IBRAHIM: Silovanje i ropstvo: Istinska ‘kulturna razmjena’ islama sa Zapadom

British Museum se pokušava suprotstaviti ružnoj istini dugo prisutnoj u umjetnosti Zapada.

British Museum je nedavno najavio “specijalnu izložbu”, koja će biti otvorena u listopadu 2019. godine pod nazivom “Inspirirani Istokom: Kako je islamski svijet utjecao na Zapadnu umjetnost”. Prema muzeju, namjera mu je suzbijanje “stereotipa” muslimana i “isticanje koliko je samo bila opsežna i trajna kulturna razmjena između zapada i islamskog svijeta”.

Tu je, naravno, i ona manje vrijedna divljenja “kulturna razmjena između zapada i islamskog svijeta” koja je “utjecala” na generacije europskih slikara — ona koja se nedavno pojavila u vijestima, “uznemirivši” mnoge na obje strane Atlantika i vjerojatno potaknuvši ovu novu izložbu kao odgovor: seksualno porobljavanje europskih žena od strane muslimana.

Oko svibnja 2019. godine — i u svrhu isticanja očigledne prijetnje koju muški muslimanski migranti predstavljaju njemačkim ženama — Alternativa za Njemačku (AfD), politička stranka osnovana 2013., započela je s koristiti sliku nastalu u Francuskoj 1866. godine pod nazivom “Tržnica robljem“. Slika “prikazuje crnog, naizgled muslimanskog trgovca robljem koji izlaže golu mladu ženu s mnogo svjetlijom puti skupini muškaraca za pregled”, vjerojatno u Sjevernoj Africi. AfD je stavio ovu slike na plakate, uključujući slogan: “Kako Europa ne bi postala Eurabija.”

Ravnatelj Instituta Clark Art iz Williamstowna, u državi Massachusetts, koji udomljuje originalnu sliku, odgovorio je snažnim prosvjedom pozvavši njemačku političku stranku da “prestane i odustane od korištenja ove slike” (iako je ona u javnoj domeni). Drugi elementi u Njemačkoj odgovorili su izravnom akcijom, tako da su “stranački radnici morali u više navrata stavljati nove primjerke, samo da bi ih već sljedećeg jutra vidjeli ponovno uništene.”

Što misliti o svemu ovome? Objektivno govoreći, dotična slika “Tržnica robljem” portretira stvarnost koja se beskonačno mnogo puta odigravala tijekom stoljeća: afrički i bliskoistočni muslimani su dugo ciljali europske žene — u tolikoj mjeri da su tijekom stoljeća porobili milijune njih.

Muslimanska potražnja za, prema riječima jednog povjesničara, “plavušama bijele puti, s ravnom kosom i plavim očima”, seže sve do islamskog proroka Muhameda, koji je svoje sljedbenike namamio na vođenje džihada protiv susjednog Bizanta opisujući njegove plave (“žute”) žene koje ih čekaju kao potencijalne konkubine.

Više od milenija nakon toga, islamski kalifati, emirati i sultanati — arapske, berberske, turske i tatarske vrste — također su privoljavali svoje muškarce na džihad protiv Europe navodeći (i kasnije porobljavajući) njihove žene. U skladu s tim, budući da su “Omejidi osobito cijenili plavokose i crvenokose pripadnice Franaka i Galježana kao seksualne ropkinje”, piše Dario Fernandez-Morera, “al-Andalus [islamska Španjolska] postala je središte trgovine i distribucije robova.”

Doista, nezasitna potražnja za ženama svijetle puti bila je takva da je bilo, prema indijskom autoru i bivšem muslimanu M.A. Khanu, “nemoguće razdvojiti islam od vikinške trgovine robovima, jer je ponuda apsolutno bila namijenjena zadovoljavanju neprekidne potražnje islamskog svijeta za cijenjenim bijelim robovima” i “bijelim seksualnim ropkinjama”. Emmet Scott išao je još dalje, tvrdeći da je “potražnja kalifata za europskim robovima bila ta koje je prvenstveno potaknula fenomen Vikinga”.

