IBRAHIM: ‘Islam nas mrzi’

“Islam nas mrzi”. Zloglasna tvrdnja Donalda Trumpa koju je izrekao prije više od tri godine tijekom predsjedničke kampanje i dalje se pojavljuje u vijestima. Najnoviji primjer je navođenje te izjave od strane demokratskih predsjedničkih nada Juliana Castra i Bernieja Sandersa u svojim nastojanjima da se dodvore muslimanskim glasačima u Houstonu.

Ubrzo nakon što ga je predstavio njegov muslimanski vođa kampanje, Faiz Shakir, Sanders je izjavio: “Mi moramo progovoriti kad imamo predsjednika i administraciju koja vjeruje — citiram — da nas ‘islam mrzi'”

Evo što je Trump rekao u ožujku 2016. godine: “Mislim da nas islam mrzi. Nešto postoji tamo — tamo postoji ogromna mržnja. Tamo je ogromna mržnja. Mi moramo to razjasniti. Tamo je ogromna mržnja prema nama.”

Čini se kako je to razlika između Trumpa i demokrata: ovi potonji, u svom tipičnom stilu zabijanja glave u pijesak — ili samo radi prikupljanja glasova — načelno odbacuju ovu “islamofobnu” tvrdnju, dok predsjednik barem priznaje da postoji problem, onaj koji “moramo razjasniti”.

Dakle, učinimo upravo to — pokušajmo razjasniti ovu “ogromnu mržnju”. Za početak, izvor ove mržnje ne nalazi se u čimbenicima koje liberali/ljevičari uvijek navode kad god muslimani imaju ispade (i kad se o njihovim postupcima zapravo izvijesti); to nije nusprodukt “pritužbi”, vanjskih ili domaćih američkih politika, Izraela ili “bogohulnih” karikatura.

Ta mržnja je, naime, izravni nusprodukt mainstream islamskog učenja — i bila je takva gotovo četrnaest stoljeća. Prema drevnoj islamskoj doktrini al-wal’a wa al-bara’ ili “vjernost ili neprijateljstvo” — koja je dobro utemeljena u islamskim spisima, dobro sponzorirana od strane islamskih autoriteta i dobro manifestirana tijekom čitave islamske povijesti i suvremenih događaja — muslimani moraju mrziti i protiviti se svakome tko nije musliman, uključujući članove vlastitih obitelji. (Važnost ove doktrine je tolika da je vođa al-Qaeda Ayman al-Zawahiri napisao studiju na 60 stranica o al-wal’a wa al-bara’ u Al Qaeda Reader-u, str. 63-115.)

Kuran 60:4 je temeljni stih ove doktrine i govori sam za sebe: “Divan uzor za vas [muslimane] je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!‘” (Kuran 60:4, naglasak dodan).

Kuran 58:22 hvali muslimane koji se bore i ubijaju nemuslimanske članove vlastitih obitelji: “Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.”

Prema standardnoj islamskoj egzegezi, ovaj stih odnosi se na određeni broj muslimana koji su ubili svoje nemuslimanske rođake (jedan je ubio svog nemuslimanskog oca, drugi svog nemuslimanskog brata, treći — Abu Bark, prvi duboko poštovani kalif u islamskoj povijesti — pokušao je ubiti svog nemuslimanskog sina, a Omer, drugi pravdoljubiv kalif, ubio je svoje rođake). Popularni komentator Ibn Kathir napisao je da je Alah bio neizmjerno zadovoljan njihovom nepokolebljivom revnošću za njegovu stvar te ih nagradio rajem.

Zapravo, stihovi koji podržavaju razdvajajući doktrinu “vjernosti i neprijateljstva” prožimaju Kuran (vidi također 4:89, 4:144, 5:51, 5:54, 6:40, 9:23 i 60:1). Postoji jedna napomena, zabilježena u Kuranu 3:28: kad su muslimani u podređenom položaju, oni se mogu pretvarati da su se sprijateljili s nemuslimanima, tako dugo dok nose mržnju u svojim srcima. (Pročitajte ovdje o nekoliko nedavnih primjera muslimana koji su godinama živjeli u miru i prijateljstvu s nemuslimanima, da bi se potom nasilno okrenuli protiv njih kad su jednom postali snažniji.)

Budući da je neprijateljstvo prema nemuslimanima toliko neosporivo u Kuranu, mainstream islamsko učenje smatra da muslimanski muškarci moraju čak mrziti — i pokazati da mrze — svoje nemuslimanske supruge, samo zbog toga što su “nevjernice”.

Ako muslimani moraju mrziti one koji su im najbliži — uključujući očeve, sinove, braću i supruge — samo zato što su nemuslimani, iznenađuje li bilo koga što bi muslimani mogli mrziti strane “nevjernike” koji žive oceanima daleko — poput Amerikanaca, koji se i dalje, diljem islamskog svijeta, prikazuju kao oni koji pokušavaju potkopati islam?

Doista, kako bismo riješili ovu raspravu jednom zauvijek, nekoliko mjeseci prije nego je Trump izjavio “islam nas mrzi”, Islamska država objavila je članak prikladnog naslova “Zašto vas mrzimo i zašto se borimo protiv vas“:

Čak i navodno najbolji američki arapski prijatelji i saveznici — poput Saudijske Arabije i Katara — imaju zapise pozivanja svih muslimana na mržnju. Prema web stranici koju vodi saudijska vlada, muslimani se moraju “suprotstaviti i mrziti onoga koga nam Alah to zapovjedi, uključujući Židove, kršćane i ostale mušrikine [nemuslimane], sve dok ne vjeruju samo u Alaha i ne postupaju po njegovim zakonima, koje je poslao dolje svom proroku Muhamedu, neka mu Božji mir i blagoslov.”

Ukratko, tvrdnja da nas “islam mrzi” može se demonstrirati otvorenim riječima i učenjima iz Kurana, otvorenim riječima i učenjima prošlih i sadašnjih islamskih svećenika te prošlim i sadašnjim postupcima muslimana diljem svijeta.

Ništa od toga nije važno ljudima poput Sandersa, Castra i ostale ekipe.