PragerU | Željene osobne zamjenice ili zatvor

“On.” “Ona.” “Oni.” Jeste li ikada pomislili na vašu svakodnevnu uporabu ovih osobnih zamjenica? Vjerojatno vam nikada nije palo na pamet da bi se te riječi mogle zloupotrijebiti ili da bi vas one mogle koštati vašeg posla, tvrtke — ili čak vaše slobode. Novinarka Abigail Shrier objašnjava kako se to dogodilo i zašto je to postalo glavno pitanje slobode govora.

Ako želite kontrolirati misli ljudi, počnite kontrolirati njihove riječi. To je totalitarno razmišljanje. Svojedobno je bilo u potpunosti strano Americi. Više nije.

Amerikanci su sve više prisiljeni koristiti jezik protiv svoje volje ili čak svoje savjesti ili biti spremni trpjeti posljedice. A te posljedice mogu biti strašne.

Uzmite, na primjer, pitanje transrodnosti, najnovije “borbe za građanska prava” našeg doba. Prije samo jednog desetljeća, malo ljudi je čak moglo reći što znači riječ “transrodno”. Danas, izražavanje “pogrešnog mišljenja” o tom pitanju može vas koštati posla ili vaše tvrtke — ili oboje.

Razmotrite nedavne državne i lokalne akcije koje kažnjavaju one koji odbijaju koristiti osobne zamjenice po izboru pojedinca. Godine 2017., guverner Kalifornije Jerry Brown potpisao je zakon koji prijeti zatvorskom kaznom zdravstvenim djelatnicima koji “namjerno i opetovano” odbijaju koristiti željene osobne zamjenice pacijenta.

Prema smjernicama Komisije za ljudska prava New Yorka izdanim 2015. godine, poslodavci, stanodavci i vlasnici tvrtki koji namjerno koriste pogrešnu osobnu zamjenicu pri obraćanju transrodnim radnicima ili stanarima, suočavaju se s potencijalnim kaznama do 250.000 dolara. To je pretjerana cijena zbog govorenja “on” umjesto “ona” ili “ona” umjesto “on” ili čak “on” ili “ona” umjesto “oni”.

Što je s ogromnom većinom građana koji drže biološko utemeljeni stav da kromosomi utvrđuju vaš spol — muški ili ženski? Ili oni koji drže duboko religiozno uvjerenje da je spol biološki i binarni — Božja svrhovita kreacija?

U prosincu 2018. godine, Peter Vlaming bio je otpušten s posla učitelja francuskog jezika u školi u državi Virginiji jer se odbio obratiti transrodnom učeniku njegovom željenom osobnom zamjenicom. Vlamingova kršćanska uvjerenja spriječila su ga da se pokloni ideji da je učenik, koji je bio “ona” u njegovom prošlogodišnjem razredu, odjednom postao “on”, Vlaming je bio voljan koristiti novo ime učenika, ali je izbjegavao korištenje bilo kakvih osobnih zamjenica kad je govorio o njemu. To nije bilo dovoljno dobro za školski okrug; oni su željeli da izgovori te riječi.

Ne morate biti religiozni kako biste vjerovali da osoba ne može biti “oni”. Vrhovni sud je jasno odlučio da prisilni govor nije slobodan govor.

U slučaju Državnog odbora za obrazovanje Zapadne Virginije protiv Barnettea (1943.). Vrhovni je sud podržao pravo učenika da odbije pozdraviti američku zastavu. Sudac Robert Jackson je u obrazloženju napisao: “Ako postoji bilo kakva fiksna zvijezda u našoj ustavnoj konstelaciji, to je da niti jedna službenik, visoke ili niske razine, ne može propisati što će biti ortodoksno u politici, religiji ili ostalim stvarima mišljenja.” I, nastavio je Jackson, država ne može prisiliti ljude da govore stvari u koje ne vjeruju.

Ali upravo to se danas događa. Ljudi su prisiljeni nazivati druge “ze” ili “co” ili “thon” — da, to se smatraju osobnim zamjenicama. Ono što bi inače trebala bila stvar ljubaznosti, sad nosi kaznene posljedice.

U većini konteksta, ne bih imala problem s obraćanjem drugima na koji god način htjeli, a sigurna sam da se isto odnosi na većinu Amerikanaca. No, ustavna zaštita slobode govora ne počinje niti ne završava s dobrim manirama. Ona se proteže od grubosti do blagosti, štiteći one koji vrijeđaju, kao i one koji ne žele ništa reći.

Ako država može prisiliti na korištenje određenih riječi, može prisiliti one koji se protive u tišinu. Može natjerati svoje građane da ponavljaju kao papagaji mišljenja s kojima se ne slažu.

Školska četvrt okruga Fairfax u Virginiji uklonila je izraz “biološki spol” iz svog kurikuluma i zamijenila ga izrazom “spol dodijeljen pri rođenju”. To je način na koji ljevica zakonski uklanja koncept biološkog spola bez ikakve argumentacije. Bez potrebe da ikad bilo koga uvjeri. Pokušava učiniti “spol dodijeljen pri rođenju” trivijalnim i savitljivim poput “imena dodijeljenog pri rođenju” — kao da ga je neki liječnik samovoljno izabrao na dan vašeg rođenja.

U mjeri u kojoj transrodni pokret nastoji promicati suosjećanje za one koji se bore sa svojim biološkim spolom, trebali bismo biti zahvalni tome. U mjeri u kojoj nastoje upotrijebiti moć vlade kako bi regulirali naše perspektive — zapovijedajući nam da ignoriramo biologiju i zdrav razum — trebali bismo se oduprijeti.

Ovo nije mala stvar. Ustav jamči slobodu govora kako bi se politička pitanja mogla raspraviti na javnoj pozornici. Ali ljevičarski aktivisti ne žele da se ta rasprava održi. Oni žele prisiliti usvajanje njihovih zaključaka prije iznošenja bilo kakvog argumenta. Prisiljeni govor je taktika koju su odabrali. Ona je neustavna. Ona je nedemokratska. I ona je pogrešna.

Ako rodni aktivisti prevladaju, ostat ćemo sa svijetom koji nećemo prepoznati niti previše voljeti. Nećemo moći iskazati svoje nezadovoljstvo. Izgubit ćemo riječi.

Ja sam Abigail Shrier za Prager University.