COULTER: Pustite u zemlju još migranata i mi također možemo postati propala latinoamerička država!

Ljevičarski entuzijazam za imigrantima iz Trećeg svijeta nije samo zbog toga što oni glasaju 8-2 u korist demokrata. To je također iz razloga što su latinoamerički seljaci jedinstveno povodljivi za idiotskim socijalističkim shemama.

Vjerojatno mislite da je nevjerojatno glupo od Bernieja Sandersa i Elizabeth Warren obećavanje BESPLATNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ZA SVE! BEZ PREMIJA! BEZ DOPLATA! ČAK I ZA ILEGALNE STRANCE! SVI DOBIVAJU PONIJA!

Nitko ne može biti toliko naivan da padne na to.

Podsjećam vas na ekonomsku silu u liku Latinske Amerike.

Na temelju stotina godina u kojima su autohtoni narodi glasali za političare koji su davali slična obećanja, Latinska Amerika je postala tvornica snova kakva je danas. To je razlog zašto je Tegucigalpa praktično druga riječ za “tehnološku inovaciju”, zašto je Santiago ovaj vikend bio slika mirne sofisticiranosti i zašto je Caracas ultimativni primjer moderne komfornosti.

Možda ste propustili članak u prošlotjednom New York Timesu koji opisuje što je socijalizam učinio vodnom sustavu u Venezueli:

“Ciglena straćara na periferiji glavnog grada Venezuele prenatrpana je cijevima, vrčevima i kantama. Voda koja se drži u njima mora biti dovoljna osmeročlanoj obitelji za tjedan dana — ali to nije dovoljno za često pranje i ispiranje, tako da je kuhinja ispunjena masnim loncima, a kuća miriše na ustajalu mokraću.”

“A nimalo vode nije pročišćeno, što uzrokuje čestu pojavu dijareje i povraćanja.”

“Mi praktično živimo u kupaonici”, rekla je majka obitelji … [Njezina kćer] sjedila je u blizini, blijeda i mlitava, oporavljajući se od svog posljednjeg slučaja dijareje samo mjesec dana prije poroda.”

Demokrati: Treba nam malo te latinoameričke čarolije!

Prije dvadeset godina, 60 posto Venezuelanaca imalo je stalni pristup sigurnoj pitkoj vodi. Danas je to slučaj sa samo njih 30 posto.

Kako se to dogodilo?

Odgovor: Siroti Venezuelanci su glasali za to. Ako ih pustimo unutra, oni će za to glasati i ovdje. (Osim 20 posto njih, koji će biti patriotski Amerikanci, tj. republikanci.)

To je odlična vijest za Sandersa i Warren! Ali užasna vijest za zemlju.

Osuđujući “prljave oligarhe”, Hugo Chavez obećao je siromašnim Venezuelancima: “Neću mirovati sve dok svako ljudsko biće koje živi u ovoj zemlji neće imati krov nad glavom, posao i neki način upravljanja svojim životom.”

Siromašni su bili uvjereni! U prosincu 1998. godine, Chavez je ostvario uvjerljivu pobjedu na izborima, koju je obilježio ovaj naslov u Seattle Timesu: “VENEZUELANSKI ŽITELJI SLAMOVA GLASALI ZA PROMJENU.”

Kako je objasnio Miami Herald, Chavez je “iskristalizirao bijes i frustraciju među siromašnima Latinske Amerike prema slobodnotržišnim politikama koje su donijele samo ograničeni prosperitet.”

Što su slobodna tržišta i privatno vlasništvo ikad učinili za siromašne? Ako su oni bili siromašni, a drugi bogati, to znači da su ih “prljavi oligarsi” zasigurno pokrali. (Elizabeth Warren bi trebala posuditi taj epitet. “Bogate korporacije” su pomalo zastarjele.)

Bernie govori da je “napisao taj prokleti zakon” koji će donijeti Medicare za sve, ali on je plagirao Chaveza, koji je neposredno nakon izbora implementirao sustav državne zdravstvene zaštite u Venezueli. Osnovao je besplatne zdravstvene klinike, otvorio vojne bolnice siromašnima i razmjestio desetke tisuća vladinih radnika u svrhu pružanja medicinskih usluga barriosima.

