CARLSON & PATEL: Izdaje li korporativna Amerika svoju zemlju?

U nekoliko sati nakon Pearl Harbora, predsjednik Franklin Delano Roosevelt počeo je pozivati čelnike američke industrije u Washington. Roosevelt je znao da će zemlji biti potrebna dotad nezabilježena izgradnja zrakoplova, brodova i drugog ratnog materijala.

Američke kompanije su odgovorile bez imalo oklijevanja. Ford, Packard, Chrysler, 3M, Hormel, General Mills, Pillsbury, Cargill, Boeing i mnoge druge velike američke kompanije dale su sve od sebe kako bi pomogle ratnom naporu. Na Rooseveltov zahtjev, predsjednik General Motorsa je čak napustio svoju kompaniju kako bi nadgledao ratne proizvodne napore kao general pukovnik u američkoj vojsci. Nijemci su Rooseveltov inicijalni zahtjev za 50.000 novih zrakoplova godišnje otvoreno ismijali kao nečuveno zahtjevan i neostvariv. No, moćna američka industrijska baza je zaživjela i učinila upravo to. Do kraja rata, Sjedinjene Države proizvodile su 100.000 zrakoplova godišnje. Američka industrija se doslovno transformirala kako bi spasila našu zemlju. Pošteno je pitati bi li naši današnji izvršni direktori učinili isto.

Bi li američke kompanije u novoj globaliziranoj ekonomiji napustile sve kako bi pomogle svojoj zemlji? Smatraju li se američke kompanije uopće američkim?

Daily Caller News Foundation pitao je 19 najvećih imena korporativne Amerike ako se smatraju “američkim” kompanijama. Ovo ne bi smjelo biti teško pitanje za odgovoriti. No 10 od 19 — uključujući Amazon, Apple, Chevron i General Electric — nisu se čak udostojile dati odgovor. Ostale su uglavnom davale dvolične odgovore. Samo su General Motors i banka JPMorgan Chase bili spremni javno se identificirati kao američke institucije. A čak i kod njih, stvarna izvješća stvaraju razlog za zabrinutost.

Investitor u tehnologiju, milijarder Peter Thiel, nedavno je iznio ovo pitanje u svjetlo javnosti kad je optužio Google za “naizgled izdajničko” ponašanje zbog ulagivanja kineskoj komunističkoj vladi. Nevjerojatno, Google radi na tražilici koja će cenzurirati sadržaj po željama kineske komunističke partije: projekt Dragonfly, izrađen za kinesku vladu i osmišljen kako bi kineskom narodu spriječio slobodan protok informacija. U isto vrijeme, Google odbija raditi s američkom vojskom. Thiel je sugerirao da bi FBI i CIA morale istražiti Google, što se čini kao dobro mjesto za početak. U širem smislu, možemo li doista nazvati Google američkom kompanijom?

Google i mnoge druge kompanije sa sjedištem u SAD-u imaju poslove, prodaju i klijente širom svijeta. Oni misle o sebi na globalnoj razini. Oni prije svega cijene konačnu bilancu. Dolar zarađen u Kini jednak je dolaru zarađenom u SAD-u.

Pitanje za Ameriku jest je li to održivo. Svaka velika kompanija ima ured u Washingtonu posvećen utjecanju na politiku i regulaciju američke vlade. S našim sve moćnijim vladinim i regulatornim režimom, to je pametan potez kompanija, a u teoriji nema ničeg lošeg u vezi toga. No, sad kad korporativna Amerika stavlja pritisak na Washington zbog svojih često globaliziranih stajališta, a ne zbog politika koje koriste Amerikancima, možda se suočavamo s pravom krizom.

Ne govorimo o samo nekoliko korporativnih ureda. Washingtonom u potpunosti dominira korporativna Amerika. Velike kompanije financiraju utjecajne trgovačke udruge diljem Washingtona i zapošljavaju lobiste diljem Kongresa i regulatornih agencija. Ti lobisti razumiju naš sve kompleksniji labirint regulacija. A često i pišu zakone koje Kongres kasnije donosi.

Think-tankovi bi trebali neovisno i samostalno analizirati i komentirati naše politike. Ali što mislite tko financira think-tankove u Washingtonu? Korporativna Amerika također dominira i u toj sferi. Kad žele novi zakon ili žele zaustaviti zakon ili regulaciju koja im se ne sviđa, te kompanije idu još dalje, angažirajući tvrtke za javne odnose i agencije za oglašavanje kako bi nas uvjerile u svoja stajališta. Sve je to posao vrijedan više milijardi dolara.

U posljednje vrijeme, kad kongresnici i zastupnici napuste Kongres, odlaze raditi u korporativne strojeve utjecanja. Više od dvije trećine kongresnika koji su se u posljednjem izbornom ciklusu umirovili ili su izgubili svoja mjesta sad su korporativni lobisti. To je rekordna razina. Mjesta u Kongresu postala su prošireni natječaj za visoko plaćene poslove korporativnog utjecanja.

Sve to bilo bi manje zabrinjavajuće kad bi korporativni interesi još uvijek bili u skladu s aktualnim američkim interesima. No, čini se kako su se ti dani završili negdje između velikog industrijskog ubrzanja za Drugi svjetski rat i nedavne odluke Googlea da umjesto uz američku vojsku stane uz komunističku Kinu. Gdje to ostavlja američki narod?