nije namijenjena za rastezanje do tih granica. Čini se da je najgori način pokazivanja ljubavi prema svom tijelu prekriti ga prekomjernim količinama masti.

Ne mislim da bi morbidno pretili ljudi trebali mrziti same sebe. Ne mislim da bi ih trebalo zlostavljati ili ismijavati. I slažem se da žene ne bi smjele osjećati pritisak da budu supermodeli. Ne postoji ništa lošeg u imanju prosječnog tijela. Osoba može biti savršeno zdrava i fizički privlačna čak i ako nije model s modne piste ili bodibilder. No, postoji prilično veliki jaz između “U redu je ako je vaš postotak tjelesne masti veći od tri” i “u redu je ako vaš postotak tjelesne masti veći od pedeset”. Moguće je suzdržati se od zagovaranja anoreksije bez zagovaranja ekstremne pretilosti na drugom krajnjem kraju spektra.

Kad već govorimo o anoreksiji, zašto kampanje tjelesne pozitivnosti nikad ne uključuju anoreksične žene? Zašto Gillette nije objavio inspirativnu sliku koščate žene od 38 kilograma? Zato ne postoje modeli pozitivnosti tijela koji redovito objavljuju slike svojih istaknutih rebara? Zašto slavimo “sve oblike i veličine” osim veličina poput koščatih i krhkih?

Pa, zato što je anoreksija opasni poremećaj, a ne nešto čemu bi trebalo pljeskati. Anoreksični ljudi svakako ne bi trebali biti posramljeni ili ismijani — i mišljenja sam da većina nas nema nekog velikog iskušenja da se uključi u nešto takvo — ali bi ih s ljubavlju trebalo poticati da potraže pomoć i nađu se na putu prema boljem zdravlju. Anoreksični ljudi, ako ostanu anoreksični, ne žive duge i zdrave živote. Oni žive živote fizičke i emocionalne boli, a potom, ako se ne liječe, umiru. Ne bi bilo ničeg “pozitivnog” kad bi nekome rekli da prihvati tu sudbinu. Takva bi poruka bila neizrecivo okrutna.

Ne uspijevam vidjeti na koji način je morbidna pretilost drugačija. Također je i opasna. Ona je također često rezultat poremećaja u prehrani. Također će spriječiti dug i zdrav život. A oni koji govore morbidno pretilima da prihvate i uživaju u toj sudbini su jednostavno okrutni. Možda im to nije namjera — siguran sam da se samo pokušavaju uključiti u nekakvu bezazlenu signalizaciju vrline — ali rezultat je, ako se slijedi njihov savjet, bol i patnja. To je ono što će vam “tjelesna pozitivnost” donijeti.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.