HANSON: Zašto socijalizam i zašto sad?

“Socijalist!” više nije mccarthyjevska kleveta.

Umjesto toga, svježe slavni “Odred” novoizabranih kongresnica, junakinja politike identiteta — Ilhan Omar (D-Minn.), Alexandria Ocasio-Cortez (D-N.Y.), Ayanna Pressley (D-Mass.) i Rashida Tlaib (D-Mich.) — često ili tvrde da su socijalisti ili otvoreno prigrljuju socijalističke ideje. Nedavna Harris anketa pokazala je da bi oko polovine takozvanih milenijalaca voljelo živjeti u socijalističkoj zemlji.

Prije pet godina, sedamdesetogodišnji Bernie Sanders (D-Vt.) smatran je beznačajnim osamljenim socijalistom u američkom Senatu. No, nevjerojatna Sandersova utrka za demokratskog predsjedničkog kandidata 2016. godine gotovo je oborila favoritkinju Hillary Clinton, čak i u vrijeme dok su socijalističke vlade diljem svijeta ili implodirale ili stagnirale.

Nakon što je Clinton 2015. godine izgubila opće izbore od Donalda Trumpa, Sanders se vratio, natječući se kao socijalistički veteran i obećavajući beskrajne količine besplatnih stvari, s tim da se ta obećanja odjednom shvaćaju ozbiljno.

Sanders, poput članova Ekipe, ima ograničenu političku moć. Ali utjecaj slavnih osoba i društvenih medija ovih novih i regeneriranih socijalista u porastu je — osobito u trenutačnom ozračju radikalnih transformacija u ekonomskom i političkom životu 21. stoljeća.

Primijetite šok nakon poraza Clinton 2016. godine, bijes usmjeren prema Trumpu i iznenadne progresivne kritike Obaminog predsjedništva kao previše temporalnog, slabašnog i neučinkovitog. A još uvijek postoje i drugi nedostaci koji objašnjavaju zašto socijalizam tako dobro stoji kod mladih Amerikanaca.

Amerikanci s fakultetskim obrazovanjem zajedno duguju oko 1,5 bilijuna dolara u neplaćenim studentskim zajmovima. Mnogi od tih dužnika očajavaju da nikad neće otplatiti te ogromne svote.

Opraštanje duga je drevni socijalistički bojni poklič. Novi početak privlači one “potlačene” studentskim zajmovima.

Multiplikator ovog duga je spoznaja da su se mnogi studenti zadužili kako bi se usredotočili na uglavnom nebitne fakultetske smjerove. Takve diplome obično nude malo prilika za pronalaženje dobro plaćenih poslova koji bi im omogućili otplatu ogromnih dugova.

Asimetrična globalizacija tijekom posljednjih 30 godina stvorila je razinu bogatstva među elitom koja nikada u povijesti civilizacije nije bila predviđena. Kao dodatak ovim razlikama, “slobodna”, ali nefer trgovina, osobito s Kinom, a u manjoj mjeri i s Europskom unijom, Japanom i Južnom Korejom, izdubila je unutrašnjost Sjedinjenih Država, osiromašivši i razrijedivši svojedobno bujnu srednju klasu. Iskrivljena slobodna trgovina i kineski piratizam, a ne slobodno-tržišni kapitalizam per se, osiromašili su milijune Amerikanaca.

Mnogo mladih tvrdi da su socijalisti, ali su zapravo jednostavno ljuti jer si ne mogu priuštiti dom, novi automobil ili lijepe stvari u svojim “budnim” urbanim četvrtima.

Amerikanci, uobičajeno, s godinama postaju tradicionalniji, samodostatniji i sumnjičaviji prema velikoj vladi. Razlozi takvog konzervatizma često su uključivali rani brak, odgajanje djece, vlasništvo nad kućom i stanovanje u predgrađu, malom mjestu ili ruralnom području.

Današnja mladež se uglavnom ženi kasnije. Većina ima malo djece ako ih uopće ima. Dvadeset ili trideset godišnjaci ne odlučuju se na kupnju domova tak brzo ili lako kao u prošlosti. Oni se koncentriraju u urbanim središtima velikih i srednje velikih obalnih “plavih” gradova poput Bostona, New Yorka, Portlanda, San Francisca i Seattlea — ali često radeći beznadežne poslove u kojima su plaćeni jedva dovoljno za preživljavanje i uživanje u prednostima cool života u velikom gradu.

Ovo su sastojci kulture koja naglašava jastvo, optužuje druge za osjećaj osobnog neuspjeha i želi trenutnu socijalnu pravdu.

I konačno, škole i fakulteti su zamijenili empirijske studije ekonomije, povijesti i politike s rasnom, klasnom i rodnom indoktrinacijom.

Malo mladih aktivista stare Occupy Wall Street rulje i malo trenutačnih nasilnih uličnih boraca Antife poznaje povijest “socijalista” iz 20. stoljeća koji su zapravo bili okorjeli komunisti. Kambodžanski diktator Pol Pot, sovjetski moćnik Josif Staljin i kineski revolucionarni vođa Mao Ce-tung ubili su na milijune pripadnika vlastitog naroda.

Današnji studenti romantiziraju Che Guevaru i Fidela Castra jer nemaju blage veze o njihovim krvavim karijerama. Castrova vlada je tijekom pola stoljeća bila odgovorna za ubojstvo tisuća Kubanaca i Latinoamerikanaca u nastojanju učvršćivanja kubanskog “socijalizma” diljem Latinske Amerike.

Kad naše škole i fakulteti ne poučavaju nepristranu ekonomiju i povijest, onda milijuni mladih ljudi ne znaju zašto su Sjedinjene Države, Velika Britanija, Njemačka i Japan postale bogate i stabilne zemlje prigrljujući kapitalizam slobodnog tržišta i ustavnu vladu. Malo njih nauči razloge zašto su prirodno bogate zemlje poput Argentine, Brazila, Meksika i Venezuele — ili čitave regije poput Središnje Amerike, Istočne Europe i Jugoistočne Azije — tradicionalno zaostajale zbog godina destruktivnog središnjeg planiranja, socijalističke ekonomije i represivne komunističke vlade.

Nepoznavanje prošlosti i sadašnjosti oduvijek je bila sluškinja propalih socijalističkih režima, A to nikad nije bilo istinitije nego među današnjom fakultetski obrazovanom (ali inače ekonomski i povijesno nepismenom) američkom mladeži.

Victor Davis Hanson je američki klasičar, vojni povjesničar, kolumnist i farmer.