WALSH: Zašto je Facebookov rat protiv ‘mržnje’ samo jadan izgovor za cenzuriranje konzervativaca

Bez davanja upozorenja ili bilo kakvog specifičnog razloga, Facebook je ovog tjedna sa svoje platforme pročistio brojne “krajnje desne ekstremiste“. Paul Joseph Watson, Milo Yiannopolous, Alex Jones i Laura Loomer protjerani su po kratkom postupku. Louis Farrakhan je također dobio vritnjak — iako on nije, usprkos medijskim tvrdnjama, na bilo koji način “krajnja desnica”.

Ovo baniranje ide dalje od svega što smo dosad vidjeli. Facebook i Instagram čak neće dopustiti bilo kakve linkove na njihove sadržaje ili spominjanje bilo kakvih događaja kojima oni prisustvuju. Prema Atlanticu, jedini sadržaj vezan uz Infowars kojem je dopušteno na platformu jest onaj koji izričito osuđuje Infowars:

Konglomerat društvenih medija ponudio je samo nejasno opravdanje za taj potez. Tvrdi da su ciljane osobe krive za “mržnju” i “nasilje” te su stoga “opasni”. Što se tiče dokaza za ovu opasnu mržnju i nasilje, dao je samo nekoliko prilično bizarnih primjera. Od BBC-a:

Očigledno, kršenje Facebookovih pravila podrazumijeva pozitivan govor, bilo gdje u javnosti, o ljudima koje Facebook ne voli. Yiannopolous nije baniran zbog promicanja Gavina McInnesa na Facebooku, već zbog toga što se o njemu pozitivno izrazio u javnosti. Mogu li onda i ja biti baniran zbog pisanja ovog članka u kojem dovodim u pitanje baniranje tih novo krštenih “mrskih osoba”? Pretpostavljam da ćemo uskoro saznati.

Doista, nemoguće je unaprijed znati djelujete li u skladu s pravilima ili ste u suprotnosti s njima, jer su ona namjerno nejasna. Što se smatra pod “mržnjom”? Što je “ekstremno”? Koje ideje su “opasne”? Pa, možemo samo pokušati i suziti odgovore procesom eliminacije.

Hamas i Hezbollah ne smijemo smatrati “mrskima” jer oni još uvijek imaju Facebook stranice. Ova izvođačica burleske objavila je svoju polugolu sliku na kojoj mala djevojčica gura novčanice u njezino donje rublje dok je njezini roditelji gledaju i bodre. Ona još uvijek ima stranicu, stoga pretpostavljam da izrabljivanje i zlostavljanje djece, prema Facebooku, nije “opasno”. Kad smo već kod toga, ova 11-godišnja drag kraljica ima stranicu, iako se oblačenje djeteta u drag odjeću čini i opasno i “ekstremno” pod bilo kojim objektivnim standardom. PETA je ekstremna. Fronta oslobođenja životinja je ekstremna. Nacionalna akcijska liga prava na pobačaj je ekstremna. Michael Moore je ekstreman. Sarah Silverman je ekstremna. Bill Maher je ekstreman. Svi u Daily Kos-u i Think Progress su ekstremni. Svi ti ljudi i organizacije, kao i stotine sličnih, nisu samo ekstremni, već su često i vrlo mrski, a opet njihova prisutnost na Facebooku nije prekinuta baniranjima ili suspenzijama.

Čini se da Facebook djeluje s istom definicijom “ekstremizma” i “mržnje” kao i sami navedeni ljevičarski ekstremisti. Da su doista zainteresirani za provedbu nekog objektivnog i poštenog skupa pravila, ne bi čekali da istodobno izdaju sve te zabrane, kao dio jednog velikog P.R. spektakla. Ako je razlog baniranja Alexa Jonesa širenje lude i zle Sandy Hook teorije zavjere, Facebook bi to taj potez učinio još prije pet godina. Ako su Yiannopolous ili Watson ili Loomer doista učinili nešto što krši uvjete pružanja usluge (a, osobito u slučaju Watsona, nije mi na kraj pameti što bi to moglo biti), onda bi bili izbačeni s platforme kao odgovor na to specifično kršenje. Umjesto toga, Facebook je postupio na ovaj način jer je stvarno “kršenje” ono političko. Mogu li se te osobe s pravom opisati kao “ekstremističke” ili ne, njihov jedini grijeh je, u očima Facebooka, taj što njihov navodni ekstremizam pada na desni kraj političkog spektra. Ekstremistima i mrskim bigotima na ljevici — kojih ima mnogo — odobren je puni imunitet.

Sada se pojavljuju dva pitanja: (1) Je li korektno od Facebooka cenzuriranje ljudi na temelju njihove politike?; i (2) Ima li Facebook moralno pravo cenzuriranja ljudi na temelju njihove politike?

Odgovor na prvo pitanje je očigledno ne. Gigant društvenih medija s više od milijardu korisnika koji suzbija govor daleko je opasniji od bilo kojeg desničara koji izražava svoje mišljenje u objavi na blogu ili YouTube videu. Facebookove podmukle, neiskrene i apsurdno pristrane akcije trebao bi osuditi svatko tko se brine o slobodnom i otvorenom izražavanju ideja (kako se čini, sve manja skupina ljudi).

Odgovor na drugo pitanje je složeniji. Jedna stvar koju sigurno mogu reći je da Facebook nema pravo kritiziranja i klevetanja bilo koga. Ako će javno označiti osobu poput Paula Josepha Watsona kao “opasnu”, “mrsku” ili “nasilnu”, oni moraju pružiti dokaze za taj opis. Inače ga neosnovano kleveću, a ta kleveta, koja dolazi od jedne od najmoćnijih kompanija na svijetu, će zasigurno imati negativne posljedice na njegov život i profesionalnu karijeru.

Ostavljajući po strani klevetnički aspekt pitanja, pitanje ima li Facebook moralno ili zakonsko pravo cenzurirati onako kako smatra prikladnim, zapravo se svodi na kategoriju. Što je Facebook? Je li to ustanova javnih usluga, poput telefonske kompanije? Je li to samo “platforma”? Ako je, što je zapravo platforma i kako se ona razlikuje od usluge? Može li telefonska kompanija tvrditi da je samo platforma za telefonske pozive? I ako platforma donosi uređivačke odluke o sadržaju koji objavljuje — poput dopuštanja samo negativnih referenci o Infowarsu — nije li to zapravo više izdavač nego platforma? A ako je to izdavač, zar nije odgovoran za sav sadržaj koji se objavljuje na stranicama — kao što je to slika male djevojčice i plesačice burleske?

Ne znam odgovore na sva ta pitanja. Ali znam da Facebook ne može vječno krivudati oko čunjeva, nikada ne definirajući ili objašnjavajući što je i na koji način posluje. Facebook mora biti jedno ili drugo. Ne može biti sve tri. I što god naposljetku odluči biti, mora prihvatiti odgovornosti koje dolaze s tim.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.