CARLSON & PATEL: Budni fašizam

Kako znate da živite u slobodnom društvu? Evo jedan brzi test: Da li vam je dopušteno govoriti očigledne istine u javnosti? Ili ste prisiljeni lagati? Kao što je George Orwell napisao u “1984”: “Sloboda je sloboda da kažemo da je dva plus dva jednako četiri. Ukoliko je to dopušteno, sve ostalo će doći samo po sebi.” No što ako ta sloboda nije dopuštena? Što ako se od vas traži da ponavljate stvari za koje znate da nisu istinite? Što ako svi koji vas čuju savršeno dobro znaju da lažete, ali ne smiju to izreći naglas? Što ako su svi dužni kimati glavom u lažnoj iskrenosti da je sve u potpunosti stvarno? To izgleda poput mitinga u policijskoj državi: “Zahvaljujemo dragom vođi zbog obilne berbe krumpira!”, skandiraju, čak i dok umiru od gladi. Prožima vas isti osjećaj kad gledate aktualnu utrku za demokratsku nominaciju.

Pete Buttigieg je u toj utrci. Prije nekoliko godina, u doba kad je bio najpoznatiji po tome što je bio gradonačelnik grada South Band u Indiani, Buttigieg je istaknuo da su “svi životi važni”. Izjavio je to zato što je to istina. Svi životi su doista važni, bez obzira na to kako izgledaju. Svaki život ima vrijednost — točka. To je poruka kršćanstva i civilizacije koja se rodila na Zapadu. Ali u modernoj Demokratskoj stranci, to se više ne smije priznati. I tako se Buttigieg nedavno ispričao zbog svoje
pogrešne misli.

Beto O’Rourkeu je nedavno postavljeno pitanje u vezi bezopasne šale koju je jednom ispričao o svojoj supruzi koja je ostala kod kuće kako bi odgajala njihovu djecu. O’Rourke su potpuno raspao. Puzao je i cmizdrio i ponižavao samog sebe. Čak je i proširio svoju samokritiku i ispričao se zbog toga kako je rođen.

Tako su izgledali maoistički sudovi tijekom Kulturne revolucije. Do kraja ljeta, možete si zamisliti O’Rourkea kako nosi papirnatu kapu preko koje je naškrabano “bijela privilegija” kao upozorenje drugim potencijalnim kontrarevolucionarima. Gotovo svi koji se ove godine kandidiraju za predsjednika kao demokrati morali su se suočiti s ovakvom vrstom inkvizicije. Oni pišu svoja priznanja krivnje, klanjaju se pred svojim tužiteljima na Twitteru i mole za oprost. Kirsten Gillibrand je pročitala svoje priznanje uživo na televiziji. Prije mnogo godina, kad se kandidirala za drugi ured, Gillibrand je izrazila svoju naklonost prema zatvorenoj granici. Gledajući unatrag, duboko je posramljena zbog toga. On teško može povjerovati da je ikada pomislila na nešto toliko nemoralno.

Naravno, ne postoji ništa liberalnog u tome. To je čisto autoritarno: “budni” fašizam. Moć nad idejama. Umjesto razmišljanja, poslušnost. Kao uzvrat za neslaganje, kazna. Laganje kao službena politika — i to ne samo konvencionalno laganje, obično zakrivanje istine u svakodnevnom životu, već užasne laži pune inverzija. Upravo suprotne od istine. Vrste laži koje režimi koji potražuju totalnu kontrolu moraju govoriti kako bi održali svoju moć.

Najnovija od tih laži je da je nedostojna mafijaška ličnost, Al Sharpton, zapravo legitimni vođa građanskih prava. Demokratski kandidati tvrde da sad u to vjeruju. Nedavno su masovno pohodili njegovu organizaciju oslobođenu od poreza kako bi se pretvarali da je on novi MLK.

Gdje su bili ti ljudi sredinom 1990-ih kad je Al Sharpton osudio židovskog stanodavca u Harlemu kao “bijelog uljeza” neposredno prije je njegova trgovina zapaljena, a osam ljudi ubijeno? O’Rourkea je još uvijek čuvala dadilja. Gillibrand je bila odvjetnica koja je radila za duhanske kompanije. Nitko od njih u to vrijeme još nije bio “budan”. No, sad jesu. Otišli su Sharptonu poticati ideju koju ne podržava ni 20% stanovništva: reparacije utemeljene na rasi. Sharpton je pitao svakog kandidata hoće li se založiti podržati zakon zastupnice Sheile Jackson Lee za osnivanje povjerenstva koje će proučiti kako provesti reparacije. Svaki kandidat izrazio je potpunu podršku.

Pitanje nije hoćemo li dobiti reparacije. Pitanje je želite li živjeti u zemlju u kojoj takvi ljudi imaju političku moć, u kojoj su humor i neslaganje kaznena djela, u kojoj je laganje valuta javnog života, u kojoj vas vlasti čija imena ne znate mogu uništiti zbog razmišljanja o pogrešnim stvarima. Već prije ste vidjeli taj svijet. Zove se Twitter. Zamislite da ima kontrolu nad američkom vojskom.