HUNTER: Opsjednutost rasom ljevice

Postojalo je vrijeme kad su ljudi težili svijetu u kojem je rasa samo usputna pomisao. Bio je to uvijek težak cilj, no s vremenom smo mu se sve više i više približavali. Potom se dogodilo nešto smiješno — politička stranka je shvatila da može imati koristi od podjele i da je jedinstvo loše za posao. Jedinstvo bi zahtijevalo rasprave o pitanjima i njihovim postignućima, što je bilo područje u kojem u gubili bitku, pa su se stoga odlučili za nazadovanje; podijeli kako bi vladao.

Ako podijelite ljude u skupine, mnogo je lakše pobijediti. Grupama ljudi je mnogo lakše manipulirati nego milijunima pojedinaca. Lakše je pobijediti osobito kad ste im ubrizgali ideju o postojanju “ostalih” koji aktivno rade protiv njih, kao i sustava koji je u potpunosti namješten njihovom slamanju. Ove ideje, u kombinaciji s uzdizanjem fetišizacije stradalništva u kulturi, stvorile su savršenu Petrijevu zdjelicu za progresivnu agendu.

Ljevica mora poticati podjelu te bijes i strah koji je prate, jer zastrašeni i ljutiti ljudi ne razmišljaju racionalno. Zastrašeni i ljutiti ljudima mogu usmjeriti taj strah i ljutnju prema onima za koje su im rekli da ih se moraju bojati i na koje se moraju ljutiti.

Svi smo vidjeli i čuli tu “mi protiv njih” politiku ljevice, osobito u posljednjih nekoliko godina. Bogati protiv siromašnih, hetero protiv gay, urbani protiv ruralnih, itd. No, njihov omiljeni i najučinkovitiji alat jest rasa.

Da preskočimo one veće, očiglednije izjave o stavljanu “natrag u lance” i sličnih, ovaj mentalitet prožima svaku razina razmišljanja na ljevici. A pošto je metastazirao širom ljevice, zarazio je i kulturu.

TV serije i filmovi koji govore kako je ovo grozna i rasistička zemlja osvajaju nagrade, ako već ne članove publike.

No, najnoviji primjer je i najapsurdniji, barem do sad.

Ovaj tjedan rođena je beba. “Kraljevska beba”, ako vas zanimaju te stvari. Princ Harry i njegova supruga Meghan dočekali su mušku bebi čije je ime nevažno i nije vrijedno Googlea (vrlo je britansko). Bez obzira na ime, sigurno je da mu većina ljudi želi dobro i, osim ako niste Britanci, nikada više ne razmišlja o njemu. Pustite dijete da bude dijete koliko bilo tko s prokletom srećom što je rođen u kraljevskoj obitelji u moderno doba može biti.

Ali u “budnome svijetu”, sve je prilika, sve je dostupno za eksploataciju, ako to pridonosi željenom cilju — od obiteljskih tragedija do školskih pucnjava prije nego saznamo motiv ili točan broj žrtava — dakle, zašto bi rođenje bebe bilo drugačije?

Prije nego što je pupčana vrpca pala, ljevičari projiciraju svoju agendu na njega jer je njegova majka slučajno dijelom crnkinja. “Hoće li Meghan Markle i princ Harry podizati svoju bebu kao crnu?”, zapitao se Los Angeles Times.

CNN-ova “analiza” rođenja naslovljena je: “Nemojte koristiti kraljevsko rođenje kako biste iznosili opasan mit.” O kakvom to “opasnom mitu” upozoravaju svijet? “Nemojmo pretvoriti ovo dijete u još jednu ‘Veliku miješanu nadu'”, proglasio je članak. Zaustavit ću se na trenutak kako bih vas podsjetio da je dijete tek rođeno i još uvijek u bolnici kad su te “vijesti” odlučile ponuditi svoje duboke misli s ostatkom svijeta.

“Već smo vidjeli tu priču. Osoba miješane rase je uzdignuta na istaknutu poziciju. Ona se reklamira kao dokaz rasnog napretka”, nastavila je CNN-ova kolumna, “dio Smeđeg novog svijeta u kojem će rasizam u budućnosti neizbježno propasti jer će biti toliko međurasnih odnosa. Ovo pomazanje je dio onoga što neki nazivaju ‘fetišizacijom’ međurasne djece i odraslih.” Ponavljam, radi se o bebi.

CNN-ov članak je nastavio s pitanjem: “Koliko će crna kraljevska beba biti?” Ne šalim se.

To je samo djelić opsesivno-kompulzivne (zapravo Pavlovljeve) reakcije iskorištavanja svega što je imalo vezano za rasu. To je bolest, ali ono što je gore jest da postoji veliki dio zemlje koji misli da je to dobro, da je to važno.

Najcitiraniji dio iz govora “Imam san” Martina Luthera Kinga glasi: “Imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u društvu u kojem im nitko neće suditi prema boji njihove kože, već prema sadržaju njihovog karaktera.” To je prekrasan san prema kojem se nismo samo prestali kretati, već su demokrati stavili automobil u rikverc. Kako bi pobijedili na izborima oni su voljni naštetiti zemlji izravno se upuštajući u stvari protiv kojih se navodno bore. Najtužnija stvar je što to funkcionira.