PragerU | Zbogom, Amerika

Kako bi se Amerika trebala definirati? Po svojim neuspjesima ili svojim trijumfima? Čini se kako danas postoji opsjednutost ovim prvim i isključivanje potonjeg. Je li ova mračna vizija najslobodnije i najprosperitetnije nacije na svijetu ispravna narativa ili je cinična distorzija? James Robbins, kolumnist USA Today i autor knjige “Erasing America”, razmatra to pitanje u ovom videu. Način na koji vidimo američku prošlost u velikoj će mjeri oblikovati njezinu budućnosti.

Sjećate li se Amerike?

Ako ste čitali o njoj u udžbeniku iz povijesti, vjerojatno ste učili o zemlji ugnjetavanja, rasizma, seksizma, nejednakosti u primanjima, policijske brutalnosti i imperijalističkimh ratova. (Osim svega toga, to je inače bilo sjajno mjesto.)

To je način na koji se Amerika portretira u većini američkih srednjih škola i koledža — i u američkim medijima, filmovima i prema njezinim progresivnim političarima.

Riječima dokumentarnog filmaša Michaela Moorea, Amerika je “nacija utemeljena na genocidu, izgrađena na leđima robova i održavana podvrgavanjem žena drugorazrednom građanstvu i ekonomskom onemogućavanju.”

Je li to povijest Amerike? Jesu li to bili Amerikanci — i još uvijek jesu?

George Orwell shvatio je da je najučinkovitiji način uništavanja naroda negiranje i brisanje vlastitog razumijevanja njihove povijesti.

Povijest je mnogo više od skupa činjenica. Povijest, i njezino razumijevanje s naše strane, nam govori o tome tko smo kao narod na isti način kao što vaše osobne uspomene i iskustva određuju i oblikuju tko ste kao osoba.

Izbrišite svoje uspomene i izbrisali ste svoj identitet.

Kad odgajate generaciju Amerikanaca koja će prezirati povijest svoje zemlje preuveličavanjem njezinih pogrešaka i ignoriranjem njezinih trijumfa, ona neće imati poštovanja prema američkim institucijama ili vjerovanjima na kojima je utemeljena nacija.

Nije oduvijek bilo tako. Sve do nekoliko posljednjih desetljeća, liberali i konzervativci dijelili su zajedničko razumijevanje američkog podrijetla, njezine povijesti i njezine misije širenja slobode — unutar Amerike i diljem svijeta.

Oni su prepoznali Ameriku kao zemlju Pilgrima i Jamestowna, samorazumljivih istina Deklaracije o neovisnosti, individualnih prava stečenima kroz revoluciju i osiguranih američkom Ustavom.

To je bila zemlja pograničnog duha i gotovo neograničenih mogućnosti; zemlja koja je za grijeh ropstva platila klaonicom Građanskog rata; ekonomske dinamike i beskrajnih izuma; jedinstvenih individualnih mogućnosti; i zemlja koja je pobijedila fašizam i komunizam 20. stoljeća.

Prethodne generacije uzimale su sve to zdravo za gotovo i bile ponosne na to.

Dakle, što se promijenilo?

Počevši od šezdesetih godina prošlog stoljeća, pojavila se nova, takozvana “progresivna” narativa, koja nije nastojala uzdignuti, nadahnuti i ujediniti, već poniziti, degradirati i podijeliti. Ona je ponos američkog postignuća nastojala zamijeniti stidom.

Ironično, sve ovo događalo se u vrijeme dok je Amerika postizala izvanredne korake u građanskim pravima — osobito u korist manjina i žena.

No, sve manje od savršenstva — koje nikad ne može postojati, s obzirom na činjenicu da se svako društvo sastoji od manjkavih ljudskih bića — sad se smatra totalnim neuspjehom; a žrtve prošlosti uzdižu se kao optužnica sadašnjosti.

Usput su potkopavali klasične američke standarde. Prema progresivnoj narativi, Kristofor Kolumbo otkrio je Ameriku samo kako bi je pokvario; Očevi osnivači napisali su Ustav samo kako bi kodificirali svoje vlasništvo nad robovima; veliki predvodnici industrije obogatili su se samo uz pomoć izrabljivanja siromašnih.

Američke tradicije koje su do prije samo nekoliko godina bile u potpunosti prihvatljive — zakletva zastavi, pjevanje nacionalne himne, čak i izgovaranje riječi “Sretan Božić” — dovedene su u pitanje, ismijavane, a ponekad i zabranjivane.

Ishod ovog novog, nenasilnog građanskog rata između onih koji preziru Ameriku i njezinu povijest te onih koji, ne opovrgavajući njezine mane, duboko poštuju Ameriku, odlučit će budućnost američkog eksperimenta — novu povijest koju ćemo napraviti.

Je li Amerika zemlja koja je izgrađena na ropstvu? Ili zemlja koja je prevladala i ukinula ropstvo po cijenu 600.000 života? Je li Amerika zemlja goropadne diskriminacije? Ili prihvaća ljude u aktivnoj potrazi za savršenijom unijom? Je li zemlja tiranske eksploatacije? Ili zemlja neograničenih mogućnosti?

Došlo je vrijeme izbora.

Kako ćete vi pamtiti Ameriku?

Ja sam James Robbins, kolumnist USA Today i autor knjige “Erasing America”, za Prager University.