O’NEILL: Zašto Brazilci ne bi palili drveće?

S vremena na vrijeme environmentalistička maska sklizne. I mi na trenutak uspijemo opaziti elitistički i autoritarni pokret koji vreba ispod hipijevsko zelene fasade. Histerija oko požara u brazilskoj prašumi je jedan od tih trenutaka. Dok afluentni, privilegirani zapadnjaci bijesne protiv Brazila zbog toga što su se ovi usudili smoći hrabrosti koristiti svoje resurse onako kako misle da je to prikladno te čak koketiraju s idejom da pošalju vanjske snage i preuzmu kontrolu nad Amazonijom, možemo vidjeli granično imperijalistički način razmišljanja koji pokreće toliko zelenog razmišljanja. U razmaku od nekoliko dana, zeleni su od izjava u stilu “Stalo nam je do planeta!” došli do “Kako se ovi smrdljivci usuđuju prkositi našim diktatima?”. I to je doista razjašnjavajući trenutak.

Ne morate biti obožavatelj brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara, a spiked to sigurno nije, kako biste osjećali duboku neugodu zbog zapadnjačkog bijesa oko njegove politike prema prašumi. Promatrači tvrde da Amazonija doživljava najveći broj požara od kad su se oni počeli bilježiti. Činjenica da su ti zapisi počeli tek 2013. godine trebala bi zapadnjačkim histericima dati stanku za razmišljanje — da ovo nije povijesno nezapamćen događaj Sudnjeg dana koji oni tvrde da jest. Oduvijek je bilo požara u Amazoniji, od kojih je neke potaknula priroda, a druge ljudska bića sječom ili čišćenjem zemlje za uzgoj. Neke od trenutačnih požara pokrenuli su ljudi koji trebaju drva i zemlju — kako se usuđuju! — dok su drugi samo dio prirodnog ciklusa.

Ono što je još znakovitije, NASA je pokušala suzbiti histeriju. Njezini podaci sugeriraju da, iako je broj požara možda veći nego posljednjih godina, “sveukupna požarna aktivnost” u Amazoniji je “nešto ispod prosjeka ove godine“. Koliko je nevjerojatno da ljudi koji inače mašu izvještajima NASA-e, iznoseći svoje slučajeve da je čovječanstvo imalo strašan utjecaj na planet, ignoriraju izvještaje NASA-e da je u Amazoniji ove godine manje požara u usporedbi s posljednjih 15 godina.

Kritičari Brazila ne daju se uvjeriti razumom. Za njih je činjenica da je u Amazoniji između siječnja i kolovoza bilo 74.000 požara dokaz da ljudska bića — pa, glupi Brazilci — guraju planet u plamteću propast zbog koje će Otkrivenje u usporedbi izgledati kao bajka. Zemlja se “ubija”, zavijaju zeleni. “Naša kuća je u plamenu. Doslovno”, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron, počinivši gramatički zločin koristeći “doslovno” kad je sigurno mislio “virtualno”. Osim ako se Elizejska palača ne nalazi u plamenu?

Leonardo DiCaprio rekao je “ako Amazona ode, mi ljudi idemo”. Dakle, Brazil nas sve ubija. Bolsonaro, dajući zeleno svjetlo razvoju u prašumi, očito drži pištolj uperen u glavu čovječanstva. Nije ni čudo što je Macron predložio održavanje međunarodne konferencije o tome kako spasiti prašumu, dok su neki zeleni rekli da trebamo intervenirati. Zapadnjaci odlaze preko mora kako bi spasili prirodne resurse od ignorantskih domorodaca? Da, to je prošlo tako dobro u povijesti.