Što se tiče brojki, prema konzervativnim procjenama američkog profesora Roberta Davisa, “[samo] između 1530. i 1780. godine bilo je gotovo sigurno milijun, a vjerojatno i milijun i četvrt bijelih, europskih kršćana porobljeno od strane muslimana Berberske obale”, tj., one Sjeverne Afrike, što je priča koju govori slika. Do 1541. godine, “Alžir je vrvio s kršćanskim zarobljenicima [iz Europe] i nastala je uobičajena izreka da je kršćanski rob rijetko poštena zamjena za luk.”

Uz bezbroj seksualno porobljenih europskih žena — od kojih su neke ugrabljene čak iz Danske pa čak i s Islanda — koje su se prodavale po cijeni povrća, ne začuđuje previše činjenica što su europski promatrači kasnih 1700-ih godina primijetili kako “stanovnici Alžira imaju prilično bijelu put”.

Nadalje, ističući pohlepan i nemilosrdan nagon muslimanske industrije roblja, razmotrite ovo: Prvi rat Sjedinjenih Američkih Država — koji se vodio prije nego su uopće mogle izabrati svog prvog predsjednika — bio je protiv istih islamskih robovlasnika. Kad su Thomas Jefferson i John Adams pitali berberskog veleposlanika zašto njegovi zemljaci porobljavaju američke mornare, “veleposlanik nam je odgovorio da je to utemeljeno na zakonima njihovog Proroka, da je to zapisano u njihovom Kuranu, da je … njihovo pravo i dužnost voditi rat protiv njih [ne-muslimana] gdje god ih mogu naći i učiniti robovima sve koje mogu uzeti kao zarobljenike.”

Situacija je bila još i gora za istočne Europljane; tržnice robljem Osmanskog sultanata bile su stoljećima toliko preplavljene slavenskim mesom da su se djeca prodavala za sitan novac, “vrlo lijepe ropkinje mogle su se razmijeniti za par čizama, a četiri srpska roba za konja.” Na Krimu, nekih tri milijuna Slavena porobljeno je od strane muslimanskih saveznika, Tatara. “Najmlađe žene čuvane su za razuzdane užitke”, primijetio je jedan Litavac iz sedamnaestog stoljeća.

Slike slične onoj u pitanju — poput “Otmice hercegovačke žene” — portretiraju te istočnoeuropske stvarnosti: “Uznemirujuća i iznimno izazovna, ona prikazuje bijelu, nagu kršćanku koju iz njezinog sela otimaju osmanski plaćenici koji su ubili njezinog muža i dijete.”

Čak i detalji slike/plakata “Tržnice robljem”, koja prikazuje golu ropkinju svijetle puti koju pipaju potencijalni kupci, odjekuju stvarnost. Na temelju dokumenata iz dvanaestog stoljeća koji se bavio aukcijama robova u Cordobi, muslimanski trgovci bi “stavljali masti na ropkinje tamnije puti kako bi izbijelili njihova lica… masti su bile stavljane na lica i tijela crnih ropkinja kako bi ih učinili ‘ljepšima’.” Zatim su ih muslimanski trgovci “sve odjenuli u prozirnu odjeću” i “rekli ropkinjama da koketiraju sa starijim muškarcima i sa sramežljivim muškarcima među potencijalnim kupcima kako bi iz izludili od požude.”

Ukratko, bijes zbog AfD-ovog korištenja slike “Tržnica robljem” — koi je možda djelomično potaknuo novu izložbu British Museuma za “suzbijanje stereotipa” — samo je još jedan pokušaj suzbijanja i zaslađivanja istine o muslimanskog/zapadnoj povijesti, osobito u svom blistavom kontinuitetu sa sadašnjošću. Budući da je suština te slike — muslimanski muškarci koji pipaju i seksualno vrebaju žene svijetle puti — dosegla alarmantne razine diljem Zapadne Europe, osobito u dvije navedene nacije, Njemačkoj i Velikoj Britaniji.

Napomena: Navedeni povijesni događaji, statistike i citati — i još mnogi poput njih — su u potpunosti dokumentirani u autorovoj knjizi Sword and Scimitar: Fourteen Centuries of War between Islam and the West — knjige za koju su CAIR i njegovi islamistički saveznici učinili sve kako bi spriječili njezino korištenje na Vojnom ratnom koledžu Sjedinjenih Država.