STOSSEL: Zuckerbergov kronizam

Molim vas, regulirajte me!

To je bila nedavna poruka osnivača Marka Zuckerberga Kongresu.

“Zakonodavci mi često kažu da imamo previše moći nad govorom i, iskreno, slažem se s tim”, napisao je u članku na naslovnici. “Ne bismo smjeli donositi toliko važnih odluka … samostalno.”

Zvuči tako požrtvovno.

Ali, dajte, molim vas. Velike kompanije koriste regulacije u svoju korist.

Njihovi manji konkurenti si ne mogu priuštiti timove “službenika za usklađenje” koje Facebook upošljava.

“Vi, kao kompanija, s dobrodošlicom dočekujete regulacije?”, upitao je senator Lindsey Graham (R-SC) Zuckerberga tijekom kongresnog saslušanja.

“Ako je to prava regulacija, onda da”, odgovorio je izvršni direktor.

“Biste li radili s nama u smislu regulacija za koje mislite da su potrebne u vašoj industriji?”

“Apsolutno”, odgovorio je Zuckerberg.

Zuckerberg nije lud. Oni vidi u kojem smjeru puše vjetar. On je izrekao svoju molbu za regulacijama nakon što je mjesecima primao kritike od strane političara.

Ako će surađivati rano i entuzijastično, Facebook će vjerojatno raditi s regulatorima kako bi oblikovao pravila.

To je žalosno iz dva razloga.

Prvo, Prvi amandman kaže da Kongres “neće donijeti nikakav zakon … koji bi ograničio slobodu govora”. Mislio bih da to Zuckerberg zna, ali ne, on je pozvao vladu da “zahtijeva od kompanija da izgrade sustave koji će štetni sadržaj držati na minimumu.”

Trenutačno je njegova vlastita stranica prekrasan forum za mnogo vrsta korisnog govora. Tu je također i govor mržnje, ali privatna kompanija je ta koja bi trebala odlučiti hoće li to nadzirati, a ne vlada.

Drugi razlog zašto je tužno što Facebook surađuje s regulatorima jest taj da ako bi se itko trebao boriti za nereguliranu inovaciju bez odobrenja, to su ljudi poput Marka Zuckerberga.

Nije slučajno da se nevjerojatno bogatstvo koje nam je donijelo Facebook, Google, Instagram, Microsoft, Amazon, itd., dogodilo u dva metropolitanska područja koja su najudaljenija od Washington D.C.-a.

Kao što Yaron Brook, predsjednik Ayn Rand Instituta, kaže: “Microsoft je početkom 1990-ih bio najveća kompanija na svijetu, nevjerojatno uspješna. Potrošili su točno nula dolara na lobiranje, kronizam, odvjetnike. Nisu imali prisutnost u Washington D.C.-u — niti jednog odvjetnika, niti jednu jedinu zgradu.”

Umjesto ulaganja u odvjetnike, Microsoft je trošio novac na tehnologiju.

No, onda su uspavani starci u Washington D.C.-u primijetili Microsoftov uspjeh.

“Oni su doslovno dovučeni pred kongres”, prisjeća se Brook, “dok je na njih urlao republikanac Orin Hatch iz Utaha. Rekao je: ‘Vi momci se trebate uključiti ovdje u Washington D.C.-u. Vi ovdje morate izgraditi zgrade, unajmiti odvjetnike.’ … Neizgovoreni tekst: ‘Morate me podmititi.'”

Kompanija nije odmah poslušala.

“Microsoft je rekao, znate što? Ostavite nas na miru”, rekao je Brook. “Zauzeti smo. Vodimo najveću kompaniju na svijetu. Imamo mnogo posla!”

Ali to nije bio kraj.

“Šest mjeseci kasnije, netko je pokucao na vrata Microsofta: ‘Mi smo iz Ministarstva pravosuđa i tu smo kako bi vas kazneno progonili jer nudite … klijentima besplatni proizvod”, parafrazirao je Brook. “Internet Explorer. U vrijeme kad su (kupci) plaćali novac za Netscape, oni su ga nudili besplatno.”

Vlada je to nazvala kršenjem zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Besplatne usluge mogle bi učiniti Microsoft previše popularnim.

“Deset godina morali su se boriti protiv te tužbe”, rekao je Brook. “Izgubili su. Postali su regulirani. Postali su kontrolirani. Pogodite koliko danas Microsoft troši u Washington D.C.-u? Desetke milijuna dolara.”

Kompanija koja bi se trebala usredotočiti na zadovoljavanje svojih kupaca morala je početi više razmišljati kako ugoditi vladi.

Danas, “imaju prekrasnu zgradu na istoj udaljenosti od Bijele kuće i Kongresa. Imaju odvjetnike, lobiste, troše mnogo novaca”, kaže Brook, “a doista su i mnoge druge tehnološke kompanije poput Google-a naučile lekciju.”

Lekcija govori da ako ne želite da političari unište vaš posao, morate otići u Washington kako biste im dali novac. Poljubiti njihovo prstenje.

“Mnogo lobiranja i takozvanog kronizma”, objašnjava Brook, “je način samoobrane.”

Da, Zuckerberg djeluje u samoobrani, ali je još uvijek ružno. A taj ortački kapitalizam je prijetnja budućim inovacijama. Poduzetnici će naučiti raditi stvari po vladinom naputku, umjesto da poslušaju tržište.

“Ako doista želimo okončati kronizam, smanjite moć političara nad našim životima”, ispravno tvrdi Brook. “Odvojite ekonomiju od države.”

John Stossel je američka televizijska ličnost i autor, poznat po svojoj libertarijanskoj političkoj filozofiji i pogledima na ekonomiju koji snažno zagovaraju slobodno tržište.