Na Chavezov poziv, tisuće siromašnih ljudi nastanilo se u hotelima, skladištima i luksuznim golf terenima. Kao što je jedan od squattera objasnio: “Mi samo želimo dom za svoju djecu.” Tako bi mogao glasiti epitaf nekada velike zemlje: To je bilo za DJECU!

Kao što ste vjerojatno čuli, to se pokazalo fantastičnim uspjehom. Unutar godine dana Chavezovog preuzimanja dužnosti, ekonomija se smanjila za 7,2 posto, a nezaposlenost je dosegla 20 posto. Nakon desetljeća ovo socijalističkog raja, siromašni su bili siromašniji nego ikad. Događala su se stalna zamračenja, nestašice hrane i užasne stope smrtnosti dojenčadi. (Baš kao što to vidimo u Kaliforniji.)

Samo od posljedica dijareje, smrtnost dojenčadi u Venezueli ušesterostručila se u posljednjih 15 godina, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. (To je procjena, zbog brzog Chavezovog odgovora na krizu, koji se sastojao od prestanka objavljivanja podataka iz javnog zdravstva.)

Pitka voda, onaj najosnovniji element civilizacije, gotovo da i ne postoji. Danas, ležeći na najvećih svjetskim zalihama nafte, Venezuelanci gladuju.

Chavez nije došao na vlast vojnim udarom. Nije bilo revolucije. Njega Venezuelancima nije nametnula CIA.

Njega je odabrao narod. Izabran je za predsjednika 1998. godine (s 56 posto glasova), potom ponovno izabran 2000. godine (60 posto), zatim ponovno 2006. godine (63 posto) i opet 2012. godine (54 posto). A u to se ne ubrajaju svi regionalni, parlamentarni, ustavni i referendumski izbori koje je njegova stranka uvijek iznova osvajala.

Poput onog drugog latinoameričkog idola matineja, Eve Peron, Chavez je uništio zemlju obećavajući siromašnima kule u oblacima koje će platiti “bogati”. U oba slučaja, bilo je potrebno samo jedno desetljeće da se dvije najbogatije zemlje Latinske Amerike pretvore u dvije najdisfunkcionalnije.

U Meksiku, ljudi su glasali za Institucionalnu revolucionarnu stranku 71 godinu zaredom. Totalni ekonomski neuspjeh, iz godine u godinu. Da, molim vas, ponovno me šutnite!

Sve ovo izazvalo bi ograničeni interes van psiholoških krugova, osim činjenice da su ove dobrovoljne vukoje*ine u susjedstvu naše zemlje, zbog čega našu južnu granicu konstantno opsjedaju očajni Latinoamerikanci.

Oni bježe od istih onih sustava za koje su glasali, i za koje će (njih 80 posto) biti ponovno spremni glasati.

Poanta je u ovome: Svugdje u svijetu, radnička klasa voli socijalizam — osim u SAD-u. Na zaprepašćenje američkih liberala, njihovom pokretu oduvijek je bila uskraćena podrška onog istog proletarijata za koji tvrde da predstavljaju. Umjesto vozača kamiona i lučkih radnika, demokratski sastanci prepuni su rastavljenih, transrodnih, vegana i sveučilišnih profesora.

Podsjetite se da su studentski radikali 60-ih godina pokušali organizirati radnike plavih ovratnika, da bi naposljetku završili razbijenih glava kad su im se suprotstavili građevinski radnici zbog prosvjedovanja protiv rata. Danas američka radnička klasa nosi MAGA kape.

To je razlog zašto demokrati umiru od želje za otvaranjem naše južne granice. Kao što bi to Lenjin mogao reći, ne možete napraviti omlet bez dovođenja milijuna siromaštvom pogođenih Latinoamerikanaca.

Ann Coulter je konzervativna socijalna i politička komentatorica, spisateljica, sindikalizirana kolumnistica i odvjetnica.