HANSON: Zašto su Zapadne srednje klase toliko ljute?

Što se događa s beskrajnom dramom oko Brexita, naknadnim podrhtavanjima koja su uslijedila nakon izbora Donalda Trumpa i prosvjedima “žutih prsluka” u Francuskoj? Što potiče rastuće otuđenje južne i istočne Europe od establišmenta Europske unije? Što potiče anti-EU teme nedavnih izbora za Europski parlament i zapanjujućeg ponovnog izbora konzervativaca u Australiji?

Jednostavno rečeno, srednje klase se bore protiv zapadnih menadžerskih elita. Ova potonja skupina uključuje profesionalne političare, ukorijenjene birokrate, snishodljive akademike, korporativne folirante i propagandističke novinare.

Koje su popularne zamjerke protiv njih?

Prvo, ilegalna imigracija i otvorene granice dovele su do kaosa. Labave imigracijske politike opteretile su socijalne usluge i potiču multikulturalnu politiku identiteta, često u korist pomodnih ljevičarskih političkih agenda.

Drugo, globalizacija je obogatila kozmopolitske elite koji su pronašli svjetska tržišta za svoje različite usluge. Nova globalna tržišta i trgovina značila su da su Zapadne zemlje “outsourceale”, relocirale i ignorirale vlastitu industriju i proizvodnju (ili bilo što ovisno o mišićnom radu koji bi mogli zamijeniti jeftiniji radnici u inozemstvu).

Treće, neizabrani birokrati su se umnožili i znatno povećali svoju moć nad privatnim građanima. Ciljanoj srednjoj klasi nedostajalo je resursa kako bi se borile protiv kraljevskih vojski regulatora, planera, revizora, inspektora i regulatora koji ne mogu biti otpušteni i koji nikada nisu odgovorni.

Četvrto, novi globalni mediji dosegli su milijarde ljudi i indoktrinirali, a ne izvještavali.

Peto, akademija je postala politizirana i djeluje kao prodoran posrednik za kulturnu transformaciju, umjesto da se usredotočila na obrazovanje — dok istodobno naplaćuje više za manje podučavanja.

Šesto, utopijsko društveno planiranje povećalo je troškove stanovanja, energije i transporta.

Jedna zajednička zamjerka uokvirila je sva ova raznolika pitanja: bogati su imali sredstva i utjecaja da ih ne smetaju veći porezi i pristojbe ili da ih u potpunosti izbjegnu. Ne toliko i srednje klase, kojima je nedostajao utjecaj signaliziranja vrlina bogatih i romantika dalekih siromašnih.

Drugim riječima, elite nikada nisu morale pretrpjeti posljedice svojih vlastitih ideoloških dekreta iz prve ruke.

Zelene politike bile su usmjerene na povećanje naknada i ograničavanje upotrebe goriva temeljenog na ugljiku. No, predloženo zeleno stezanje remenja običnih masa nije bilo popraćeno smanjenjem drugih i trećih domova, prekomorskih odmora, luksuznih automobila, privatnih aviona i visokotehnološke dodatne opreme.

U obrazovanju, vladine direktive i akademsko teroriziranje upisnim kvotama te ideološka indoktrinacija, također su bile usmjerene prema srednjoj klasi, a ne na elitu. Nadgledatelji Zapadnih javnih škola i sveučilišta često su preferirali privatne akademije i rigoroznu tradicionalnu obuku za svoju vlastitu djecu. Elite su se oslanjale na mreže starih prijatelja kako bi svoju djecu upisale na fakultete. Administratori raznolikosti su se umnožili na sveučilištima, dok su zaduženi studenti posuđivali sve više novca kako bi ih platili.

U pitanjima imigracije, priča je manje više ista. Zapadne elite poticale su migraciju siromašnih, nekvalificiranih i često slabo obrazovanih stranih državljana koji bi osigurali rast vladinih socijalnih programa — kao i moći samih elita. Šampioni otvorenih granica pobrinuli su se da takvi priljevi ne utječu na njihova susjedstva, škole i povlašteni način života.

Elite su maskirale svoje licemjerje signalizirajući vrlinu svog prezira prema navodno ksenofobičnim, rasističkim ili nativističkim srednjim klasama. A opet, ne-elite su te koje su iz prve ruke iskusile utjecaj na socijalne programe, škole i sigurnost zbog iznenadne, masovne i često ilegalne imigracije iz Latinske Amerike, Bliskog istoka, Afrike i Azije u svoje zajednice.

Što se tiče trgovine, malo njih još uvijek vjeruje u “slobodnu” trgovinu kad ona ostaje toliko nepravedna. Zašto elite nisu produžile do Kine s istim teškim predavanjima o globalnom zatopljenju ili o kršenju pravila trgovine, autorskih prava i patenata?

Srednja klasa je počela osjećati gađenje prema konstantnom uništavanju njihove kulture, povijesti i tradicija od strane elita, uključujući rušenje kipova, ‘trockiziranje’ heroja iz prošlosti, preimenovanje javnih zgrada i ulica, zamorno i isprazno prenemaganje o “bijeloj privilegiji”.

Ako su Zapadne nacije toliko loše i toliko manjkave u svojim temeljima, zašto onda milijuni ne-zapadnjaka riskiraju svoje živote kako bi dosegli Zapadno tlo?

Kako je to da su same elite zaradile toliko novaca, zadobile toliko utjecaja i uživale u takvoj materijalnoj blagodati i slobodnom vremenu od toliko toksičnog sustava — beneficija kojih se ne žele odreći usprkos njihovom zamornom moraliziranju o sebičnosti i privilegijama?

U sljedećih nekoliko godina očekujte više ‘grassroots’ inicijativa za obnovu vrijednosti građanstva. Srednje klase će se sve manje ispričavati zbog patriotizma i nacionalizma. Ne-elite će postati sve ljuće zbog ilegalne imigracije, zahtijevajući povratak ideji odmjerene, meritokratske, raznolike i legalne imigracije.

Budući da elite nemaju odgovora na popularno ogorčenje, bijes koji je usmjeren na njih samo će se povećavati, sve dok ne odustanu — ili napokon uspiju u svom velikom planu stvaranja nedemokratske, svemoćne orvelijanske države.

Victor Davis Hanson je američki klasičar, vojni povjesničar, kolumnist i farmer.