WATSON: Facebook me naziva ‘opasnim’. Zamislite moj šok. Ne, stvarno…

Facebook me prošli tjedan trajno banirao jer sam “opasna osoba”. Saznao sam o tome ne putem Facebooka, koji me čak nije obavijestio o tome niti jednim jedinim e-mailom, već putem medijskih izvješća.

Stavili su me u istu kategoriju kao Louisa Farrakhana, čovjeka koji je Židove usporedio s termitima i svojedobno opisao Adolfa Hitlera kao “vrlo velikog čovjeka”.

Instagramov (u vlasništvu Facebooka) ban je bio čak i “smješniji” s obzirom na to da se moja stranica uglavnom sastojala od selfija i videozapisa mene i moje djevojke kako hranimo patke. Super opasno.

No, koliko god to duhovito bilo, imam prigovor na to što me kleveću kao “opasnu osobu”.

Kome sam to ja, točno, opasan. Marku Zuckerbergu? Milijarderu koji želi stvoriti kult od 2,4 milijarde ljudi? Jezivom oligarhu koji želi diktirati misli koje može izraziti jedna trećina stanovništva Zemlje? Tko je veća opasnosti?

Uz ovu zabranu, Facebook je implementirao novu politiku u kojoj se navodi da, ako objavljujete materijal o ljudima koje Mark Zuckerberg ne voli, on će biti uklonjen, a vi biste mogli biti banirani. Kad već govorimo o opasnom jebenom egoistu.

Poricanje holokausta? To je još uvijek u redu i cvate diljem platforme. Ali braniti Alexa Jonesa ili podijeliti bilo koji link na InfoWars i naći ćete se u velikoj nevolji.

Prema novoj ljevici, sad je “progresivno” dopustiti šačici korporativnih monopolista da kontroliraju tko ima slobodu govora i čija mišljenja mogu komunicirati. Koja je bila svrha svih tih pokušaja i grešaka čovječanstva posljednjih 300 godina ako ćemo završiti na tome da nam nekakvi štreberčići u Kaliforniji diktiraju uvjete ljudske civilizacije iza svojih MacBook zaslona?

Tu je i apsurdnost spoznaje da ako je netko tko izrađuje cinične videozapise i zajedljive objave na društvenim medijima tolika prijetnja vašoj ustanovi, onda vaša ustanova mora biti doista patetična. Mislim, teško da sam Robespierre. Izrađujem YouTube videozapise koji ismijavaju modernu umjetnost i koji se rugaju brutalističkoj arhitekturi. Ako sam ja tolika “opasnost” za društvo, to je više ilustracija koliko je razmaženo i ustrašeno zapadno društvo postalo.

CNN me također označio kao “ekstremista”, što također smatram uvredom. Odbijam biti oklevetan kao “ekstremist”.

Nikad nisam zagovarao nasilje i nikad nisam zagovarao “mržnju” protiv bilo kojeg pojedinca ili skupine. Establišment me stavlja u istu kategoriju kao i trgovce ljudima, serijske ubojice i teroriste. Zbog čega? Jer se rugam debelom Michaelu Mooreu?

Medijske ličnosti rječito su ponavljale tu karakterizaciju bez navođenja bilo kakvog dokaza za njihove proklamacije. Neću to dopustiti. Maajid Nawaz je dobio više od 3 milijuna dolara odštete nakon što je lažno označen ekstremistom od Južnjačkog pravnog centra za siromašne (SPLC).

Poput Nawaza, primao sam prijetnje smrću od islamista. Znate, onih stvarnih ekstremista. Neću dopustiti da mi se na leđa nacrta meta, a to je upravo ono što pokušavaju učiniti Facebook i CNN, a nije kao da nisu toga svjesni.

Facebook će uskoro biti pravno obaviješten o šteti koju su njegove akcije prouzročile i bit će pod mandatom predati sve informacije i interne rasprave o razlozima zašto sam proglašen “opasnom” osobom i zašto sam zabranjen. Odvjetnici su mi rekli da je njihovo ponašanje “prilično izvanredno”.

U međuvremenu, što bilo tko zapravo radi kako bi zaustavio agresivno cenzuriranje konzervativaca na društvenim medijima?

U dok su predsjednikovi prošlotjedni tweetovi o meni bili zgodni, tweetovi nisu ni približno dovoljni.

Nije nevjerojatno tvrditi da, s obzirom na sve veću online prirodu političkih kampanja, ako neutralnost platforme nije osigurana, postoji mogućnost da više nikada ne vidimo bilo kojeg republikanca (ili točnije, istinskog “Amerika prva” republikanca) u Bijeloj kući.

Odličan članak Willa Chamberlaina u kojem tvrdi da je pristup platformi građansko pravo dobro je mjesto za početak kao predložak onoga što se mora učiniti.