Rasprava o prašumi nije samo poremećena, korištenjem biblijskog jezika kako bi se opisali prilično rutinski događaji. Ona je također ispunjena kolonijalističkim gledištem u kojem se ljudi u zemljama u razvoju predstavljaju kao neodgovorni i destruktivni, dok se zapadnjaci, poput francuskog vođe, drže spasiteljima prirode i čovječanstva. To izražava jednu od ključnih ideja environmentalističkog pokreta — da se zemlje u razvoju nikako ne smiju industrijalizirati i modernizirati kao što je to učinio Zapad, jer će u protivnom planet umrijeti. Otuda bijes eko-zapadnjaka prema “prljavoj” Kini, njihov prezir prema Modijevim obećanjima modernizacije Indije i njihov trenutačni bijes usmjeren prema Bolsonaru zbog uzdizanja ekonomskog razvoja iznad prirodnog očuvanja. Oni ne mogu vjerovati da ti idiotski stranci prkose zelenoj ideologiji i traže vrstu napretka u kojem mi zapadnjaci već uživamo.

Doista, trenutačni izljevi bijesa prema Bolsonaru radi požara u prašumi već su dulje vrijeme očekivani. Kad je govorio na skupu u Davosu u siječnju ove godine, jedan naslov sažeo je odgovor: “Bolsonaro uzbunio klimatske aktiviste s pro-poslovnim govorom.” Environmentalisti su bili užasnuti, izvijestio je Guardian, Bolsonarovim “naglaskom da zaštita jedinstvenog ekosustava njegove zemlje mora biti u skladu s rastom ekonomije.” To jest, Bolsonaro je bio toliko drzak da se usudio sugerirati kako se posvećenje čitave prašume ekologiji kosi s brazilskom potrebom za razvoj — poljoprivredom, sječom, urbanom ekspanzijom, itd. — i stoga bi trebao biti postignut bolji balans između zaštite ekosustava i postizanja gospodarskog rasta.

Tijekom predsjedničke kampanje prošle godine, Bolsonaro je često tvrdio da gospodarski razvoj Brazila onemogućuje “naklonost svijeta prema Amazoniji“. Rekao je da su kompanije zainteresirane za raščišćavanje dijelova prašume i da će im to biti omogućeno. Činjenica da je pobijedio na izborima za predsjednika sugerira da mnogi Brazilci dijele njegovo mišljenje da je Amazona posvećena na štetu brazilskog rasta i brazilskog suvereniteta. I u tome su u pravu, a bogati zapadni zeleni koji im govore da prestanu biti tako glupi i iracionalni su u krivu.

Godinama su nevladine udruge hrlile u Latinsku Ameriku i koristile svoj utjecaj kako bi demonizirale i čak pokušale preokrenuti gospodarski razvoj. A Latinoamerikanci to s pravom doživljavaju kao napad na svoj suverenitet i svoje težnje. Još 1972. godine, UNESCO i WWF su pisali brazilskom predsjedniku Emiliu Garrastazi Mediciju i upozoravale ga da zaustavi ekonomsku aktivnost u prašumi. Osamdesetih godina prošlog stoljeća došlo je do pojačanog nastojanja nevladinih organizacija i vanjskih snaga da održe prašumu svetim tlom u koje se Brazilci ne bi trebali miješati. Francuski predsjednik Francois Mitterrand čak je sugerirao da bi Brazil trebao prihvatiti relativni suverenitet, u kojem bi značajan dio njegovog teritorija — područja prašume — bio podvrgnut međunarodnom nadzoru. Kao što jedan svjedok to opisuje, mnogi su u Brazilu vidjeli nevladine i ostale organizacije kako “surađuju sa stranim silama protiv brazilskih ekonomskih interesa”. I to nije bio slučaj samo s Brazilom. I Ekvador i Peru su protjerali nevladine udruge financirane iz inozemstva zbog njihove agitacije protiv razvoja šumskih područja i ostalih prirodnih područja.

Brazil je ili suverena nacija ili nije. Ako nije suverena nacija, onda ima svako pravo nastaviti težiti svom gospodarskom rastu na način na koji to smatra prikladnim. Prašuma pripada Brazilcima. Brazilski pristup koji potiče ekonomski razvoj uz pažljivo praćenje prirodnog okoliša zvuči mi kao dobar. Ali on užasava zapadne zelene koji su alergični na bilo kakvu vrstu smislenog ekonomskog razvoja. Pod krinkom environmentalizma oni teže ružnom starom kolonijalnom cilju podvrgavanja ne-zapadnih nacija svojim pravilima i diktatima. A to je daleko više užasavajuće od nekoliko požara u Amazoniji.

Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.