KNOWLES: Zapad oslobađa samoga sebe u smrt

Što katedrala znači Europi 21. stoljeća? E.J. Dickson, pišući za Rolling Stone, identificirao je središnji izazov s kojim se Francuska suočava u obnovi Notre Dame. Prije osam stoljeća, pobožni ljudi proveli su 182 godine gradeći ovaj veličanstveni testament vjeri u izričito katoličkoj zemlji. Godine 2019., privrženost koja je motivirala izgradnju ovog veličanstvenog spomenika, a da ne spominjemo tehničko znanje i političko-vjerski aparat koji je omogućio njegovu izgradnju, erodirala je. Kako možemo očekivati od vjernika da sagrade katedralu koja slavi Boga u kojega više ne vjeruje?

Patricio del Real, povjesničar arhitekture sa Sveučilišta Harvard, slavi eroziju vjere. “Građevina je bila toliko preopterećena značenjem da se požar čini kao čin oslobađanja”, primijetio je del Real. U određenom smislu on je u pravu. Tema oslobađanja definira zapadnjačku modernost još od protestantske revolucije pa sve do kulturnih preokreta 1960-ih. Liberalizam oslobađa. Ono počinje razdvajanjem veza s institucijama, poput Crkve. Nastavlja poricanjem ideja koje utjelovljuju tu instituciju, poput same religije. Potom zadaje konačni udarac odbacivanjem samih pretpostavki na kojima počivaju te ideje, poput naše sposobnosti opažanja, razumijevanja i spoznavanja stvarnosti. Prema ovoj oslobađajućoj kulturi, ništa se ne može sa sigurnošću znati i sve se mora tolerirati.

Oslobađanje ne tolerira bilo kakve granice, bile one političke, kulturne, religijske ili čak prirodne. Ipak, sve što nosi bilo kakvo značenje je isključivo. Katedrala je katedrala, barem djelomično, jer nije džamija. Engleska je Engleska jer nije Kina. Muškarac je muškarac jer nije žena. Pa opet, impuls ka oslobađanju zahtijeva da budemo sve stvari svim ljudima. Ono izbjegava posebnost generičkog. Ono se ježi od navođenja bilo kakvih posebnih tvrdnji. Oslobađanje od značenja ostavlja nas skeptičnima prema samoj istini, komfornima priznavanju samo “tvoje istine” i “moje istine”, uvjereni samo u stvarnost subjektivnog osjećaja, a ne objektivne činjenice.

“Ljepota je istina, a istina je ljepota”, kao što je primijetio pjesnik John Keats. Ljepota je također posebna. Posebne značajne čine da se zaljubljujemo — tekstura kose, boja očiju, oblik osmjeha. Ljepota nije generička, bezukusna i klinička. Ona nije sve svim ljudima. Katedrala Notre Dame sa svojim beskrajno zamršenim detaljima bila je prekrasna. Moderne uredske zgrade to nisu.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron obećao je obnoviti Notre Dame “još ljepšu” nego je bila prije. To bi značilo preokrenuti tijek modernosti i opteretiti se smislom. Zapad će nastaviti gorjeti i nikada neće graditi tako dugo dok ne može vjerovati.

Michael Knowles je američki glumac, autor, konzervativni politički komentator, kolumnist i voditelj podcasta.