JAYARAJ: Beskrajni neuspjesi klimatskih priča sudnjeg dana

Daily Mail u Velikoj Britaniji objavio je 29. lipnja 2017. godine članak pod naslovom “Četiri godine za spašavanje Zemlje: 2020. je krajnji rok za sprječavanje klimatske katastrofe, tvrde stručnjaci u jezivom komentaru.”

Dvije godine kasnije i na pola puta do krajnjeg roka, zemlja se nije mnogo promijenila. Ako išta, El Niño sezone 2016.-17. prouzročio je mnogo hladnije temperature širom svijeta, a posljednje dvije godine bile su hladnije od 2016.

Ovo je samo jedan od mnogih novinskih članaka o klimatskom sudnjem danu koji se svakodnevno objavljuju u našim mainstream informativnim medijima.

Koliko ozbiljno trebamo tretirati ove tvrdnje o klimatskom sudnjem danu?

Sredinom 2000-ih, “otapanje leda na Arktičkom moru” postala je krilatica i zvijezda pokreta klimatske apokalipse. Od tada, otapljanje leda na Arktičkom moru postala je središnja tema teorija klimatskog sudnjeg dana.

Godine 2007., mediji diljem svijeta upozorili su da će Arktik uskoro ostati bez leda zbog pretjeranog otapljanja uzrokovanog globalnim zatopljenjem. Ta upozorenja došla su za petama Al Goreove Neugodne istine, dokumentarca iz 2006. godine koji govori o tome kako globalno zatopljenje otapa led i ubija polarne medvjede.

“Arktička ljeta bez leda do 2013. godine“, bio je naslov na BBC-u. Članak je opravdavao svoju tvrdnju referirajući se na prognostičke modele klimatskih znanstvenika. U njemu se navodi da je “korištenje superračunala koja obrađuju moguće buduće ishode postalo standardni dio znanosti o klimi u posljednjih nekoliko godina … studije klimatskih modela ukazuju da bi sjeverne polarne vode unutar samo 5-6 godina mogle ljeti ostati bez leda.”

No, umjesto nestanka, morski led na Arktičkom moru je porastao. Minimalni opseg leda na Arktiku 2013. godine nadmašio je razine iz 2012. godine. Predviđanja bez leda pokazala su se pogrešnima i iznimno netočnim. Minimalni opseg leda danas (2018.) znatno je veći od onog iz 2012. godine.

To nije bio jedini slučaj u kojem su računalni modeli bili pogrešni u svojim predviđanjima.

Tijekom proteklih 19 godina, računalni klimatski modeli koji su korišteni za predviđanje globalnih temperatura nisu uspjeli točno predvidjeti njene razine. Što je još gore, modeli nisu uspjeli zabilježiti očigledno usporavanje zagrijavanja zemlje.

To su isti oni modeli koji se trenutačno koriste kako bi opravdali klimatske politike poput Pariškog sporazuma. S dva desetljeća dugim zapisom potpunih promašaja u predviđanju temperatura, izlazni rezultati modela teško se mogu smatrati valjanim pokazateljima buduće klime.

Ostali klimatski gafovi uključuju tvrdnje o pogoršanju ekstremnih vremenskih događaja zbog klimatskih promjena. Suprotno uvriježenom mišljenju, nije bilo vidljivog povećanja u ekstremnim vremenskim događajima.

U SAD-u, aktivnost tornada bila je na rekordno niskim razinama 2018. godine, a ozbiljnost požara je zapravo opala. Istraživanja također pokazuju da se globalno područje koje je izgorjelo u požarima posljednjih nekoliko desetljeća smanjilo.

A to sve su samo netočnosti tvrdnji apokaliptičara u vezi trenutačnog stanja klime. Ako kontekstualiziramo današnju klimu u usporedbi s klimom tijekom proteklih 10.000 godina, onda većina teorija sudnjeg dana gubi na značaju.

Na primjer, led Arktičkog mora se nalazi na svojih najvećim razinama u holocenu (posljednjih 10.000 godina). Razine temperature su se konstantno mijenjale u prošlosti, uključujući dobro proučena dva topla razdoblja (rimsko i srednjovjekovno) i jedno hladno razdoblje (malo ledeno doba) u posljednjih 2000 godina.

Još više iznenađuje činjenica da je tijekom povijesti razina koncentracije ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi slijedila temperaturne razine, a ne obrnuto. Drugim riječima, atmosferska koncentracija CO2 nije bila glavni pokretač porasta temperature (kad god su se događale).

To se odrazilo na mjerenjima temperature između 2000. i 2018. godine, kada eksponencijalno povećanje koncentracije atmosferskog CO2 nije uzrokovalo porast globalnih temperaturnih razina.

To je blagi podsjetnik da bismo trebali uzeti tvrdnje sudnjeg dana s malom dozom opreza. Niti su znanstveno točne, niti se provode rigoroznim preispitivanjem prije nego se prenose masama.