COULTER: Što je ubojica iz El Pasa naučio od imigranata

Znam tko je masovnom ubojici iz El Pasa napunio glavu s ubojitim mislima! Suprotno zaključcima Jeremyja Petersa iz New York Timesa, to nisam bila ja i ostali konzervativci.

Peters kaže da smo mi uzrokovali divljački pucački pohod Patricka Crusiusa nazivajući ilegalne imigrante koji preplavljuju naše granice “osvajačima”. Čini se kako je Crusiusov “manifest” također nazvao ilegalne imigrante “osvajačima”. Vidite? Mi smo koristili riječ “osvajači” — a isto je učinio i on! ŠAH-MAT!

Mogla bih reći da je Times podjednako inspirirao Crusiusov ubilački pohod, pošto se u ostalim dijelovima svog manifesta žalio na “sve veću protu-imigrantsku retoriku desnice”. No ja sam iznad toga, New York Times.

(Također, Peters, lagao si o mojem citatu i to jako dobro znaš. Ja nisam predložila da pucamo u ilegalce na granici. Isticala sam idiotizam Trumpovih slanja trupa na granicu, kad oni ionako neće pucati u nikoga — umjesto jednostavnog, elegantnog i u potpunosti nenasilnog rješenja, zida, za koji sam glasalaja uz još 62 milijuna drugih Amerikanaca.)

Zapravo, postoji još jedan mnogo očitiji izvor Crusiusovih štetnih uvjerenja od konzervativnih komentatora — ili čak mrskog New York Timesa.

Osnovni motiv ubojice je bio, kao što je to rekao, “(obraniti) svoju zemlju od kulturne i etničke zamjene prouzročene invazijom.”

Dakle, imao je etnički i teritorijalni razlog.

Tko se stalno hvali svojom etničkom skupinom? Tko polaže teritorijalne zahtjeve na Ameriku u ime svoje etničke skupine?

IMIGRANTI!

Crusiusov manifest sadržavao je mnogo šovinističkog hvalisanja svog naroda, govoreći da je njegova obitelj već dugo vremena ovdje “i Amerika je zbog toga bolja, stoga tvrdim da imam pravo prebivati ovdje svojom očiglednom sudbinom i onom svojih rođaka, stričeva i djece.”

Također je imao i nekih gadnih primjedbi u vezi imigranata, govoreći da su “opustošili” njegovu domovinu, učinivši je “nesigurnom i nemogućom za život”.

Ne, čekajte — moja greška! To uopće nije bio Crasius. On nije rekao ništa o vrlinama svoje vlastite etničke skupine.

Citirala sam kolumnu indijskog imigranta Suketa Mehte iz Washington Posta objavljenu početkom ovog mjeseca, naslovljenu: “Ja sam uobraženi imigrant. Nemojte od mene očekivati ‘zahvalnost'”. Mehta, koji je — ne biste nikad pogodili — profesor, drobio je o superiornosti svoje etničke skupine, potražujući od Amerike novac za svoju čitavu proširenu obitelj.

Bjesnio je zbog nepravde koju su njegovoj rodnoj zemlji nanijele Sjedinjene Države, kao i domovinama zastupnica Ilhan Omar i Rashide Tlaib. Navodno je to razlog zašto su se svi preselili ovdje. Kako bi nam prigovarali do smrti.

Chicano sveučilišni profesori i studentske skupine govore o “rekonkvisti”, potražujući vlasništvo nad čitavim američkim jugozapadom, koji nazivaju “Aztlan”. To se temelji na ideji da su to područje nekada naseljavali stari Azteci, a Meksikanci su potomci Azteka. (Tko ne bi htio biti u rodu s entuzijastičnim praktičarima žrtvovanja ljudi?)

“Ovo je bila naša zemlja”, rekao je Armando Navarro za Los Angeles Times 2006. godine, likujući zbog “re-meksikanizacije” velikog dijela američkog teritorija — ili kako ga on naziva “okupiranog Aztlana”. Oduševljeno je govorio da se “formira nova većina. Sve će se promijeniti. Bijela kuća će nam biti nadohvat ruke. Možda ćemo trebati promijeniti ime u Smeđu kuću.”

Navarro nije govorio iz svoje ćelije nakon što je uhićen zbog zločina iz mržnje. Govorio je iz svog komfornog ureda kao predsjednik Odjela za etničke studije Sveučilišta Kalifornija u Riversideu.

Slično tome, Roberto Rodriquez, profesor(!) na Sveučilištu Wisconsin, rekao je Timesu: “Meksikanci nikada ne mogu biti stranci jer smo autohtoni ljudi. Mi smo dio civilizacije koja nikada nije nestala. Svi mi pripadamo ovdje.”

Pretpostavljam da bi bilo nepristojno naglasiti da, zbog prezimena poput Navarro i Rodriquez, jedno što znamo jest da su ti momci potomci španjolskih konkvistadorskih silovatelja.

Studentska skupine MEChA — Chicano Studentski pokret Aztlana — formirana prije 50 godina s tvrdnjom da “Aztlan” (tj. čitavi jugozapad) pripada onima koji sade sjeme, zalijevaju polja i sakupljaju usjeve, a ne stranim Europljanima.”

Postoje meksikanske aktivističke skupine s imenima poput “Meksikanci bez granica”, i “La Raza” ili “Rasa” (Moto: “Por la raza todo, fuera de la raza nada” — “Za rasu, sve; izvan rase, ništa”.)

Tijekom periodičnih erupcija ilegalnih imigranata u Kaliforniji, gomile ilegalaca mašu meksičkim zastavama, vijore naopako okrenutu zastavu SAD-a i skandiraju popularne parole poput: “Koga ti nazivaš ‘imigrantom’, pilgrimu?”

Kad je 1990-ih “re-meksikanizacija” Kalifornije tek započela, član gradskog vijeća Los Angelesa Mike Hernandez održao je uzbudljiv govor hispanskim aktivistima, rekavši: “Mi smo Meksikanci! Meksiko, kažu neki od nas, je država kojoj je ova zemlja nekad pripadala! U Los Angelesu postoji 900.000 ne-državljana. Svi u Los Angelesu trebaju imati pravo glasa.”

Ti su stavovi bili pokretačka sila iza masovnog ubojice iz El Pasa. New York Times nema problema kad imigranti ovako razgovaraju. Je li to pogrešno — ili je Times član drugog tima?

U svakom slučaju, zahvaljujući imigrantima, svi Amerikanci uče vitalnu važnost etničkog šovinizma i teritorijalnog suvereniteta za vašu vlastitu etničku skupinu.

Epitaf masovne pucnjave u Walmartu El Pasa trebao bi glasiti: Raznolikost je snaga!

Ann Coulter je konzervativna socijalna i politička komentatorica, spisateljica, sindikalizirana kolumnistica i odvjetnica.