HUNTER: Problem nije plastika, već ljudi

Ne znam tko je to rekao, ali tko god je došao na ideju da “što god liberali ne žele zabraniti, oni žele učiniti obaveznim” je apsolutno u pravu. Što god izaberete, oni imaju plan prisiliti sve na to ili osloboditi svijet od toga. Ništa nije premalo kako bi izbjeglo njihov nišan, čak ni slamke.

Slamke su omiljena meta, a njihova je zabrana bila popularni cilj u svim gradovima koje kontroliraju demokrati diljem zemlje. Oni tapšaju jedni druge po leđima tolikim entuzijazmom zbog ovog džihada protiv slamki da biste pomislili kako sami sebi daju Heimlichov zahvat.

Sad dolaze po boce s vodom. Iskreno, malo je iznenađujuće što im je trebalo tako dugo.

Međunarodna zračna luka u San Franciscu je zabranila prodaju plastičnih boca s vodom unutar njihovih terminala jer će to, kako kažu, pomoći spasiti planet. Jedna putnica, žena po imenu Debbie Dubois, rekla je novinaru: “Zapravo, mislim da je to doista pozitivan pomak. Zaista sam ponosna na grad San Francisco i Kaliforniju jer su osviješteni te poduzimaju akcije kako bi spasili naš planet.”

Jeee, planet spašen! Ne baš.

Još uvijek možete kupiti bilo koje drugo bezalkoholno piće u plastičnim bocama, a ako ste ikad kupili bocu Cole vjerojatno ste primijetili da su plastične “soda” boce mnogo deblje od plastičnih boca za vodu. Neke boce za vodu su toliko tanke i slabašne da imate osjećaj kao da pijete iz vrećice. Fox je izvijestio da je potpredsjednik Međunarodnog udruženja flaširanih boca rekao: “Ako potrošači ne mogu dobiti bocu s vodom u njihovoj željenoj plastičnoj ambalaži, oni će vjerojatno kupiti manje zdrav napitak u mnogo težoj plastičnoj boci, što će zapravo povećati količinu nastalog otpada u SFO (Međunarodnoj zračnoj luci San Francisco – op. a.).

Iako je navedeni cilj zabrane približiti zračnu luku njezinom cilju stvaranja nula otpada do 2021. godine, ovaj potez “dobrog osjećaja” dovest će do stvaranja više otpada. Barem dok se ne odluče za sljedeću rundu micanja neželjene plastike.

Zbog čega ovaj džihad protiv plastike? Jer vodeni putevi diljem svijeta, osobito oceana, postaju prepuni te stvari. Ista “logika” je iza 0,05$ poreza po plastičnoj vrećici koji su liberali nametnuli gdje god su mogli.

No, problem nije u plastici, problem su ljudi koji bacaju svoje smeće kroz prozore svojih automobila ili na zemlju kad god se nađu u prilici. Kao i u svim drugim slučajevima, zbog postupaka nekolicine, oni žene kazniti ili oporezivati sve ostale, umjesto da stanu na kraj i kazne ljude koji bacaju smeće.

Onako usput, ogromna većina plastike u oceanima dolazi iz Azije, ali oporezivanje i zabranjivanje stvari u Aziji nije opcija. Američki džepovi su ovdje, a demokrati vole uvlačiti svoje ruke u njih, osobito kad to mogu zamotati u ideju spašavanja planeta.

Ako liberali zaista žele riješiti problem, postoji bolji način.

Odrastao sam u Michiganu, državi u kojoj nećete naći mnogo zalutalih boca i limenki po parkovima ili bilo gdje drugdje. Zašto? Jer su stanovnici Michigana super uredni? Ne baš. Zato što svaka limenka i boca vrijedi deset centi.

Michigan ima kauciju u iznosu od 0,10$ po svakoj boci i ona se može prodati. Dakle, gazirano piće koje košta 0,99$ zapravo košta 1,09$. Kad vratite bocu u trgovinu u kojoj ste je kupili, dobivate 10 centi. Kućište limenke piva vrijedi 2,40$. Kao klinac, financirao sam svoj hobi sakupljanja baseball kartica sakupljajući prazne boce i limenke po parkovima i terenima za softball diljem grada. Bila je to izvrsna prilika za djecu premladu za rad — pružilo nam je način da zaradimo nešto novca.

To bi moglo funkcionirati s bocama s vodom u Kaliforniji, plastičnim vrećicama ili čak slamkama bilo gdje drugdje. Kad bi te stvari odjednom imale vrijednost, koliko god umjetnu, stvorili biste vojsku djece i beskućnika koji bi se otimali za svaku zalutalu bocu koju bi pronašli One ne bi završile u vodi, one bi bile reciklirane istog trenutka kad bi dotakle tlo. Ako se želite riješiti plastičnih vrećica, učinite ih vrijednima pet ili deset centi. Kad ih jednom platite, pošto su tako tanke, one postaju bezvrijedne iste sekunde kad izvadite namirnice iz njih. Ako se već nisu prije poderale. Bacanje nečega u smeće ili na zemlju postaje opcija kad nešto ima nultu vrijednost. Zašto onda ne uvesti kauciju?

Problem je u tome što, iako bi kaucija očistila ulice i vodene puteve, te lokalne vlasti ne bi mogle omastiti svoje brkove. A niti jedna liberalna vlada nije zainteresirana za bilo koje rješenje ako ne dobije dio kolača.

Dakle, političari i vladini dužnosnici nastavljaju zabranjivati i oporezivati bez da učinkovito utječu na ono što kažu da im je krajnji cilj. Zapitate se nije li kontrola, a ne sprječavanje onečišćenja plastičnim bocama, vrećicama i slamkama, njihov stvarni cilj.