Drugi tvrde da se imunitet Big Tech kompanija pod Odjeljkom 230 Zakona o pristojnosti komunikacije mora opozvati. Ako se Facebook želi ponašati kao izdavač, a ne platforma, neka se tretira kao izdavač. To bi značilo da je Facebook zakonski odgovoran za sav sadržaj koji je objavljen na njihovim web stranicama.

Moje je pravo kao vlasnika web stranice da bilo kome onemogućim pristup objavljivanju na toj web stranici. Ali to znači da sam osobno odgovoran za sadržaj na svojoj web stranici. Facebook želi i ovce i novce. Facebook želi uskratiti pristup istodobno izbjegavajući odgovornost. Zašto bismo to dopustili?

Također, nije li nevjerojatna slučajnost da su ljevičari, ozloglašeni zbog nepovjerenja koje drže prema velikim korporacijama koje centraliziraju moć i prolaze nekažnjeno, odjednom postali masovni fanovi velikih korporacija koje centraliziraju moć i prolaze nekažnjeno kad su te korporacije postale novo mjesto javne rasprave i započele cenzurirati konzervativce?

Kao da nisu zapravo liberalni, kao da nemaju stvarnih principa te su samo grozničavi autoritarci koji žele iskoristiti moć korporativnih behemota kako bi ušutkali svoju ideološku opoziciju.

Nije li fascinantno kako ljevičari zahtijevaju od kršćanskih pekara da ispeku tortu za gay vjenčanje pod prijetnjom financijskog desetkovanja, dok na Facebookovo odbijanje pružanja usluge reagiraju starim dobrim klišejem: “To je privatna kompanija, ona može raditi što god želi.”

Koristit ću tu rečenicu sljedeći put kad fracking kompanija želi preorati vašu dnevnu sobu.

Ideja da ljevičari i samoproglašeni “novinari” — oni koji se ponašaju kao aktivisti u lobiranju za deplatformiranje konzervativaca — to čine iz iskrene brige za “mržnju”, “zlostavljanje” ili “uznemiravanje” je također više nego apsurdna.

To su neki od najmrskijih, najosvetoljubivijih ljudi koje ćete ikada susresti. Oni zloupotrebljavaju moć za deplatformiranje konzervativaca kako bi zasitili svoje pakosne vendete. I u nekim slučajevima, kako bi dokazali svoje vjerodajnice svojim novim gospodarima.

Oni izvlače bolesnu zadovoljštinu zbog činjenice da uništavaju ljudima živote.

Daily Beast je izložio djecu Pamele Geller. Ona nisu čak bila politička.

Geller je meta fetva islamskih terorista, a američki mediji su izložili njezinu djecu.

Ako, ne daj Bože, netko od deplatformiranih osoba počini samoubojstvo, mnogi na ljevici otvarat će šampanjce. Oni će joj se smijati. To nisu dobri ljudi.

Kad su se pojavile vijesti o mojoj Facebook zabrani, moja Twitter stranica bila je preplavljena zlobnim podsmijesima i nasilnim prijetnjama. Ali ja sam onaj “mrski”.

Poštedite me dvoličnog sranja o “mržnji”, “zlostavljanju” i “uznemiravanju”. Znamo zbog čega se konzervativci baniraju i razlog je čisto politički. To je pročišćavanje prije izbora 2020. To je izravno miješanje u izbore.

Svatko tko je gledao snimku rukovoditelja Google-a iz 2016. godine, koji su otvoreno oplakivali izbor Donalda Trumpa zaklinjući se da to nikada više neće dopustiti, zna da je to istina.

Kao što je dr. Robert Epstein dokumentirao, moć Googleovih i Facebookovih algoritama u premještanju milijuna glasova u izborima je ogromna i bez presedana. Sad saznajemo da će Facebook osigurati da se “autoritativni” (establišmentski) izvori pojavljuju mnogo češće u tekućim vijestima na stranici.

Nije dovoljno zabraniti čitave novinske kuće i istaknute ljude — to nije dovoljno namještanje igre — sad žele još više pojačati svoje šanse obrušavajući se na svakoga tko je preostao.

Unatoč svemu ovome, postoji i nekakva vrsta lobotomizirane mirnoće koja okružuje ideju potpunog bijega od društvenih medija. Zbog načina na koji su osmišljeni kako bi zadržali ljude ovisnima, društveni mediji su osobno odgovorni za najveću krizu mentalnog zdravlja naše generacije. Mogućnost bijega od mentalne ustanove (unatoč očiglednom negativnom utjecaju na moj ego, karijeru i financijsku sigurnost) čak u konačnici i ne zvuči tako loše.

Paul Joseph Watson je osnivač Summit.News.