CAMP: Kako progresivci koriste logičke pogreške kako bi promijenili raspravu o pobačaju

S nedavnim usvajanjem zakona protiv pobačaja u državama poput Georgije i Alabame, mnogi su progresivni političari i komentatori koristili društvene medije kako bi izrazili svoje protivljenje tim zakonodavstvima. Ti pojedinci rijetko raspravljaju o značajkama dotičnog problema, već se okreću perifernim debatama, postavljaju ‘slamnata strašila‘ ili koriste druge logičke pogreške.

Takav je primjer i s autorom i komentatorom Matthewom Dowdom, koji je u srijedu poslao sljedeći tweet:

Dowdov tweet je ono što se poznato kao “apeliranje na lažni autoritet”. Logički pogrešna možda je najbolja definicija ove specifične pogreške:

Dowdov tweet sadrži dva apeliranja na lažni autoritet.

Prvo, Dowd spominje da je njegov brat, koji je poslao izvornu poruku, liječnik. To pretpostavlja da je njegov brat autoritet u svemu što se tiče ljudskog tijela. Stoga, ako Dowdov brat kaže da je zakon koji se odnosi na pobačaj loš, nemoralan ili na bilo koji drugi način neprihvatljiv, tko ima medicinske i društvene reference da se suprotstavi njegovom mišljenju?

Drugo, Dowd navodi kako je njegova obitelj “odrasla kao irski katolici”. To bi trebalo značiti da on i njegova braća i sestre imaju više iskustava s pro-life apologetima nego ostali. Stoga, ako se Dowd i njegovi braća i sestre protive novim zakonima Georgije i Alabame, koji bi argument mogla pro-life osoba predstaviti koji oni već nisu čuli i diskreditirali?

Oba ova apeliranja zaobilaze stvarne argumente koji se nalaze u središtu tih zakona, a to su:

• Kad započinje život?
• Je li fetus manje ljudski od djeteta nakon poroda zbog činjenice da se razvija unutar druge osobe?
• Diktira li razvoj ljudskost?
• Je li pobačaj etički prihvatljiv?

Ovo su pitanja na koja zagovornici pobačaja ne žele odgovoriti.

Dok pro-life pokret vjeruje da život započinje začećem (a znanost to podupire), pokret za pobačaj često postavlja proizvoljni standard “održivosti”. Takav standard je doista proizvoljan jer “održivost” ne samo da se mijenja s napretkom tehnologije, već može varirati od osobe do osobe.

Argument “održivost” povezan je sa sljedećim pitanjem. Ako je fetus manje ljudski jer ovisi o drugome za preživljavanje, postoje brojna djeca i odrasli koji su također manje ljudski. Dojenčad i mala djeca ovise o svojim roditeljima ili skrbnicima kako bi ih hranili, obukli i čuvali na sigurnom. Osobe s umjerenim do teškim tjelesnim i mentalnim invaliditetom ovise o skrbnicima, liječnicima a ponekad i strojevima za preživljavanje. Oni u komi također preživljavaju samo uz pomoć drugih.

Nadalje, ako razvoj diktira ljudskost, ako je fetus manje ljudski jer je fizički i mentalno manje razvijeni od dojenčeta, malog djeteta, tinejdžera ili odrasle osobe, na kojoj granici prestaje pravo terminacije? Ima li 35-godišnjak pravo pozivati na terminaciju tinejdžera jer tinejdžer nije tako daleko došao u svom životnom ciklusu? Je li 35-godišnjaku opravdano nazivati tinejdžera “manje ljudskim” te stoga manje vrijednim za vrstu? Možda se čini apsurdno, ali to je ono što se govori za nerođene.

S obzirom na sve ove gore navedene točke, kako bilo tko može tvrditi da je pobačaj etički prihvatljiv? Ne može.

Ovo su argumenti koje oni u pokretu za pobačaj ne žele čuti. Umjesto toga, oni pivotiraju ili se upuštaju u logičke pogreške poput apeliranja na lažne autoritete kako bi se osjećali dobro i zaštitili svoj dvorac od stakla.

Kad raspravljate s onima u pokretu za pobačaj, ne dajte im da pivotiraju. Nemojte im dopustiti da se upuštaju u pogrešne argumente. Držite ih na pravom smjeru i imat ćete priliku promijeniti njihovu percepciju.